svabo
Piše: Adnan Siječić:
Po ko zna koji put se pokazalo tacno nepisano pravilo da nesreca kada dolazi nikad ne dolazi sama. Ovaj put su to na svojoj koži osjetili braca Avdic ( Senad i Aladin) iz Carakova. Ratni vihor i horde zla koje su poharale naše krajeve su im odvele oca ( Avdic Senad , 1962) i od te krvave 92. mu se gubi svaki trag ali su oni kao i mnogi drugi stanovnici Prijedora pokušali da žive onako kako se to može u poslijeratnom periodu.
Majka Bejha je nastojala da omoguci djeci koliko toliko normalne uslove za školovanje i život. Živjeli su u Sanskom Mostu ali su cijelo vrijeme nastojali da obnove porušenu porodicnu kucu u Carakovu u cemu nisu uspjeli ni do dana današnjeg. Njihova nana ( Avdic Halima) koja je takode ostala bez muža i dva sina u ratu , je preselila u Carakovo prije nekoliko godina i živi u improviziranom objektu pokušavajuci da dobije bilo kakvu pomoc u gradevinskom materijalu da bi sanirala zajednicku im porodicnu kucu.
Sve bi to Aladin (1989) koji je završio 8. razred i više ne ide u školiu i brat mu Senad (1992) i koji ide u 7. razred osnovne škole nekako i izdeverali da se nije desila još jedna tragedija.
U februaru ove godine im se razbolila i ubrzo nakon toga i preminula njihova majka Bejha ( 1964) .
Zateceni tom Božijom voljom braca su se našli ni na nebu ni na zemlji. Jedinu brigu o njima je naravno preuzela njihova nane Hallima koja i sama živi na rubu egzistencije od skromne penzije od 160 KM.
Senad koji pohada školu u Sanskom Mostu svakodnevno putuje iz Carakova autobusom koji mu placa nane Halima i nikad nije siguran dokle ce stara majka moci placati mu to i da li ce on završiti osnovnu školu kao i brat mu .
Osnovna škola 10. Oktobar u S.Mostu i njeni daci su proveli akciju prikupljanja novcanih priloga za svog prijatelja Senada i na taj nacin mu žele pomocu bar djelimicno u njegovom nezasluženo teškom životu.
Sve pohvale za dake njegove škole ali i za sve one koji želle pomoci braci Avdic iz Carakova u njihovoj borbi sa nedacama u životu koje ih prate.
Add comment