svabo
Dan nerijetko počinje odavde, s benzinske Mešić, 20 KM goriva da je insan barem mobilan. Pod uticajem nekih tema s foruma započinjem ovaj trač, odnosno pitanje je ima li u Kozarcu života?
Na prvu sliku stavio sam link, tako ako kliknete na nju dobićete na jednom mjestu nekih stotinjak jutarnjih tračeva, od septembra (od kako je Kozarac.ba počeo s novim radom) pa do danas. Zašto sam stavio link? Pa jednostavno to je odgovor na postavljeno pitanje jer zaista ovdje na ovome virtualu se donekle prati taj život.
Života ima, to vi gledate svaki dan, istina ponekad nas poklopi melankolija i kokuzluk, ponekad nema nikakvih dešavanja ali i to je dio ovoga života ovdje…
Ja ne bih ni kukao na život ovdje, niti bih kudio nekoga ko ne živi ovdje, sudbina i životni putevi su nepoznati za ljude, ono što u suštini želim reči, mada je teško naći prave riječi, jeste da u Kozarcu ima života.
Pa svaki dan ovdje gledamo slike iz Kozarca, sama ova stranica jedan je od pokazatelja napretka Kozarca a da ne nabrajam dalje. Pogledajte samo slike od prije 5 godina i danas…
Mene ne ljuti što neko ne živi ovdje ali me naljuti kada kao razlog navede da ovdje nema života, odnosno nema posla kroz koji mi nažalost gledamo cijeli život…
Gledajući tako, ni zamene nema života na Zapadu, jer nemam posla gore, čak što više ne znam niti jednog stranog jezika i normalno je da mi je lakše ovdje snaći se za život…
Ja lično filozofiju života posmatram iz drugog ugla da bih je otprilike uspio objasniti poslužiću se metaforom čovjeka u pustinji gdje su samo čovjek, sunce i njegova sjena.
Sunce je vjera a sjena je dunajluk. Kada se čovjek okrene dunajluku i počne ga ganjati, nikada ga neće stići a sve se više udaljava od vjere a ako se okrene vjeri i korača u tom pravcu dunajluk ide sam za njim…
U Kozarcu ima i ptičijeg mlijeka jedino što fali jesu ljudi… Već sad u Kozarcu ima viška i poslovnog i stambenog prostora ali nema sadržaja. Postoji samo taj ljetni period koji po mom nekada donese Kozarcu više štete nego dobiti…
Ne bih da ispadne da nešto pametujem, ali sam siguran da je pitanje povratka lična stvar ponaosob svakoga od nas i da ona nema veze sa kolektivnim stanjem, jer uporediti Kozarac u koji sam se ja vratio i Kozarac u koji bi se danas neko vratio je ogromna razlika.
Kada sam se ja vratio, nije bilo ni vode ni struje a o poslu se najmanje i govorilo. Nije bilo ni škole ni svega što se nekada navodi kao razlog za ne povratak. Nisam ni ja tada mogao znati da ću danas raditi na Kozarac.ba i s tim radom jednim dijelom obezbjeđivati sebi nafaku, niti šta drugo…
Danas, surfati sa tarase nekog od kafića u Kozarcu, sasvim je normalna stvar, a prije par godina mobilni telefon je bio znak prestiža…
Mislim da bih mogao nabrajati danima napredak u Kozarcu, ali opet kažem da je to najmanje što može nekoga povući da se vrati kući… Pogotovo što je taj napredak u odnosu na Zapad i dalje srednji vijek.
Ovdje je prolazak rasvjete kroz ulicu medijska senzacija i udarna vijest, dok je za zapad to nešto sasvim normalno… Eto za kraj, klinite prvu sliku pa malo prelistajte te tračeve, vidjećete kontinuitet i život u Kozarcu, naravno kroz objektiv moga aparata ali maksimalno objektivno koliko jedan griješnik može biti objektivan… Vidjećete da u Kozarcu ima života, a kako se živi to bi trebali možda upitati onoga koji daje život…
Čaršija je i juče bila puna, ovaj put sreće, veselja i mladosti…
Naši osnovci završnici, proslavili su jučer svoju malu maturu. U svečanom defileu prošetali su se kroz čaršiju puni mladosti, ljepote i života… Istina da znaju šta ih sve čeka dalje u životu možda i ne bi bili toliko sretni ali kada bi samo mislili na iskušenja nikada se ne bi nasmijali, a opet da nema tih iskušenja onda bi svi bili vjernici.
Proslava male mature organizovana je u novootvorenoj discoteci Aqua koja na spratu ima idealnu salu za ovakve i slične prigode. Momci iz Aqua predvođeni s našim Harijem pružili su našim najmlađim maksimalne uslove kako bi im ovaj događaj ostao kao nezaboravna uspomena…
Basket se igra, pripreme za turnir izgleda da su počele. S kondicijom smo kako ko, neko crkne odmah nakon prve tekme a neko može odigraditi tekmu više. Ruke se polako šteluju na maximalnu preciznost i mislim da će i ovogodišnji turnir u basketu koji se planira održati 29.-30. jula, biti dosta zanimljiv…
Školsko igralište inače trebalo bi biti centar i mjesto večine događaja koji se planiraju organizovati ovoga ljeta, a eto možemo biti ponosni na njega jer smo ga obnovili zajedničkim trudom i ulaganjem…
Uspio sam zabilježiti i početak jučerašnje prijateljske utakmice između Veterana Bratstva i Bratstva, koja je završena bez pobjednika s rezultatom 4:4.
Veterani su istina, bili pojačani s najboljim golmanom podno Kozaračkog kamena, Nečkom Kapetanovićem kao i komadantom odbrane, slavnim odbrambenim igračem Dadom Kapetanovićem. Kapetanija je izgledna zaslužna što su se veterani pokazali kao tvrd orah za znatno mlađu i uigraniju ekipu Bratstva. Sudio je perfektno sudija Jasmin Memić :)…
Malo razonode i druženja nije na odmet, ovako slično trebala bi da se odigra i utakmica protiv Dijaspore, koju planira naš Leka…
Pred akšam za tren sve utihne, prolome se ezani koje kasnije ponovo nadjačaju zvuci i graja s ulice. Život ide dalje, i ponovo na početak priče, na benzinsku Mešići, onih 20 KM su se haman istrošili, kazaljka je spala na crveni podiok i auto trza zbog taloga s dna rezervoara, ponovo novih 20 KM barem da sam mobilan.
Ni sam ne znam gdje pronalazim te dvadesetice, ali hvala Bogu da ih ima.
Pokušao sam da sprovedem malu anketu ovdje po čaršiji baš po pitanju života u njoj, prvi sagovornik ujedno i posljednji bio je moj dobri ahbab, brat po vjeri i oružju, 100% RVI, koji mi je rekao: “Da su pametni mogli bi ovako živjeti…”
Nije moj drugar želio nikoga da uvrijedi s ovakvom izjavom, možda više satirično na onu pametan živi gdje mu je bolje. Treba izvagati šta čovjek ima, šta mu treba i šta gubi pa će vaga jasno pokazati…
Ovdje u čaršiji trenutno nema para i naroda, a ostalo je tu, rahatluk, bezbriga, raja, bosanski smisao za humor i sve ostalo što nas drži da ovdje živimo, isto ono što vuće druge da se vrate pa makar u željama…
Neko mora biti mrav a neko cvrčak, al eto na kraju barem da vidite jedan dan života u Kozarcu, volio bih jedan jutarnji sa zapada pa da usporedimo život i blagodati života…
Nije mi bila želja da nekoga uvrijedim ili ko što rekoh da pametujem, već samo da pokušam približiti ovaj naš način života i da odgovorim na neka pitanja s foruma, i dalje gledamo na pay pal ili da li ćete kliknuti na naš marketing, što nam donosi novčić više, ali takva je naša sudba, pa bujrum ko god želi da spozna umjetnost življenja u Kozarcu…
Selam Kozarac, nemoj da ne bi šta zamjerili…:)
Add comment