Kozarac.ba

KOZARAC-Jutarnji trač…

Snijeg i led zatrpali su nas i okovali unazad par dana, iako je kraj zime sve više liči na decembar ili januar a ne na mart i skori početak proljeća…
No džemre u zemlju je puklo i stari kažu da ovo ne može potrajati, ovo su samo babine huke i uskoro se nadati boljim vremenima… (Barem što se vremenske prognoze tiče…)

Jutros sam izbrisao s foruma temu pretplata, iako je Čani zaprijetio da to ne radimo a vjerujte da se odavno spremam napisati komentar ali nikada da ga napišem. Jednostavno ni sam ne znam šta bih rekao, možda je najbolji komentar dao MirzaK na pay palu uplativši 100$, ne znam da se naš Mirza nije zbunio pa donirao nulu više dolara nego što je mislio ali u svakom slučaju cijenim bilo kakvu pomoć…

Kamo sreće da smo mi i financijski jaki onda bih mogao po čitav dan surfati, kako neki nazivaju ovaj naš posao na stranici, a prepustiti ljudima od struke da mi riješe stambeno pitanje, a ne ovako više zapričavati svog ahbaba Kemu dok mi gajreti na potkrovlju…

Danas dok smo radili posjetili su nas jedni naši članovi sa stranice i uplatili pretplatu, što je uz Mirzu i ostale zelene jasan znak da onaj ko želi može i zna kako će nam financijski pomoći, a isti oni trebaju znati da su dali zbog toga što su zadovoljni poslom koji činimo i ne gledaju na druge što su plavi. Ako nas trojica admina možemo donekle zadovoljiti duše hiljade Kozarčana pa mogu li oni gotiviti nas trojicu?

Ne želimo da prosimo niti želimo da nam se stalno gleda u novčanik, još malo pa će mi hanuma morati na forumu pitati da li da kupi kilu teletine ili junetine za ručak… Halalite mi, nekako mi je danas dan sav naopak pa ću opet izgleda iskočiti iz okvira profesionalnog novinarstva.

Ova stranica je prekonoći prerasla samu sebe, pogledajte samo koliko se tema i akcija vrti na ovoj adresi, možda bi nama adminima bilo bolje da se trudimo oko pay pala i naših donacija a ne oko jetima, vatrogasnog i svega ostaloga…

Da skratim, pošto se plašim da ne napadnem i “ruku koja me hrani”, oko pretplate je jasna stvar, uveli smo dobrovoljnu pretplatu u visini 2 eura mjesečno odnosno 24 godišnje ako radi u inostranstvu ili 50 KM ako radi u domovini (bez PDV-a), oni koji nas pomažu i financijski ofarbani su zelenom bojom, i to im je sva satisfakcija…

Ne želimo da zatvaramo stranicu već želimo da podignemo svijest da je ovo nešto naše zajedničko i da pomažući ovu stranicu ujedno pomažete Kozarac, odnosno jačate jednu firmu koja trenutno ima nekoliko zaposlenih…

Ponovo dolazim u dilemu da li da osudim varvarski plan rušenja jednog kestena ili da pohvalim novu fasadu u Kozarcu, ovaj put sam u velikoj gabuli jer radi se o prvom komšiji a iz iskustva znam da ništa neću postići već ću samo ponovo navući sebi neprijatelja na leđa.

Skoro je bilo komentara za stari zid u stilu velika se buka digla zbog nekoliko metara starog kamenja, ako je tako onda nema potrebe dizati buku što će sutra čaršija imati kesten manje u Ulici Divljih kestenja, iako sam se skoro na sve i jedan pentrao ko klinac i iako mi je to nešto što je možda još jedino ostalo od starog duha Kozarca…

Ovaj put sve je legalno, čovjek ima dozvolu od nadležnih iz Prijedora, platio je možda nekih 50 KM takse i sutra će sasvim legalno srušiti kesten koji mu praktično ne smeta toliko…

Boli me samo činjenica da neko naš može podnijeti zahtijev za takvo nešto a šta da kažem za sutrašnjeg kasapina s motorkom koji će tu samo vidjeti dobru priliku da zaradi koju stoju u ovim teškim vremenima…

Å ta će se desiti ako sutra svi mi koji imamo kestenje ispred avlija, uplatimo komunalnom ili Opštini tih 50 KM takse i posjećemo svo kestenje?

Hoćemo li i ovaj put tražiti opravdanja za ovakve postupke?

Par ljudi iz Savjeta Mjesne zajednice pokušalo je razuvjeriti našeg sugrađanina u svojoj namjeri ali bezuspješno, postignut je samo kompromis kojeg najrađe ne bih ni spominjao a kamo li komentarisao.

Dogovoreno je da se sutra kesten “premjesti” u školski park umjesto da se posječe. Iskreno ja lično ne vjerujem u mogučnost te selidbe a i da je moguće što to raditi kad mu tamo nije ni mjesto…

“Posadićemo hašlamu da djeca imaju šta jesti”, to je bio više ironičan odgovor meni, pošto ponovo upirem prstom u neke atake na nešto zajedničko.

Pošto je mjesto dešavanja blizo bauštele na kojoj trenutno radim sutra ću pokušati pratiti “preseljenje” iz glavne u školski park, a sumnjam da ću taj kesten slikati kada budem javljao da je kesten počeo listati što za nas domorodce znači početak boljih vremena…

Sve ukazuje na ta bolja vremena ali nikako da krenu, možda nam fali još ono malo što uvijek potenciram ali možda je to naše proklestvo, ta naša podvojenost u trenutcima rahatluka…

Možda i ja nikako da svatim vrijeme u kojem živim, nikako da uprem da sebi stvorim bolje uslove za život, možda i bolje radno mjesto, jednostavno da gledam svoja posla ali ovo i jeste moj posao zbog toga i pišem ovo iako ću sutra biti gubitnik, ali hvala Allahu koji me je osvjestio da znam da kada bi se svi ljudi ujedinili da mi pomognu a Allah želi da me kazni, ne bi mi mogli pomoći, a isto tako i obrnuto, kada bi se svi ljudi ujedinili da mi naštete a Allah me štitio ne bi mi mogli nauditi.

Duboko sam ubjeđen da sam i ovaj put iskren u svojim namjerama i da sam na pravoj strani a vrijeme će dokazati svoje…

Jedan kesten gore dole, nećete ni primjetiti kada budete šetali po čaršiji, više će vam za oko zapeti neka nova fasada u koloru…

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.