Narod zbunjen, ko je lud ?

Piše: Ramo KOLAR

Tajno-zavjerenički razgovori uskih partijskih krugova, da ne kažem pojedinaca, o budućnosti ove zemlje skoro da su završeni. Posao oko ustavnih promjena, kako nazivaju legalizaciju Dejtonskog ugovora, koji je dokinuo jedinstvenu BiH, iako priznatu od Ujedinjenih nacija, sad su predali formalno u ruke Venecijaske komisije. Ona im treba kazati kako će birati predsjednika. Neće im ogovoriti na njihov plan da da zabetoniraju etnonacionalnu državu, u kojoj će suverenitet imati blentiteti i etničke skupine, a ne država i njeni građani. To što na isto pristaje Amerika, ne mora čuditi jer se neće odreći ni Holbruka ni Dejtona. Čudo je što na to pristaje ovdašnji narod, rekavši građani.

Narod izluđen ratno-poratnim gladovanjem i strahovanjem samo odmahuje rukama i manje-više viče: Dajte to više jednom završite pa da idemo u Europu. Ako ne mognu s Tihićem i Dodikom, a ne mogu, onda oni odoše masovno sami. S vizama (Srbi i Hrvati) ili bez njih (Bošnjaci).

Gospodin Meklhejni izjavi da su SAD vazda uz BiH s najboljim interesima. Što znači da mi ne idemo u Europsku, nego Američku uniju. Samo po sebi nije loše, samo daleko. Mada već tamo imamo stotine hiljada građana koji bi mogli biti začetak pedeset i neke američke države nazvane bosansko-građanska BiH. Visoki predstavnik Švarc Šiling dođe i izjavi kako ovdašnji političari moraju građanima pologati račune i uvesti ih u EU. Kao jednu jedinstvenu zemlju i državu. Sad kad domaći, nimalo državni, a premnogo partijski lideri dijele zemlju i ubijaju joj europsku perspektivu, Šiling šuti. Što podsjeća na ratne godine kad su Ameri htjeli intervenirati, pa otišli tražiti pristanak saveznika. Britanci i Francuzi glatko odbili, Nijemci šutjeli i slijegali ramenima. Čekajući da Srbija dovrši agresiju i genocid i izbriše s karte Bosnu te tako zauvijek riješi njeno pitanje. Ujedinjene nacije, na posredan način, preko Suda pravde, tome činu sude. Ima li ko ovdje zbunjen makar?

Zapravo je stvar potpuno ogoljena ko hoće da vidi. Tihić i Lagumdžija žure s umivanjem Dejtonskog ugovora, podržani od Meklhejnija. Ovaj će ih nagraditi na izborima. Zasjest će na vlast. Dokaz: Mile Dodik. Njega su već ustanovili u po države, pod uvjetom da ostane podjela zemlje. I bezbeli vlasti. Svako gazda u svojoj nahiji. Mile to jasno i glasno kaže jerbo znade: „BiH ne može biti cjelovita bez rs kao federalne jedinice. O ovome svi srpski lideri imaju jedinstven stav”! Razilaze se samo u tome kako rasporediti svoje partijske pajtaše da bi se svi podjednako nadolmili na leđima svojih podanika.

Isti će Dodik podržati svim silama Tihića i Lagumdžiju. Kako u „ustavnim promjenama”, tako i u raspodjeli „federalnog blaga”. Kad mu ova dvojica priznaju suverenitet, Mile će vidjeti hoće li ostati s njima ili se pridružiti braći preko Drine! Zato je decidno protiv tužbe BiH protiv SCG jer su, veli, „sva tri naroda tokom proteklog rata u BiH pretrpjela ista ili slična stradanja”!? Ima li zbunjenih? Ne bih reko!

Ovo prodavanje magle me podsjeti na masovno okupljanje „građanske opozicije” u Skupštini RBiH aprila ’92. kad su tražili smjenu „nacionalne vlasti” i mir u BiH (sic!), sve dok im se nije pojavio Dragan Vikić i objasnio: Gospodo, u toku je agresija na BiH, manite se praznih priča, moramo braniti domovinu!

Danas nema oružane agresije, stvari su malo kompliciranije i narodu bi ih neko morao konačno pojasniti. Ovi što ga vode, to neće. Ovi što hoće, nemaju vlasti, moći i snage. Pa šta će onda jadan narod? Ništa, kaže mi znalac naroda. Njemu daj malo čorbe i on je zadovoljan.

Ako se sutra i probudi u državi koju nije želio, još mu ostaje Amerika koja je vazda uz njega. Naročito ako se tamo iseli!