Kada sam rano jutros provirio kroz prozor i vidio grn kako ode za Mrakovicu, odmah sam poželio da se vratim u topal krevet…
Već drugi dan snijeg nam bijeli, izgleda da smo se rano ponadali da je iskihao svoje…
Hladno vrijeme odmah prouzrokuje i manje raje i kao da se sve zaledi u čaršiji…
Nekih posebnih vijesti i nema osim ovoga snijega i ovaj jutarnji više pišem iz razloga da smaknem Mladića s prednje strane mada mi je žao da neki tekstovi poput nidinog “Otrgnutog” isto tako nestanu s početne jer mislim da bi trebao biti veći broj čitanja…
Al šta se može, nekako smo naučili da se ovdje svakodnevno nešto dešava i mjenja jer ima nas koji svaki dan ovdje dolazimo…
Veljača završava i nadam se da su ovo posljednji trzaji zime mada trenutno to ne izgleda tako, al’ sreća pa to nije u našim rukama….
Danas smo na bolji vječni svijet ispratili i našu majku, sestru Tadžić Rebiju, koja je ovaj svijet napustila u svojoj 74. godini života…
Nešto slika s današnjeg posljednjeg ispračaja postavićemo večeras u fotoalbum…
Molim Allaha da joj se smiluje i da je uvede u dženet svojom milošću, a porodici da podari sabura jer svaki gubitak je težak, bez obzira što smo svjesni prolaznosti života…
Volio bih da imam još kakvih vijesti, osim ovih tužnih al tako je kako je…selam Kozarac.ba
Add comment