Jednoga dana je Poslanik s.a.v.s., sjedio sa ashabima te je dosao neki beduin i odmah upitao Poslanika s.a.v.s.:’ Kad je Posljednji cas?’ Ovo je bilo pitanje koje Resul s.a.v.s., nije volio.
Resul s.a.v.s. mu rece:’ A sta si ti pripremio za njega?’ Kaze beduin:’ Nisam pripremio puno namaza, niti posta, niti sadake, ali imam jedno: Volim Allaha i Njegovog Poslanika!’ Na to mu rece Resul s.a.v.s.:” Bices sa onim koje volis.” Enes r.a., prenosioc ovog hadisa, kaze: “Allaha mi, nista nas nije vise obradovalo nakon naseg islama, nego ove rijeci:’ Bices sa onim koje volis.” Ja volim Allaha i Njegovog Poslanika i Ebu Bekra i Omera i ja se nadam da cu biti sa njima, iako nisam ucinio mnogo, kao oni. (Biljezi Muslim)
Vidjeli smo iz prethodnog hadisa da je jedan od nacina ulaska u dzennet i ljubav prema Allahovom Poslaniku s.a.v.s. A da li mi zaista osjecamo tu ljubav? Da li zaista volimo naseg Poslanika? Da li ga poznajemo? Da li su nam Allah i Njegov Poslanik drazi od svega na svijetu, pa cak i od nas samih ili su nam mozda draze zene nase i djeca nasa i roditelji nasi? Da bi voljeli naseg Poslanika, pravom i iskrenom ljubavlju moramo ga upoznati. Moramo znati kako je izgledao, sta je radio, kako se ponasao, kako je govorio, jer kad sve ovo spoznamo tek tada cemo osjetiti iskrenu ljubav i zelju da budemo u drustvu sa nasim voljenim Poslanikom. Pogledajmo samo ashabe kako su voljeli Poslanika. Ali ibn Ebi Talib kaze: Allaha mi, volili smo ga vise od nasih blaga, djece i roditelja, vise od hladne vode kad umires od zedji. Talha ibn Ubejdullah u bici na Uhudu podmece svoju ruku pod musricku sablju da odbrani Resulullaha i ruka mu biva odsjecena.
Otkud ovolika ljubav? Otkud ovoliko nesebicno zrtvovanje? Ashabi su poznavali Poslanika, zivjeli sa njim, gledali u njegovo blistavo lice, slusali njegov blagi i prijatni glas, u nosnicama su osjecali miris koze Allahovog Poslanika kojeg bi im vjetar donio. Posljednji Allahov Poslanik s.a.v.s., je bio najsavrsenije Allahovo stvorenje.
Danas cemo kroz opise ashaba se upoznati sa izgledom i ahlakom naseg Poslanika.
Kad je Resul s.a.v.s., ucinio hidzru iz Mekke u Medinu, sa sobom je imao svog druga Ebu Bekra, pa su usput zastali kod kuce Umm Ma’bed. Pitali su ima li sta za jesti, mlijeko ili sl. i ona rece da nema nista. Poslanik s.a.v.s., je vidio u jednom cosku slabu i mrsavu ovcu, te je pitao moze li je pomusti. Resul s.a.v.s. je ucinio dovu dok mlijeko nije poteklo a jadna Umm Ma’bed je sve ovo zabezeknuto gledala. Kasnije kad je njen muz dosao, sa cjelim stadom mrsave stoke i upitao sta se desilo tu, Umm Ma’bed mu je opisala Poslanika s.a.v.s. i sta je uradio. Njen opis Poslanika s.a.v.s. je jedan od najdetaljnijih opisa.
Ona kaze:” Nenadmasna cistoca. Plemenitog, svjetlog i vedrog lica. Lijepog ponasanja. Nije krupan, ne velike glave. Lijep i privlacan. Oci crne. Dubok pogled okruzen gustim dugim trepavicama. U njegovom glasu promuklost. Dugog vrata. Krupnook. Surmook. Dugih lijepih obrva, ni tankih ni debelih. Veoma crne kose. Kada suti, nadmasuje ga dostojanstvo i stalozenost, a kada govori nadahnjuje ga blistavost i elegancija. Najljepsi i najinteligentniji covjek iz daljine, a jos ljepsi i privlacniji iz blizine, cistog rasudjivanja. Prijatna rezona. Dar govora kao niska bisera. Odmjeren. Umjeren. Ni nizak da je neprimjetljiv, ni visok da je nametljiv. Od trojice je najocitiji. Mocan. Ima drugove koji su ljubazni i ponizni. Kad govori slusaju. Kad naredi, utrkuju se da izvrse naredbu. Usluzuju ga, postuju ga i odani su mu. Obljubljen i uvijek okruzen. Nije namrsten, ni namrgodjen. Druzeljubiv. Lijepog ophodjenja. Pazljiv prema sagovorniku.”
Enes, r.a., kaze: “Nisam nikada dotakao ni svilu ni kadifu meksu od Resulullahove ruke. Nikad [od njega] nisam osjetio miris znoja, niti kakvog zadaha.” A u drugoj predaji stoji: “Ni amber ni misk nisu bolje mirisali od mirisa Resulullahove koze.”
Ebu Dzuhejfe kaze: “Uzeo sam njegovu ruku i stavio je sebi na lice. Bila je hladnija od snijega, a mirsnija od miska.”
Dzabir bin Semure prica dok je bio djecak: “Pomilovao je Resulullah s.a.v.s. svojom rukom moje lice, a mirisala je kao da ju je izvadio iz posude u kojoj se cuva miris”.
Naseg Resula su pored lijepg fizickog izgleda isto tako krasile i lijepe plemenite osobine. Bio je hrabar, neustrasiv i smion. Smatran je najhrabrijim covjekom. Prisustvovao je mnogim teskim situcijama iz kojih su bjezali cak i najhrabriji. Isao je u susret problemu, a nije bjezao od njega. Alija r.a., kaze: “Kada bi smo se nasli lice u lice sa neprijateljem obuzeo bi nas strah, groznica. Ugledali bi se na Resulullahovu bogobojaznost i neustrasivost. On je bivao najblizi do neprijatelja… Bio je veoma stidan i obazriv. Nije nikome piljio u lice. Uvijek je imao spusten pogled. Pogled mu je posjedovao moc zapazanja. Nije sa sagovornikom razgovarao o bestidnim stvarima i omrznutim temama. Nije zapamceno da je neko od njega prenio nesto ruzno. Nije direktno nikoga kritikovao. Bio je najpravedniji covjek. Volio je oprastati. Govorio je iskreno. Visoko je cijenio emanet. Nije dozvoljavao da mu se ustaje na noge i poklanja kao sto se poklanjalo kraljevima. Posjecivao je siromahe i druzio se sa njima”.
Aisa r.a. prica: “Popravljao je sebi nanule, sio odjecu i radio kucne poslove kao sto vi radite. Bio je covjek kao svaki drugi, cistio bi svoju odjecu, muzao svoju ovcu i sebe posluzivao”.
Allahov Poslanik je uvijek velicao Allahove blagodati, a nista nije kudio. Cuvao je svoj jezik od onoga sto ga se ne tice. Okupljao je svoje drugove i nije ih razdvajao. Potpomagao je dobro i bodrio na dobro. Mrzio je zlo i odmagao ga. Bio je umjeren. Nije bio prevrtljiv. Za svaku stvar je imao mjeru. Najvise je cijenio one ljude koji su upucivali na dobro, koji su bili darezljivi i koji su pomagali drugima.
Zbog njegove brige i paznje, ljudi su ga nazivali ocem, a on njih svojim najblizim. Ljude je postedio od tri stvari: nije nikoga kudio, nije ga sramotio i nije vrijedjao. Govorio je samo o onome u cemu ima nagradu od Allaha dz.s. Bio je strpljiv prema strancima uskog rezonovanja. Govorio je: “Ako vidite da siromah trazi nesto, dajte mu i ne trazite da vam se zahvali. Zahvala pripada Allahu”.
Resulullah je posjedovao sva svojstva zrelosti izuzetne i posebne licnosti. Odgojio ga je Njegov Gospodar koji za njega kaze: “Ti si (o Poslanice) zaista najljepse cudi (morala i ahlaka)”. Ovo je bio razlog zbog kojeg su srca hrlila k njemu. Ovo ga je omililo kod ljudi. Ovo ga je ucinilo vodjom kojeg su ljudi srcem voljeli i zbog kojeg su polagali svoje zivote, davali svoje imetke, odricali se prolaznog dunjaluka ne bi li i u Dzennetu bili sa njim.
Gospodaru nas ti nas ucini dostojnim sljedbenicima Muhammeda a.s., ucini nas da ga volimo i slijedimo u svemu sto nam je ostavio i ucini nas da budemo u njegovom drustvu na buducem svijetu. Amin.
Add comment