Čikago: Promocija knjige dr. Senad ef. Agića “Imigracija i asimilacija”

Piše: Sade Alić

U Čikagu je u prostorijama Islamskog Kulturnog Centra u nedelju 5. febrara održana promocija knjige našeg imama dr. Senad ef. Agića “Imigracija i asimilacija- iskustvo Bosanskih muslimana u Čikagu” – Bosansko izdanje. Promociju su održali magistar Nedžad Grabus – koji je i prevodilac knjige sa engleskog na bosanski, Akademik Enes Karić i autor knjige dr. Senad ef. Agić.

Promociju je započeo mr. Nedžad Grabus, isto tako dobro znana ličnost Bošnjacima u Čikagu, koji je prije nekoliko godina boravio ovdje tokom čitavog mjeseca Ramazana i stekao dobre prijatelje u našoj Zajednici. Mr. Grabus je govorio o njegovom razumjevanju Bošnjačke dijaspore koje se je u bitnom promjenilo nakon njegovog boravka ovdje. Istakao je da je važnost ove knjige u njenoj jasnoći govora i njenom približavanju čitaocu. Ovo je prva knjiga o bošnjačkoj dijaspori koja je pisana u dijaspori i nije slučajno što je nastala baš u Čikagu. Za Bošnjake jedan od važnijih simbola dijaspore je upravo Čikago, istakao je mr. Grabus. Također, mr. Grabus je naveo da je knjiga pokušaj da se iznađu modeli za Bošnjačku dijasporu te da je ovo djelo zaokret u proučavanju Bošnjačke i Bosanske dijaspore, uopšte.

Akademik Enes Karić, autor predgovora “Imigracija i asimilacija” je govorio o historiji bošnjačke dijaspore sa Balkana i ističe da su Osmanlije ostavili najtačnije podatke o iseljavanju sa Balkana, te kako je bosanski jezik i dan danas, u onom svom starom obliku, sačuvan u Turskoj. Akademik Karić podcrtava da je najbolnija imigracija ona ratna, gdje je stanovništvo prisiljeno na emigraciju i da je danas najviše bosanskih emigranata upravo te vrste. Karić navodi da knjiga “Imigracija i asimilacija” prosto pita “dali je imigracija sudbina Bošnjaka” te da je dr. Agić nastavio tamo gdje je stao historičar Mustafa Imamović u proučavanju bošnjačke i bosanske dijaspore.

Imam dr. Senad ef. Agić se zahvalio svima na dolasku te posebno Ženskoj grupi pri BACA-i koja je i organizovala ovu promociju na čelu sa Rasemom Dedić – Predsjedincom Ženske grupe.
Dr. Agić navodi šta ga je to navelo da se zauzme za ovo područje naučnog rada. Impresionirao ga je muzej i arhiva o Bošnjacima koji su prvi došli ovdje u Čikago i koji su prvi osnovali jednu muslimansku organizaciju na tlu Amerike. Bilo je to daleke 1906 god. i ovo godine Bošnjaci ali i svi pripadnici islama obilježavaju 100 godina islama u Čikagu i stoljeće Bošnjaka na tlu Amerike. Stoga se ove godine i iz tog razloga održavaju, sad već možemo reći tredicionalni, jedanaesti, “Susreti Bošnjaka Sjeverne Amerike” u posljednjoj sedmici maja mjeseca upravo u Čikagu.

Dr. Agić istiće da je tražeći podatke o Bosanskim muslimanima u literaturama naišao na vakum i da nas nigdje ni ujednom relevantnijem izvoru na engleskom jeziku nije pronašao. Autori koji su pisali o muslimanima Amerike i imigraciji istih nigdje ne spominju Bošnjake-muslimane. “ŠTO SE NE ZAPIŠE KAO DA SE NIJE NI DOGODILO”. Drugi razlog je asimilacija koji je veliki problem, i strah pred vlastitom sudbinom i sudbinom svoga naroda. Dr. Agić obračajući se svojim džematlijama koji mu nisu samo džematlije nego i više od toga, kaže: “Ova knjiga je Vaša knjiga, o Vama, i prvi put da je napisano djelo u cijelosti posvećeno Vama!”

Knjiga nije lišena nedostataka i sigurno da oni postoje, te dr. Agić moli sve one koji pronađu nedostatke da mu se jave i da se ti nedostaci otklone jer on nastavlja dalje na proučavanju ove tematike i uveliko dalje radi na polju svog naučnog rada.

Sa izlaganjem dr. Agića krenulo se u jednu plodonosnu diskusiju, sa čime su bili impresionirani i mr. Grabus i akademik Karić. Knjiga dr. Agića je navela Faruka Bogučanina na istraživanje tako da je i sam došao do veoma interesnantnih podataka.
Naime  Faruk Bogučanin ističe da je pronašao da su na Titaniku (poznati brod koji je 1912 god. doživio katastrofu i potonuo) bila i četiri Bošnjaka iz okolice Bosanske Krupe koji su karte za plovidbu uzeli u Švicarskoj  te otputovali u Englesku i krenuli za Ameriku. Ta četiri Bošnjaka bili su u trećoj klasi, te da samim tim nisu imali nikakve šanse za spas, tako da su njihova tjela potonula sa Titanikom i nikada nisu pronađena.

Interesantan je prijedlog nekog iz publike da bi se promocija pa i diskusija o ovoj temi trebala održati i sa omladinom, te dr. Agić postavlja pitanje svim prisutnim “Šta mislite na kojem bi jeziku trebalo održati promociju za mlade?” Nastalo je komešanje i moglo se primjetiti da je pola prisutnih bilo da je promociju potrebno održati na bosanskom a pola ih je bilo za engleski. Dr. Agić zatim dodaje da je upravo tu osnovni problem, što mi sami još uvijek ne znamo šta želimo te postavlja drugo pitanje, “Ko će se od vas vratiti u Bosnu”, Bogami niko mu ne odgovori, niti diže ruku.

Iz svega možemo izvesti zaključak da su promocija a i duskusija bili veoma plodonosni i da je mnoge ova promocija navela na jedno duboko razmišljanje.