svabo
Hladno i pusto, ukratko opis stanja u čaršiji, čitav dan pa sve do navečer… Iako je subota ono udarni dan za islazske ništa se bitnije nije promjenilo u noćnom životu.
Uglavnom sve je standardno i osim sastanka Savjeta koji sam propustio i za nedelju najavljene Godišnje Skupštine BHFanaticosa, ništa se bitno nema za reči…
Malo me ovaj trenutačni tempo zamara i ponekad insan ko insan postane sam sebi dosadan, ali sreća uvijek imaju neki poput Redžića, Hannasa i sviju ostalih koji svojim tekstovima obogaćuju ovu stranicu i guraju je naprijed…
Danas, odnosno sada već jučer, u punoj Mutničkoj đamiji održao se zajednički zikr pred dušu rahmetli Mirsada Mike Arifagića, a istovremeno nekoliko kilometara dalje obavljala se đenaza nedavno ubijenom Elvisu Pađanu, koji je eto na takav način okončao svoj mladi život daleko negdje gore u Å vedskoj…
Prošle godine je prvi put od početka rata bio u svojim Hambarinama, imao je nijet doći i ove godine, graditi svoju kuću zajedno sa svojim džematom, ali eto sudbina je da je došao zauvijek prije nego što je planirao…
Ovih dana često u Jutarnjim ubacim neke Istine naše vjere, nadam se da ne škodi ali pogotovo u ovakvim prilikama treba uzimati ibret (pouku) jer kažu da je meit vaiz koji šuti, ništa ne govori a sve svjedoći… Svjedoći da je ovaj život prolazan i da ćemo se svi naposlijetku vratiti svome Gospodaru…
Jedne prilike Allahov Miljenik naš Poslanik Muhammed s.a.w.s. je povukao crtu u pijesku i rekao: “Ovo je čovjek…”, a zatim je, nešto dalje povukao drugu i rekao:”Ovo su njegove životne želje…”, a onda je na kraju povukao treču crtu između, bliže prvoj i rekao:”Ovo je smrt…”
Iako je danas bilo neopisivo hladno, pogotovo na Brdu gdje je još puhao oštar vjetar, mnogo rođaka, prijatelja, poznanika okupilo se danas da ga posljednji put isprate na Ahiret….
Najtužnije je bilo pred porodičnom kućom kada se uplakana majka opraštala od svoga sina, brat od brata…
Na kraju, šta reči? I nama, istina pojedincima koji spadamo pod ovisnike interneta ostaje opet ovaj virtual…
Tori, kada je večeras došao u Picadilly, nakon što je obišao krug, kazao je da nije nabrojao pedesetak ljudi u čaršiji, a tad je trenutno na virtualu bilo preko stotinu posjetilaca, što još uvijek ide u prilog stranici…
Ovih dana bilo je raznih tema kao i pokretanja raznih akcija pomoći, krenuvši od same članarine pa do pomoći Bratstvu, na prvi pogled traži se na sve strane, i ponekad se plašim objaviti šta sve treba ovoj čaršiji, ali mislim da ipak idemo dobrim koracima, jer svaki dan nas je sve više, svaki dan se oslobađamo da se javimo i da kažemo svoje mišljenje i sugestije, i to je dobro…
Pred nama je period kada treba da se pripremimo za sezonu jer kad ljeto dođe onda nastane takva halabuka da i kad se nešto planira teško se realizuje a kamo li da se ništa ne priprema, a mi smo čini mi se dosta toga ponovo zanijetili organizovati kao i podići na veći nivo što svakako iziskuje mnogo truda i zalaganja… Ovaj put sve je do nas samih i nadam se da ćemo uspjeti sebi organizovati i ovo ljeto. Razmišljam da li je KORA to već ili bi trebali organizovati i jedan susret članova stranice, jer mislim da bi se neke ideje bolje sprovele u dijelo kada bi se uživo sastali i dogovarali…
Ma najgore je ovako kada nema vijesti, a opet više sam se i navikao da stavljam više slika, a više slika zahtijeva i više teksta, pa sad najviše zbog toga ja ovako tipkam više da popunim normu nego da vam prenesem nešto bitno…
A šta i da vam prenesem kada evo vidite da nije da nema gostiju, nekad nema čak ni konobara, ali sreća pa znam sam da napravim expreso…
Neko će biti najslabija karika i otići će kući praznih džepova…
Selam Kozarac, ma samo da kažem da smo tu s vama 24 h a day…:)
Add comment