svabo
Neki dan sam dobio nekoliko starih fotografija da ih objavim u našem fotoalbumu u kojem se već odavno redaju slike naše prošlosti i bude uspomene na prošle dane, a prošlost je uvijek nekako draga pa bila čak nekada i previše bolna…
Kako danas nisam ništa slikao, a predvečer kada sam krenuo da se pripremam za današnje javljanje baterije su otkazale, taman kao jedan moj doprinos i podrška akciji pomoći Bratstva današnji Jutarnji biće pokriven crno-bijelim slikama…
Nadam se da ne zamjerate, a i čaršija je svakako isto pusta i večeras kao što je to bila i sinoć tako da nećete ništa propustiti čak što više možda ćete oživjeti neke slike iz svog sjećanja za koje ste i zaboravili…
Nekako me uvijek boli kada vidim snagu Kozarca a paralelno s tim uvijek neka žicanja, gledam ove fotke i razmišljam je li fudbal prije bio jeftiniji, ili smo mi bili bogatiji, a možda smo se prije zadovoljavali s malim stvarima….
Često ovih dana, kako nemamo šta raditi, pričamo o životu o nafaki, o filozofiji života, kako neko gleda na stvari i kako ih doživljava…
Jedne prilike, tamo negdje 97. godine jedan moj prijatelj, koji se tada bio vratio iz Njemačke u Bosnu i koji je odlučio da ide dalje za Ameriku, rekao mi je:” Čovječe pa ja sam donijeo samo 18000 DM i od čega ću živjeti kada to potrošim?” A Bog mi je svjedok da tada možda nisam imao ni 18 KM u džepu a nisam se brinuo od čega ću živjeti…
Čudna stvar neko bi se sa deset hiljada maraka osjećao go a neko bi možda riješio neka svoja životna pitanja, a radi se o istoj svoti novca…
Danas mi se moj frend žali kako nigdje nije lako, pa čak ni u Čemerici, ebiga, uzeo je kuću ali je u kreditu, sve u svemu živi se, baš ko što se eto i ovdje živi, ko što će se i živjeti dok god insan ima nafake…
Poslanik s.a.w.s. kaže: ” Ko klanja sabah namaz, ja mu garantujem nafaku taj dan”, u jednom drugom hadisu se kaže:” Ko ima dovoljno hrane za danas i može nesmetano obavljati namaz kao da ima sve blagodati svjeta”
E ovo je sad već ta filozofija života, a ne bih večeras baš nešto ni filozofirao, već odavno sam navikao da sam cvrčak iz priče Cvrčak i mrav, da ponekad kad je zima moram kucati mravima, ali takav je život i u svačijem imetku ima dio tuđeg imetka, negdje daješ negdje dobivaš…
Ali zar FK Bratstvo zaista treba svake godine da pruža ruku i da prosi, postoji li mogučnost jednog boljeg menađerstva, zar fudbal danas nije ono kada siromašni gledaju kako igraju bogati??
Za kraj ovih “neočešljanih misli” da kažem da se uskoro, tj. 26. februara priprema jedna prijateljska utakmica između FK Bratstva i ekipe Nur iz Zagreba.
Ispred nogometnog kluba NUR bi došli momčad, uprava i prijatelji kluba i to: Uprava kluba na čelu sa Predsjednikom Gosp. Šemso Tanković (Saborski zastupnik), Muftija Ševko Omerbašić, Hfz. Aziz ef. Alili –Glavni Zagrebački imam.
Ovakve utakmice jedan su vid podrške i pomoći Bratstvu i vjerujem da postoje mnogi klubovi koji bi mogli organizovati slične susrete.
Možda se jednoga dana i Bratstvo digne na noge i počne se sam održavati, za sad će još uvijek zavisiti od dobri ljudi i ljubitelja nogometa…
Forca Bratstvo…
Add comment