Kada sam sinoć negdje u ova doba napisao prošli jutarnji, ostao sam u klubu još nešto malo vremena, bila su tek tri komentara kada sam krenuo kući…
Jutros u Picadillyu dok sam srkao prvu expreso, prije polaska za Bihać, čitao sam osamnaest komentara, kada sam se vratio na početnu bila su već dvadeset tri…
Skoro kada sam došao i vidio 58 komentara, i otvorenu temu na forumu sa čestitkama lijepim željama i dovama ostao sam više nego prijatno iznenađen…
S toga je i ovaj jutarnji u znaku Esme koja je ujedno najmlađi član naše stranice ali se izjasnila da prvu godinu neće plačati pretplatu, dok se zaista ne uvjeri u priče koje je čula o ovoj stranici…
Hvala Allahu ovo mi je treće dijete pa sam malo i navikao na prinove mada je sreća i zadovoljstvo isto…
U 31. ajetu Sure Al-Isra’, Allah dž.š. kaže:
«Ne ubijajte djecu svoju od straha od neimaštine! I njih i vas Mi hranimo, jer je ubijati njih doista veliki grijeh.»
A naš Poslanik nam je preporučio da se ženimo i udajemo i da imamo potomke jer će se on ponositi s našom brojnošću pred drugim poslanicima na Sudnjem Danu…
Ovo dvoje dovoljno je da bude jamac u životu stoga…
Ovom prilikom želim svima da se zahvalim u ime Blaževića koji se grčevito bore s Jakupovićima u centru čaršije al’ hajr inšallah, halalite što sam malo unijeo svoje privatnosti na ovaj URL, al da sad ne idem na blog i da ne pišem “Tragom Travničkog noćnog šetača”, a valjda se i ja mogu ovdje osjećati domačinski…
Hvala i selam svim rođacima, prijateljima, poznanicima etc. Ervin, Edita, Emanullah, Å ejma i Esma…
A vjerujte, u čaršiji se ništa i ne dešava, što se tiče bezbjedonosne situacije sve je pod kontrolom, djeca danas nisu išla u školu jer je praznik… Sveti Savo…
Na kraju priče ostaju mi samo želje da će se jednoga dana kozaračka djeca rađati ovdje u Kozarcu i da insan neće imati avanture kroz krajinu… Kad samo pomislim da ću u buduće za svaki rodni list ići u Bihać dovoljno mi je…
Hvala i restoranu Stari grad koji mi je ustupio vektru nakon što je pasat stao, hvala i gazdi Enesu koji ga je gurao iako nije upalio, možda zato što je zadnja guma bila prazna… Hvala mom susedu Adi koji je pomogao da upalimo Keminog pasata a hvala i Kemi za pasata kojeg je dao nakon što nismo uspijeli otključati vektru…
Hvala Nečku Dergiću koji mi je osposobio pasata da ga sklonem s ulice… Dok ga nije pauk odnio, jedva je prošao četvrtak, sreća hladno bilo…Na kraju hvala i Bihosu za rentanje tojote koja me večeras čeka ispred šopinga dok je pasat kod Ibre, hvala i Ibri koji će me čekati na veresiju (zapiši na margarin)…
U kratko, elhamdulillah, kad ima narod ima i insan…
Mada su se Ramići ibretili kako to zet svaki dan drugim autom dolazi u Grabik, zlobnici bi rekli vidi krenulo ga…
Hehehehe, a jeste krenulo me…
Čuj stari, jesi li kad kušao red bull?
-Naravo…
I? Je li se šta dogodilo?
-Da, postao sam otac…:)
Hehehehehhehe, ma ništa od Jutarnjeg, selam Kozarac.BA
Hvala im jer ova priča ne bi bila ovakva da ih nije bilo…
Add comment