22. decembra, prošle godine, iznenadila nas je i zaprepastila vijest o saobračajnoj nesreći u kojoj je poginuo naš Mirsad Arifagić. Ni onda kada sam sa ovoga istoga mjesta pisao o tom događaju, kao i sad ne mogu iskazati osjećaje koji su me prožimali tog decembarskog dana, pogotovo uz informaciji da je i Vehid kao suvozač s još jednom djevojkom i kritičnom stanju…
Mika je bio uključen u razne aktivnosti, išao je na sve ijedno gostovanje FK Bratstva bili da se ide u Omarsku ili na Berek, svake godine bili smo u koloni za Koričanske stijene ili u obilascima naših stratišta, učestvovao je u organizovanju kolektivnih dženaza i otvorenja džamina, bio je ćlan BHFanatica, bio je lovac, jednostavno bilo ga je svuda u ovoj našoj maloj čaršiji i svakodnevno se mogao sresti, posebice na jutarnjim prozivkama…
Vehid je sada bolje, na kućnoj je njezi, ostalo mu je još da sredi zube i da vrati snage da može napraviti više od 50 koraka, malo šale, Vehid me je zamolio da u se u njegovo ime zahvalim svima koji su bili uz njega u tim tragičnim trenutcima i koji su mu davali potporu u dovili za njega…
Suočio se sa istinom i sa rezultatom nesreće odnosno gubitkom prijatelja s kojim je uz Emsu provodio većinu svoga vremena…
04. februara 2006. godine iza podne namaza u Mutničkoj đamiji biće organizovano zajedničko okupljanje i sjećanje na rahmetliju…
Familija ovim putem poziva sviju koji su u prilici da prisustvuju ovome zajedničkom zikru i učenju Kur'ana te upučivanjem dowa za dušu rahmetlije i duše svih naših šehida…
Add comment