svabo
Emir Filipović i Mirzet Hadžiselimović iz Sanskog Mosta posljednje dvije i pol godine pokušavaju, kako tvrde, da dokažu pravu istinu o saobraćajnoj nesreći u kojoj su nastradali njihovi sinovi.
Ovaj događaj se zbio 31. jula 2003. godine na lokalitetu Gorjevac, na magistralnom putu između Bosanskog Petrovca i Bihaća, kada su se sudarili putničko vozilo mercedes 124 i teretni kamion s prikolicom u vlasništvu kanadskog bataljona u sastavu tadašnjeg SFOR-a.
U nesreći su smrtno stradala trojica mladića. Na licu mjesta poginuli su Amir Hadžiselimović (22) i Aldin Lukač (27), dok je Rezak Filipović (22) od zadobijenih povreda podlegao u Kantonalnoj bolnici u Bihaću.
Rezultati zvanične istrage, koju su proveli pripadnici policije i Tužilaštva USK, utvrdili su da je glavni krivac za ovu nesreću vozač mercedesa, Amir Hadžiselimović, te da je uzrok ovoga tragičnog događaja prevelika brzina.
Očevi stradalih mladića, međutim, tvrde kako su okolnosti bitno drugačije, te da je službena istraga u ovome slučaju vođena na potpuno pogrešan način.
REKONSTRUKCIJA
Svoje tvrdnje roditelji potkrepljuju stručnim vještačenjima i nizom dokaza koje su prikupili u okviru svoje privatne istrage koju vode od trenutka kada su posumnjali u zvanične rezultate.
“Svjesni smo da naše sinove ništa ne može vratiti, ali želimo da se sazna prava istina o ovome slučaju”, tvrdi Mirzet Hadžiselimović i sam nekada pripadnik policije.
On objašnjava kako se mercedes kojim je upravljao njegov sin sudario sa SFOR-ovim kamionom koji je bio drugi u koloni.
Dva kamiona kanadskog bataljona su se kretala iz pravca Bihaća prema Bosanskom Petrovcu, dok je mercedes dolazio iz suprotnog pravca.
Hadžiselimović je ubijeđen kako je prvi SFOR-ov kamion, u trenutku mimoilaženja, ostvario fizički kontakt s mercedesom, usljed čega je vozač izgubio kontrolu nad vozilom.
Kao dokaz nudi vještačenje koje je nedavno na zahtjev unesrećenih roditelja obavio nezavisni saobraćajni vještak Zuhdija Lojić, ali i tragove na uništenoj karoseriji automobila koju Hadžiselimović i danas posjeduje.
“Usljed kontakta s prvim kamionom, koji se ne registruje u zvaničnoj istrazi, mercedes se okrenuo na cesti u smjeru suprotnom od kretanja kazaljke na satu da bi potom drugi kamion u koloni udario u njegovu desnu bočnu stranu”, uvjeren je Hadžiselimović.
Da je razvoj događaja bio ovakav, tvrdi, svjedoče oštećenja na lijevom točku automobila, te tragovi farbe koji su ostali na vratima mercedesa, a koji, tvrdi Hadžiselimović, potiču od kontakta prvog kamiona s putničkim vozilom. On dalje navodi, kako ova oštećenja ni u kojem slučaju nije mogao prouzrokovati drugi kamion s kojim je mercedes ostvario frontalni sudar.
KRIVOTVORENI REZULTATI?
Hadžiselimović navodi kako zvanična istraga i vještačenje, koje je obavio službeni vještak Sabahudin Hotić, ove okolnosti nisu uzeli u obzir.
Dodaje kako prvi kamion SFOR-a uopšte nije ni bio predmet istrage.
“Vještačenje koje je obavio nezavisni vještak, međutim, potvrđuje da je ovakav scenarij najvjerovatniji”, uvjeren je Hadžiselimović i dodaje da njegovu sumnju potkrepljuje i ponašanje pripadnika SFOR-a koji su, odmah nakon nesreće, potpuno blokirali mjesto događaja ne dozvolivši pristup ni pripadnicima kantonalne policije.
“Uvjereni smo da je to vrijeme poslužilo da se uklone tragovi, te da se izvrši prekompozicija položaja vozila u trenutku sudara”, smatra Hadžiselimović.
Neposredno nakon što se nesreća desila na lice mjesta je doletio vojni helikopter kojim je odvezen vozač kamiona koji je sudjelovao u sudaru prije nego što ga je policija ispitala.
Hadžiselimović i Filipović su uvjereni kako su policija i drugi istražni organi prilikom vršenja istrage bili pod pritiskom SFOR-a, što je rezultiralo, kako oni smatraju, krivotvorenim rezultatima.
NAKNADNA OBDUKCIJA
Filipović tvrdi i kako zbog ovakvog ponašanja pripadnika SFOR-a njegovom povrijeđenom sinu Rezaku nije pružena pravovremena liječnička pomoć, što je kasnije rezultiralo smrću mladića.
“Svjedok Ivica Å antić, koji se igrom slučaja zadesio na licu mjesta prvi je pokušao da pomogne mom sinu. Kasnije mi je rekao da je on u tom trenutku bio pri svijesti, te da je čak i razgovarao s njim”, kaže Filipović.
Unesrećeni Rezak je zbrinut u Kantonalnoj bolnici u Bihaću, gdje je i preminuo. U otpusnom pismu iz ove ustanove navedeno je kako je mladić dovezen s teškim povredama glave i grudnog koša, te da je to bio glavni uzrok smrti.
“Svjedoci su mi, međutim, rekli kako je moj sin imao samo povrede donjih ekstremiteta. Ubijeđen sam da bi preživio da mu je pružena adekvatna medicinska pomoć”, uvjeren je Filipović.
On je ogorčen i na ponašanje kantonalne tužiteljice koja je vodila slučaj Damirke Mulabdić, koja, kako Filipović tvrdi, nije naložila da se izvrši obdukcija tijela stradalog, iako je po proceduri na to bila obavezna.
Zbog sumnji koje su ga progonile, on je zatražio obdukciju tijela njegovog sina, koja je obavljena u aprilu ove godine na mezarju Greda u Sanskom Mostu od strane sudskog patologa Miroslava Rakočevića.
Obdukcija je pokazala da nastradali Rezak nije imao povrede glave niti grudnog koša opasne po život te da to nije ni mogao biti uzrok smrti, kako je navedeno.
POLICIJA POSTUPILA PRAVILNO
Portparol Ministarstva unutrašnjih poslova USK Ale Å iljdedi s druge strane kaže kako je policija u ovome slučaju postupila profesionalno i u skladu sa svojim zakonskim ovlaštenjima.
“Razumijem bol roditelja, ali policija je radila u skladu sa zakonom”, tvrdi Å iljdedić.
Kada je u pitanju ponašanje pripadnika međunarodnih vojnih snaga na mjestu nesreće, Å iljdedić kaže kako se na njih ne mogu primjenjivati odredbe domaćeg zakonodavstva.
I saobraćajni vještak, Sabahudin Hotić, koji je rekonstruisao saobraćajnu nesreću, ostao je pri rezultatima svoga vještačenja.
“Postupio sam u skladu s materijalnim dokazima i tragovima koje sam zatekao na licu mjesta”, tvrdi Hotić.
U Kantonalnom tužiteljstvu su nas informisali kako istraga o ovome slučaju još nije okončana, iako je od događaja proteklo dvije i pol godine. U ovoj instituciji nisu željeli komentarisati primjedbe roditelja na dosadašnji tok istrage.
Hadžiselimovići i Filipovići tvrde kako su prikupili niz svjedočanstava osoba koje su bile direktni svjedoci događaja i koja govore u prilog njihovim sumnjama. Iako od nadležnih organa u protekle dvije i pol godine bezuspješno zahtijevaju reviziju cijelog slučaja, najavljuju da od prave istine neće do kraja odustati.
Add comment