Tekabbele Allahu minna ve minkum

Neka je neizmjerna hvala Allahu, dž.š., koji nam je podario blagodat posta mubarek mjeseca ramazana i koji nam je odabrao mubarek dane Ramazanskog i Kurban-bajrama. U prirodi čovjeka je da voli i da željno očekuje dane u kojima će ispoljiti svoju radost i veselje zajedno sa svojom porodicom, rodbinom, komšijama i prijateljima. Nemuslimani svoje praznike uglavnom vezuju za neke ovosvjetske (dunjalučke) događaje kao što je početak godine, početak sezone žetve, uspostava i formiranje države, ili dolazak nekog kralja na vlast, ali i za određene vjerske datume kao što je slučaj s mnogim kršćanskim i jevrejskim praznicima, kao praznik četvrtkom kada vjeruju da je spuštena trpeza na molbu ”˜Isaa, a.s., Dan zahvalnosti, Dan darivanja i dr.

Bajrami su karakteristični po slijedećem:

Allahov Poslanik, s.a.v.s., je rekao: “Svaki narod ima svoj praznik, a ovo je naš praznik.” Navedene riječi ukazuju na to da je muslimanima odabran bajram kao praznik i da se muslimani ne smiju poistovjećivati sa nemuslimanima, tj. ne smiju proslavljati njihove praznike, ili ih oponašati praveći hranu koju oni spravljaju na te dane, odijevati se onako kako se oni odijevaju, kititi jelke i sl. Također nije dozvoljeno muslimanima da proslavljaju Novu godinu i druge praznike koji su karakteristični za nemuslimane. Muslimanima su propisana dva bajrama i to u hadisu koji prenosi Enes ibn Malik, r.a.: “Kada je Allahov Poslanik, s.a.v.s., stigao u Medinu njezini stanovnici imali su svoja dva dana u kojima su igrali i zabavljali se. Upitao je: ”˜Koji su ovo dani”™, pa su mu rekli: ”˜Mi smo ih proslavljali u džahilijjetu.”™ Allahov Poslanik, s.a.v.s., im tada reče: ”˜Zaista vam je Allah zamijenio te dane boljim: danima Kurban-bajrama i Ramazanskog bajrama.”™” Å erijatski propisi koji se odnose na bajrame

– Nije dozvoljeno postiti prve dane Ramazanskog i Kurban-bajrama, jer u hadisu koji prenosi Ebu Se”™id el-Hudri, r.a., stoji da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., zabranio post dva dana: Ramazanskog i Kurban-bajrama.

– Učenjaci hanefijske pravne škole smatraju da je klanjanje bajram-namaza vadžib, drugostepena dužnost, a to je mišljenje i Ibn Tejmije, Allah im se smilovao. Njihova argumentacija može se svesti na to da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., redovno prakticirao klanjanje bajram-namaza i nije ga niti jednom propustio. Također su, kao dokaz za svoj stav, naveli kur”™anski ajet: “I klanjaj se svome Gospodaru i kurban kolji!”

Kazali su da se ovdje naredba klanjanja odnosi na bajram-namaz koji prethodi klanju kurbana. Pored toga, dokaz u korist ove grupe islamskih autoriteta je i to što je Allahov Poslanik, s.a.v.s., naredio da i žene izađu iz svojih kuća kako bi prisustvovale bajram-namazu, a one koje to ne mogu iz opravdanih šerijatskih razloga (hajd i nifas) mogu biti izvan musalle ili džamije i slušati hutbu te svojim prisustvom uveličati taj mubarek dan.
Dio učenjaka smatra da je obavljanje bajram-namaza fard-kifaje. To je mišljenje hanbelija, dok malikije i šafije smatraju da je obavljanje tog namaza sunne-muekkede (pritvrđeni sunnet). Njihov dokaz je hadis u kojem je beduin upitao Allahovog Poslanika, s.a.v.s., o svojim obavezama, pa ga je on obavijestio da je Allah, dž.š., propisao svojim robovima pet namaza.
Na osnovu prethodno izloženog možemo zaključiti da je muslimanu vadžib prisustvovati bajram-namazu, jer su jači argumenti onih koji smatraju da je on vadžib, a da ne govorimo koliko dobra i ahiretsku nagradu ima onaj koji u tome slijedi Allahova Poslanika, s.a.v.s.

Uvjeti za ispravnost bajram-namaza

Učenjaci hanefijske pravne škole postavili su uvjete za obaveznost bajram-namaza pa su kazali da su identični uvjeti koji se traže kao i u slučaju džuma-namaza (imam, džemat, naseljeno mjesto, vrijeme), s tim što hutba u bajram-namaza nema status vadžiba, nego menduba (sunneta). Većina islamskih učenjaka smatra da vrijeme bajram-namaza počinje kada Sunce odskoči koliko iznosi dužina jednog koplja, slobodnom vizuelnom procjenom, i traje sve do podne.

Način klanjanja bajram-namaza

Bajram-namaz sastoji se od dva rekata na kojima imam uči naglas. Muktedija će proučiti početnu dovu (Subhaneke) i slušati imamovo učenje. Na prvom rekatu imam će, nakon proučene početne dove (Subhaneke), donijeti tri tekbira podižući ruke u visini ušiju a muktedija će ga u tome slijediti. Na drugom rekatu tri tekbira se donose nakon proučene Fatihe i sureta, odnosno prije odlaska na ruku”™. Ako se muktedija priključi namazu sa zakašnjenjem i stigne u momentima donošenja tekbira, on neće naknadno donositi propuštene tekbire, jer su oni sunnet.

Mustehab je da imam na prvom rekatu prouči suru Kaf, a na drugom suru El-Kamer. Omer ibnul-Hattab, r.a., je upitao Ebu Vakida el-Lejsija o tome šta je Allahov Poslanik, s.a.v.s., učio na bajram-namazima, pa mu je odgovorio: Učio je sure Kaf vel-Kur”™anil-Medžid i Ikterebetis-sa”™atu venšekkal-kamer.

Ipak, u većini hadisa navodi se da je Poslanik, s.a.v.s., na bajram-namazima učio sure El-E”™ala i El-Gašije. Nu”™man ibn Bešir, r.a., je rekao: “Allahov Poslanik, s.a.v.s., je na bajram-namazima i na džuma-namazu učio Sebbihisme Rabbikel-e”™ala i Hel etake hadisul-gašije.”

Jedan od propisa bajram-namaza je da se dva rekata klanjaju prije hutbe, a dokaz za to je hadis u kojem Ibn ”˜Abbas, r.a., kaže: “Svjedočim da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., klanjao (bajram) namaz, a zatim je održao hutbu.”

Ebu Se”™id el-Hudri, r.a., kazuje: “Kada bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., izlazio na musallu u danima Ramazanskog i Kurban-bajrama, otpočeo bi s klanjanjem namaza, zatim bi zauzeo položaj naspram ljudi koji su sjedili u svojim safovima, pa bi im vazio, davao savjete i naredbe.

Kada bi htio da pošalje odred vojske, učinio bi to, ili kada je želio da izda neku naredbu, izdao bi je.” Ebu Se”™id veli: “Tako su ljudi postupali sve dok nisam krenuo da klanjam ramazanski ili kurban-bajram sa Mervanom koji je tada bio namjesnik Medine, pa nakon što stigosmo do musalle Mervan se uputi ka minberu koji je napravio Kesir ibnus-Salt, želeći da se na njega popne prije klanjanja namaza, pa ga ja povukoh za odjeću, ali se on otrže i mene povuče, te se ispe na minber i održa hutbu prije namaza. Ja mu (nakon toga) rekoh: “Allaha mi, promijenili ste (sunnet)! On (Mervan) reče: “Ebu Se”™ide! Ono što si znao, sad si zaboravio.” “Ja mu rekoh: “Ono što ja znam tako mi Allaha je bolje od onoga što ne znam.” On (Mervan) reče: “Ljudi ne bi ostali sjediti nakon što klanjamo namaz, pa sam zbog toga hutbu održao prije namaza.”

Nije propisano klanjanje nikakve nafile na musalli prije bajram-namaza niti nakon njega. Ibn ”˜Abbas, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., na bajram klanjao dva rekata bajram-namaza, a prije njih, niti nakon njih nije ništa klanjao. Ovaj propis se odnosi na musallu, salu, ili neki zatvoreni prostor predviđen za klanjanje bajram-namaza. Međutim, ako se bajram-namaz obavlja u džamiji, onda je preporučeno klanjati dva rekata tehijjetul-mesdžida, neposredno nakon ulaska u džamiju a prije nego što se sjedne.

Ako bi se desilo da se zaposti prvi dan Bajrama, smatrajući da još nije nastupio mjesec ševval, odnosno da je to trideseti dan ramazana pa se dokaže greška, onda se post mora prekinuti, a bajram- namaz obaviti narednog dana. Ako bi neko propustio obaviti bajram-namaz, dozvoljeno mu je da taj namaz naklanja.

Ženama se preporučuje obavljanje bajram-namaza ako postoje uvjeti za to. Ummu ”˜Atijje, r.a., je rekla: “Naređeno nam je da izvedemo (iz kuća) žene u stanju hajda u bajramskim danima i djevojke da bi prisustvovale skupu muslimana i učestvovale u njihovim dovama, a žene u stanju hajda bit će izvan prostora predviđenog za namaz (musalla).

Neka žena reče: “O Allahov Poslaniče! Neke od nas nemaju mantila (džilbaba kojim bi pokrile svoje tijelo nakon što je propisan hidžab, šerijatski način pokrivanja muslimanki). Allahov Poslanik, s.a.v.s., reče: “Neka joj njezina prijateljica da (pozajmi) svoj mantil!”

U ovom hadisu je podsticaj da svi prisustvuju bajram-namazu, kao što je u njemu poziv na ispoljavanje saradnje, potpomaganje u dobru i bogobojaznosti. Žena u stanju hajda nije time spriječena da spominje Uzvišenog Allaha čineći zikr i da prisustvuje na mjestima na kojima se čini dobro i izučava korisna nauka, izuzev mesdžida.

Ovaj hadis ukazuje i na obavezu islamskog načina odijevanja, dozvoljenost pozajmljivanja odjeće, kao i obaveznost (vudžub) bajram-namaza.

Imam Tirmizi je, nakon citiranja ovog hadisa, rekao slijedeće: ”Dio učenjaka je, na osnovu ovog hadisa, dozvolio odlazak žena na bajram-namaz, dok su drugi kazali da je to pokuđeno (mekruh) i za to naveli slijedeće razloge:

Riječi Abdullaha ibn Mubareka: ”Ja danas smatram pokuđenim dolazak žena u džamije radi bajram-namaza. “ ‘Aiša, r.a., je rekla: ”Kad bi Allahov Poslanik, s.a.v.s., vidio šta su žene unovotarile, zabranio bi im odlazak u džamije, kao što je to bilo zabranjeno ženama Benu Israila. “ Također se od Sufjana es-Sevrija bilježi da je smatrao pokuđenim odlazak ženama na bajram-namaz. Učenjaci hanefijskog mezheba ne dozvoljavaju odlazak na bajram-namaz djevojkama i mlađim ženama, dok to dopuštaju staricama. Svoj stav obrazložili su strahom od fitneluka.

Zaključak: Ženama je dozvoljen odlazak na bajram-namaz pod uvjetom da za to postoje prostorne mogućnosti, uz ispunjenje ostalih šerijatskih uvjeta kao što su: islamsko odijevanje, zabrana miješanja muškaraca i žena, nepostojanje opasnosti od smutnje i nereda i sl.

Adabi bajrama

1. Kupanje

Jedan od adaba prije izlaska iz kuće i odlaska u džamiju na dan bajrama jeste gusul ili kupanje. U Muvettau se bilježi da je Abdullah ibn Omer, r.a., prakticirao kupanje na dane ramazanskog bajrama i to uoči odlaska na musallu.

Se'id ibn Džubejr je rekao: ”Tri su sunneta na dan Bajrama: pješačenje (do džamije ili musalle), kupanje i jelo prije odlaska u džamiju (musallu). “

Imam Nevevi spomenuo je konsenzus uleme o pitanju preporuke kupanja uoči odlaska na bajram-namaz.

2. Uzimanje hrane prije odlaska u džamiju na Ramazanski bajram

Slijedeći od adaba je da osoba koja namjerava da krene na ramazanski bajram-namaz ujutro pojede nekoliko hurmi prije izlaska iz kuće. Enes ibn Malik, r.a., kazuje da Allahov Poslanik, s.a.v.s., nije izlazio iz kuće na dan Ramazanskog bajrama sve dok ne bi pojeo nekoliko hurmi i to neparan broj. Onaj ko ne bude imao hurmi, može pojesti bilo šta što je halal. To jutarnje konzumiranje hrane pohvalno je stoga što se time potvrđuje poslušnost u klonjenju Allahove, dž.š., zabrane posta tog dana, a tim činom se obznanjuje i završetak posta.

Å to se tiče Kurban-bajrama, preporučeno je da se ništa od hrane ne konzumira sve dok se ne klanja bajram-namaz i lijepo je da to bude od kurbanskog mesa.

3. Učenje tekbira

Jedan od sunneta na dan bajrama jeste i učenje tekbira koji su propisani u ajetu: ”I da bi upotpunili određeni broj dana i da Allaha veličate zato što vam je ukazao na pravi put, i da zahvalni budete. “ (El-Bekare, 185.)

Ibn Ebi Å ejbe bilježi od Zuhrija da je rekao: ”Ljudi su na dane bajrama učili tekbire kada bi izlazili iz svojih kuća sve dok ne bi došli do musalle i dok se ne bi pojavio imam, pa kada bi se on pojavio, ušutjeli bi, a kada bi on učio tekbire i oni bi ih učili. “

4. Čestitanje

U adabe se ubraja da ljudi jedni drugima upute čestitke u povodu bajrama. To može biti izraženo riječima: Bajram šerif mubarek olsun, Tekabbele Allahu minna ve minkum, ‘Id mubarek i slično. Ashabi, r.a., su, prilikom čestitanja, govorili jedni drugima: Tekabbele Allahu minna ve minke. Nema sumnje da se ove i slične čestitke ubrajaju u lijep ahlak i jačaju bratske odnose među muslimanima.

5. Odijevanje najljepše odjeće, mirisanje i ukrašavanje

Džabir ibn Abdillah, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., imao posebni ogrtač (džubbu) koji je oblačio bajramom i petkom.
Bejheki bilježi da je Ibn Omer, r.a., na dane bajrama oblačio najljepšu odjeću.

6. Odlazak na bajram-namaz jednim putem, a povratak drugim

Džabir, r.a., je rekao: ”Vjerovjesnik, s.a.v.s., je na dan bajrama odlazio jednim, a vraćao se drugim putem. “ Prenosi se da je Allahov Poslanik, s.a.v.s., išao pješice na bajram-namaz koji je klanjao bez učenja ezana i ikameta, zatim bi se vraćao drugim putem. Učenjaci su objasnili da je to činio da bi oba puta svjedočila na Sudnjem danu i da bi zemlja kojom je kročio tada progovorila o dobru, ali i o zlu koje se na njoj radilo. Drugi su, opet, kazali da je to bilo radi ispoljavanja islamskih vrijednosti i pokazivanja snage drugima, dok su neki naveli da je to bilo radi susreta s onima koji su postavljali pitanja tražeći fetvu, podučavanja neukih, dijeljenja sadake siromašnima, ili posjete rodbini.

Neki smatraju da je lijepo klanjati posebne nafila-namaze noć uoči Bajrama, što nije ispravno, i to podupiru slabim hadisima koji nisu vjerodostojni, kao što je slijedeći: Ko probdije (u nafila-namazu provede) noć uoči bajrama, njegovo srce neće zamrijeti na dan kada srca zamru. Na osobu koja je uobičajila klanjati noćni namaz, ne odnosi se ova zabrana.

Molim Allaha, dž.š., da nam podari vjere, snage i zdravlja…