Prođe i ta najluđa noć, čaršija je jutros bila dosta tiha, poneki ranoranilac ili kasnokasnilac…
Neke obaveze, poput vožnje klinca u mekteb i dalje ostaju na snazi, neko više prati lunarni kalendar i u mislima je na drugim mjestima, nejse…
Sinoć je bilo dosta veselo, dio te atmosvere koja je vladala u Kozarcu a ponajviše u Picadillyu imaćete prilike vidjeti na video snimku, koji već polako pripremamo. Fotoaparat namjerno nisam nosio, i kamera mi je bila preko glave tako da ćemo na slike morati čekati na naše članove, vidio sam da je blicalo na sve strane i vjerujem da slika neće nedostajati…
31. decembra 1992. negdje oko deset sati, marširamo na dionici puta od Visokog prema Goduši, u pravcu Sarajeva… Zima je, snijeg, puna ratna oprema sa transportnom i vrečom za spavanje…
Prolazimo kroz jedno selo i krajićkom oka bacam pogled na kuću kraj koje prolazimo, nijemo, pogleda uprtih u stope predhodnika. Unutra vidim pripremljenu sofru, soba je malo ukrašena, TV radi…
Ta slika porodične idile i veselja u nekakvoj prazničkoj atmosveri skroz drugačije mi je izgledala iz ugla iz kojeg sam tad gledao na svijet, maskiran pod šljemom…
Oko ponoći stigli smo u Godušu, razmještali su nas u grupama po kućama.
Komanda nam je podijelila po pila na četvoricu i po jedno pivo… Nas šestorica koliko nas je ležalo uvečeni u vreče za spavanje u praznoj i hladnoj sobi odlučili smo da sve to damo našem Ziki-Pragi, za njega će nova barem biti sa piletom i po meze i šest piva, a za nas je bila prilika da se malo odmorimo i naspavamo jer su predstojale akcije na tom terenu…
Do pucanja nam nije bilo tu noć, iako je bila Nova godina…
Sinoć sam se, ne dugo nakon što su se kazaljke magično poklopile i označile početak nove, skuplje, godine, povukao kući, najbitnije je snimljeno, jedan krug na početku sam uspio napraviti i zabilježiti početak, centralni dio u Picadillyu i ispred Spidera, za drugi krug nisam imao volje, iako je atmosvera bila zaista ok na svim mjestima gdje se ove godine slavilo i koliko sam jutros mogao saznati nije bilo nikakvih incidenata….
Oluci kapaju, dosta je otoplilo i snijeg se pomalo topi, ceste su mokre tako da treba biti oprezan. Ima ih dosta koji već danas kreću nazad, neki ostaju nešto duže ali ubrzo će čaršija ponovo utonuti u svoju zimsku ustaljenu atmosveru, i ovaj put nažalost s manjim brojem raje na jutarnjoj prozivci, što ćemo ubrzo vjerujem i primjetiti…
Nastavljamo dalje, u novu godinu ušli smo sa hiljaditim članom, što nam predstavlja izrazitu čast i zadovoljastvo, nadam se da ćemo ove godine biti još bolji i brojniji, jer samo tako, složni i jedinstveni, možemo nešto postići i opstati u svome mjestu…
Selam svima, i sve najbolje…
Sad moram raditi da ona slika što prije nestane sa početne…
Add comment