svabo
Prvo naravno što je bilo, jučer ujutro kada sam progledao, jeste “baciti” pogled kroz prozor i vidjeti koliko je “bijelonja” napadao, pošto je cijelu noć bila puhatanja. Par dana prije, kao da je snijeg ispipavao teren, a preksinoć i sinoć je bilo prvo ozbiljnije pojavljivanje i nagovještaj zime, koja će sudeći po početku biti “žestoka”.
Da su ona dobra stara vremena, možda ne bih ni izlazio iz kuće, već bih s ove dvije slike onako blic s prozora, napravio “jutarnji”, al’ opet i ovako je dobro, jer da nisam izašao ne bih ni skontao da je jučer bio četvrtak, nešto sam izgleda prespavao, zakleo bi se da je bila srijeda, hehehehehe.
Ma dobro je insan i normalan i održava se na površini plivajući po ovoj čaršijskoj kolotečini, gdje se sve više sužava radijus kretanja i sve manje raje s kojom možeš popiti kahvu ujutro…
Ovo je onaj početak perioda kada nam ništa ne valja u Bosni a i u samom Kozarcu, i većina bi najsretnija bila da se ispari negdje vani, to ti je ko ono u ratu kad se ne puca, al’ ti i dalje ćumuraš u rovu, u blatu do gležnja, onako malo gladan, promrzo, ma jes bedara, al’ je dobro, ne puca…
“Žao mu je što neki misle da je život negdje drugdje i ne sanja se više stari san, čekaju pasoš da odu van… Danas je dan, Dan Republike…”
Eh, nekad bilo, igleda sad se samo spominjalo, iako se u medijima i pojavljuju naslovi vezani za ovaj praznik koji bi trebao biti jedan od važnijih praznika jedna države, na terenu se ne osjeti da je danas nešto poseban dan… U Kozarcu će jedino učenici Osnovne škole izvesti priredbu povodom ovoga dana. Možda je barem to uspijeh da me dijete pita:”Znaš li babo da Bosna ima danas rođendan?”
Malo pokušavam promjeniti sebi bio ritam, već odavno nisam navečer proveo u kući, trudeći se da napravim ovo naše mjesto virtualnog okupljanja, i osjećam da sad mogu malo i odmoriti od interneta…
Čak što više smatram, da se na ovoj stranici ponekad vode i veće rasprave a svako ima svoj limit pa tako i mi…
Drago mi je što su isplovili još neki koji se ne ustručavaju javno nešto reči mada to još uvijek slabo se odražava na lokalno stanovništvo, stoga mi sve više kruži po glavi ideja da vidim mogučnosti štampanja kozarac.ba u neko sedmično izdanje, s kojim bi neke informacije bile dostupne i lokalnom stanovništvu koje nema pristup internetu… Mada je ovo tek motanje po glavi ne mora značiti da je daleko za realizacijom, naravno ako to nama uopšte i treba…
Valja igrati za raju al’ se ne smije zanemariti taktika, a igrati u Kozarcu iziskuje dosta fakulteta a ponajviše izgleda onaj ulični… Kako je – tako je, da li, nakon kada se stigne do zida, da se vrisne u plač i odustane od svega ili da se insan malo primiri, pogleda malo na neka druge svari, možda u njima nađe snagu da nastavi dalje jer šteta bi bila odustati pa makar se nekada zid i činio prevelik…
Sad će i ti novogodišnji praznici, pa ćemo se ponovo veseliti, ove veće probleme pustićemo da vrijeme riješi…
Kada smo već kod novogodišnjih praznika, za kraj jedna informacija iz Caffe bara “Picadilly” koji su ove godine odlučili organizovati doček Nove 2006 godine. Pošto dosta raje s chata planira biti ovdje za vrijeme praznika i možda odlučiti se da baš u Picadillyu dočekaju iduću godinu, a s obzirom na veličinu lokala i ograničenost broja gostiju, biće potrebne rezervacije, koje možete napraviti putem e-maila picadilly@kozarac.ba i naravno o svemu dobiti više informacija…
Toliko iz Kozarca…
Add comment