Ramazanski ders

Prenosi se od Enesa, radijallahu anhu, da je rekao: “Kad je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, došao u Medinu, njeni stanovnici su imali dva dana u kojima su se veselili i igrali. “Kakvi su vam ovo dani?”, pitao je u čuđenju Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem. “Ova dva dana smo praznikovali i u doba džahilijjeta”, rekoše. “Allah vam ih je zamijenio sa dva bolja: Kurbanskim i Ramazanskim bajramom”, rekao je Poslanik” (hadis je zabilježio Ebu-Davud).

Svake godine muslimani obilježavaju Ramazanski bajram po samom završetku mjeseca ramazana: vesele se, zahvaljuju Allahu, dželle šanuhu, što im je omogućio i pomogao da izvrše jednu od najvećih islamskih obaveza, post, i olakšao noćni namaz (teraviju), ispoljavaju zadovoljstvo i sreću, čestitaju jedni drugima i međusobno se posjećuju, dijeleći na taj način radost sa bližnjima, komšijama i prijateljima.

Nazvan je Danom dodjele nagrada, naravno onosvjetskih, a ne ovosvjetskih, zato što se u njemu na Zemlju spuštaju meleki, poredaju se po sokacima i govore: “Odazovite se Plemenitom Gospodaru, Koji obilno nagrađuje i oprašta velike grijehe”, a kad ljudi iziđu na musallu, Allah, dželle šenuhu, obraća se melekima: “Kakva je nagrada najmeniku kad izvrši ono što se traži od njega?”

“Gospodaru”, mole meleki, “daj mu njegovu zasluženu nagradu!” “Uzimam vas za svjedoke da ću im – kao nagradu za post i teravih-namaz – darovati Svoj oprost i zadovoljstvo”, kaže Allah, dželle šanuhu.

Zajedno sa Ramazanskim bajramom, dolaze i ibadeti koje je Allah, dželle šenuhu, propisao radi učvršćivanja veze uspostavljene između Njega i Njegovih robova u blagoslovljenim danima ramazana, zahvale na mnogobrojnim blagodatima kojima ih obasipa, ustrajnosti u činjenju dobra i čišćenja od grijeha i pokvarenjaštva.

Prvi u nizu tih ibadeta je donošenje tekbira noć uoči Ramazanskog bajrama. Kaže Allah, dželle šanuhu: “Allah hoće da vam olakša, a ne da poteškoće imate, da određeni broj dana ispunite i da Allaha veličate (tekbir donosite) za uputu koju vam je dao, te da zahvalni budete” (El-Bekare, 185.).

Prenosi Ibn ebi-Šejbe od Zuhrija da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, učio tekbire od kuće do musalle (otvoreni prostor na kome se obavlja bajram-namaz), od početka do kraja namaza. Nakon što je završio namaz, prestajao je učiti tekbire” (šejh El-Albani je ocijenio hadis vjerodostojnim; pogledaj: “Es-Silsiletus-sahihatu”, hadis br. 171).

Lijepo je da muškarci uče tekbir naglas, svak za sebe – zajedničko učenje tekbira nema osnove u tradiciji Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, niti njegovih ashaba – na javnim mjestima, u mesdžidima, na putovima, u kućama i na svakom drugom mjestu na kome je dozvoljeno spominjati Allaha, dželle šenuhu, kako bi na taj način uzdigli i ispoljili jedno od velikih obilježja ove vjere, zahvaljivali Allahu i rasrdili nevjernike i licemjere. Žene će izgovarati tekbir u sebi.

Poslije toga slijedi zekatu-l-fitr, koji je obavezan dati svaki punoljetan, mogućan musliman (pod mogućnošću se misli na to da njegov imetak prelazi jednodnevnu potrebu), za sebe i one koje izdržava – lijepo je dati i za plod u utrobi majke – sa’ ili 2 kg i 250 gr hrane kojom se pretežno hrane stanovnici nekog mjesta ili predjela (pšenica, brašno, ječam, riža, datule i slično). Prema ispravnijem mišljenju islamskih učenjaka – šafijski, malikijski i hanbelijski mezheb – zekatu-l-fitr se ne daje u novcu zato što je u vrijeme Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, postojala potreba za novcem, a i pored toga on je davao zekatu-l-fitr u hrani, što su činili i njegovi plemeniti ashabi.

Kaže Abdullah ibn-Omer: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio je zekatu-l-fitr: sa’ datula i ječma, punoljetnom i maloljetnom muškarcu i ženi, slobodnom čovjeku i robu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Rekao je Ebu-Seid el-Hudri: “U Poslanikovo vrijeme smo davali zekatu-l-fitr u datulama, pšenici, ječmu, suhom grožđu i siru. Nikad neću prestati davati zekatu-l-fitr na taj način” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim).

Uvažavamo idžtihad velikog učenjaka Ebu-Hanife, koji je dozvolio davanje zekatu-l-fitra u novcu.

Najbolje je da se zekatu-l-fitr da neposredno pred bajram-namaz, na osnovu riječi Ibn-Omera: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je naredio davanje zekatu-l-fitra prije nego što ljudi iziđu na musallu” (hadis su zabilježili Buharija i Muslim), a dozvoljeno je da se da dan ili dva dana prije, što je i sam Ibn-Omer, radijallahu anhu, činio. Nije dozvoljeno odgađanje zekatu-l-fitra iza bajram-namaza, osim sa opravdanim šerijatskim razlogom. Onaj ko to uradi smatra se grješnim, a imetak koji dâ, tretira se običnom sadakom. Zekatu-l-fitr se daje siromašnim stanovnicima mjesta u kojem čovjek stanuje.

Kako se ponašati uoči i poslije bajram-namaza

Treći ibadet koji je propisan na Ramazanski bajram jest klanjanje bajram-namaza.

Prenose Buharija i Muslim od Ummu-Atijje da je rekla: “Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, nam je naredio da na bajram-namaz povedemo i žene koje imaju mjesečnicu, kako bi prisustvovale dobru i dovi muslimana, s tim da su žene sa mjesečnicom morale stajati van musalle”.

Kaže šejh Abdullah ibn-Salih Fevzan: “Poslanikova, sallallahu alejhi ve sellem, naredba da se iziđe na namaz ukazuje na obaveznost bajram-namaza svakome ko je u mogućnosti i nema opravdan šerijatski razlog za njegovo ostavljanje. Ako je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, naredio ženama da iziđu na bajram-namaz, šta reći za muškarce?” (“Ehadisus-sijami”, 154).

Pohvalno (mustehab) je da onaj ko ide na bajram-namaz:

# – obuće najljepšu odjeću – Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, imao je džubbe koje je oblačio samo na džumu, Kurbanski i Ramazanski bajram;

# – okupa se, jer se prenosi od Abdullaha ibn-Omera da se kupao prije odlaska na bajram-namaz;

# – pojede nekoliko hurmi ili neke druge hrane, slijedeći na taj način Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, koji – prema Enesovim riječima – nije izlazio na bajram-namaz dok ne pojede nekoliko datula;

# – porani kako bi zauzeo mjesto u prvom saffu i zaslužio nagradu koju je Allah pripremio onome koji čeka namaz u džematu;

# – ode jednim a vrati se drugim putem; prema Džabirovim riječima: “Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na bajram-namaz je išao jednim, a vraćao se drugim putem” (hadis je zabilježio Buharija).

# Poslije klanjanja bajram-namaza je propisana hutba, kojoj je lijepo prisustvovati.

Prenosi se od Ata ibn-Saiba da je rekao: “Klanjao sam bajram-namaz za Poslanikom, sallallahu alejhi ve sellem, i čuo sam ga kad je rekao: ‘Onaj ko želi ostati na hutbi – neka ostane, a onaj ko neće – neka ide” (hadis su zabilježili Ebu-Davud, Nesaija i Ibn-Madže, a Hakim i Zehebi su ga ocijenili vjerodostojnim).

# Ukoliko čovjek zatekne imama na drugom tešehhudu, klanjat će za njim, a kad on preda selam, ustat će i klanjati dva rekata, donoseći isti broj tekbira i klanjajući na isti način” (“El-Mugni”, 3/258).

# Prema mišljenju Buharije, Ataa, Hasana el-Basrija i drugih velikih učenjaka, ko ne prispije na bajram-namaz za imamom, klanjat će naknadno dva rekata.

Kaže Buharija u “Sahihu”: “Onaj koji ne prispije na bajram-namaz, klanjat će dva rekata. Isto to će uraditi i žene koje su ostale u kućama i stanovnici sela. Dokaz za to su riječi Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem: ‘Ovo je praznik svih sljedbenika islama’. Enes, radijallahu anhu, naredio je svom oslobođenom robu Ibn ebi-Utbetu da u jednom dijelu dvorišta sakupi svu porodicu, zatim je klanjao bajram-namaz kao što se klanja u velikim gradovima i donio je isti broj tekbira kao i oni” (“Fethul-bari”, 2/550).

Kako se obilježava bajram

Čestitanje Bajrama se izražava riječima: “Tekabellallahu minna ve minke”. Ovaj način čestitanja se prenosi od ashaba, radiallahu anhum, (pogledaj, “Fethul-bari”, 2/517) ili na neki drugi način koji je uobičajen kod muslimana nekog predjela, pod uvjetom da nije poprimljen od nevjernika.

Dozvola veselja, proslave i radovanja u danima Bajrama nikako ne znači dozvolu činjenja grijeha i ružnih postupaka. Nažalost, velik broj muslimana danas uopće ne razmišlja o tome postoje li ograničenja i uvjeti pod kojima je dozvoljeno bajramsko veselje ili veselje općenito. Bajramske dane provode uz pjesmu, muziku i ples, prave javna sijela i skupove na kojima dolazi do zabranjenog miješanja muškaraca i žena, organiziraju bajramske koncerte i rasipaju imetak u mnoštvo hrane i pića.

Allah, dželle šanuhu, je na mnogim mjestima u Kur'anu ukorio one kojima je vjera igra i zabava i koje su obmanuli ovosvjetski ukrasi.

Prenosi se od Ebu-Amira el-Eš'arija, radijallahu anhu, da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “Bit će u mome ummetu skupina koja će dozvoljavati (ohalaljivati) blud, svilu (muškarcima), alkohol i muzičke instrumente” (hadis je zabilježio Buharija u “Sahihu” – “Kitabu-l-ešribe”; pogledaj, “Fethul-Bari”, 10/51).

Prenosi se od Imrana ibn-Husejna da je rekao Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem: “U mome ummetu će se dogoditi padanje kamenja sa neba, pretvaranje u majmune i svinje i propadanje kroz zemlju. Bi rečeno: ‘Kad, Allahov Poslaniče?’ ‘Kad se pojave muzički instrumenti, pjevaljke i kad se bude konzumirao alkohol’, odgovorio je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem” (hadis je zabilježio Tirmizija pod brojem 2.213, Ibn ebi-Dun'ja u “Zemmu-l-melahi”, 1/2).