svabo
U Kozaruši je živio Redžo, po nacionalnosti Rom, koji je dobro govorio njemački. U Prijedoru su bili Nijemci koji su čuvali rudnik željezne rude u Ljubiji. Bojeći se partizana, jer su na svim frontovima gubili rat, Nijemci su željeli da imaju što više saradnika koji bi mogli pomoći.
Redžo je otišao s nekim Kozarčanima u Prijedor i zatražio oružje od Nijemaca da naoruža sposobne Kozarčane za odbranu Kozarca od partizana.
Nijemci su to svesrdno prihvatili i dali oružje Redži, koji je to oružje podjelio dobrovoljcima, a oni su išli po selima i prisilno natjerali sposobne da stupe u odbranu Kozarca od partizana. Pošto je Kozarac bio vrlo strateško uporište, partizani su više puta pokušavali da ga zauzmu ali je Redžina milicija uspijevala da ga odbrani…
Medžutim, u julu 1944. godine partizani su ogromnom vojskom opkolili Kozarac i uspijeli su ga zauzeti, a Redžinu miliciju su protjerali u Prijedor, a dosta ih je i izginulo.
Također su i partizani imali velike gubitke. Nijemci iz Prijedora nisu htijeli, ili nisu smijeli, priteći u pomoć, tako da su Kozarac definitivno zauzeli partizani, a kasnije su zauzeli i Prijedor. Partizani, ogorčeni i ljuti što su pretrpjeli velike gubitke prilikom zauzimanja Kozarca, dotjerali su na Krkiće sve muškarce koji su se zatekli u Kozarcu, i tu ih poubijali.
Tih dana su partizani pljačkali po Kozarcu jer im je to bilo dopušteno. Odnijeli su sve što su mogli, a naročito žito i goveda. Tada je skoro pola kozaračkog stanovništva pobjeglo preko rijeke Gomjenice u Čelu bojeći se odmazde od partizana. Nakon izvjesnog vremena vratili su se svojim kućama….
Prenešeno iz knjige:”Džamije i džemati KOZARCA” od Hadži Teufik ef. Hadžića
Add comment