svabo
Bitka na Bedru simbolizira bitku izmedu vjere i kufra, istine i zablude, kvaliteta i kvantiteta i stvarne snage i fiktivne moci. Ona je pokazala da se cvrstom vjerom u Plemenitog Allaha i Djelitelja pobjede mogu postici neocekivani rezultat i poraziti daleko jaci, opremljeniji i brojniji neprijatelj!
Ramazan nije samo mjesec posta i ibadeta. On je i mjesec pobjede. Prije svega, pobjede nad samim sobom, a onda nad svim drugim. Zbog toga Allah Plemeniti i kaže: Allah vas je pomogao na Bedru, kada ste bili malobrojni – zato se bojte Allaha, da biste bili zahvalni.
Nakon trinaestogodišnje borbe sa samim sobom, savladavanja najtežih prepreka i iskušenja, podnošenja svirepih tortura i poniženja, kaljenja u užarenoj Mekki, dolazi slast ramazana. Ali, uz to, dolazi i prva slast pobjede!
Medutim, do te pobjede se nije moglo doci, dok nije došlo do pobjede na poprištu ljudske duše i na planu stvarnog života. Kada se nefs oslobodi sebe radi sebe, od svojih želja i svojih strasti, od svojih prljavština i svojih mržnji, od svojih okova i svojih lanaca, kada požuri u okrilje Allahove milosti i oprosta i Njemu se prepusti, onda on postaje osloboden svih tereta i omci, i, kako veli Sejjid Kutb, dolazi do pobjede: stvarne pobjede!
Ta pobjeda se nije mogla osjetiti na pocetku islama. To se, upravo, i moglo desiti 17. dan ramazana, 2. godine po Hidžri, odnosno 624. godine. po Isa, a.s, rodenju. To se i moglo desiti nakon toliko truda, rada i odgajanja, sebe, svoje duše i svoga tijela, i to u mjesecu oprosta, milosti i dobrocinstva, u mjesecu u kome duša bude otrgnuta od svi okova koji joj ne dozvoljavaju tako velicanstven let i tako snažan zamah i udarac!
Historijski fakti borbe
Povod bitke na Bedru bio je presretanje kurejševicke karavane od strane ashaba, koja se vracala u Mekku iz pravca Šama. Nije bio planiran sukob vecih razmjera. Saznavši za taj plan, Ebu Sufjan, koji je predvodio karavanu, pošalje po pomoc u Mekku, na ciji zahtjev se odazvalo oko hiljadu ratnika. Od hiljadu ratnika, pet stotina je bilo sa pancirima, sa stotinu konjanika i sedam stotina deva, a uz njih su išle robinje i pjevacice, koje su, uz pjesmu i defove, podrile ratnike i pjevale rugalice kojim su ponižavale islam i muslimane.
Muslimani su, na drugoj strani, imali daleko slabije naoružane borce. Uz to, bilo ih je triput manje. Historicari navode brojku od 313 ili 314 mudžahida. Imali su sedamdeset deva i samo dva ili tri konja.
Nešto više od osamdeset mudžahida bilo je iz reda muhadžira i njima je komandovao Alijj b. ebi Talib, r.a, a ostali, veci dio, sacinjavale su ensarije, 61 iz plemena Ews a 170 iz plemena Hazredž,koje je predvodio Sa’d b. Mu’az, r.a. Otuda je veoma ohrabrujuce djelovao nastup Sa’d b. Mu’aza, r.a, zapovjednika ensarija, koji je, u zanosu, izjavio: Allahov Poslanice, obavezali smo se da cemo te slušati i pokorni ti biti! Kuda god želiš ti kreni, mi cemo s tobom! Tako mi onogo koji te je s Istinom poslao, kada bi nas preko mora poveo, mi bismo za tobom krenuuli i niko od nas ne bi izostao… Povedi nas uz Allahov blagoslov!!!
Nakon takvog odlucnog postupka zapovjednika ensarija, Allahov Poslanik, s.a.v.s, predlaže mjesto gdje ce neprijatelji biti docekani. Medutim, Vjerovjesnik, s.a.v.s, mijenja prijedlog, nakon još ljepšeg prijedloga Habbab b. Munzira, r.a, i tada muslimani zauzimaju položaj koji ce im omoguciti da presjeku dotok vode mušricima. Ubrzo pocinje žestoka borba, ciji je bilans sljedeci: sedamdeset ubijenih idolopoklonika, medu njima i najveci neprijatelj islama Ebu Džehl, ali i drugi kurejševicki prvaci, te sedamdeset zarobljenih. Medu muslimanima bilo je cetrnaest šehida, i to šest muhadžira i osam ensarija.
Pouke i poruke Bedra
Ovaj dogadaj ne bi bio posebno znacajan ako bi se spominjao samo kao historijski fakat, da u ovom i svakom drugom historijskom dogadaju ne otkrivamo poruku i ne uzimamo pouku koja iz njega emanira.
Namjera nam je ovdje, ne iznositi slijed dogadaja ove bitke u njenim detaljima, nego iznošenje temeljnih pouka koje možemo otkriti detaljnom analizom bitke presudne za islam i muslimane. Dakle, uocavamo sljedece:
1.- Bitka na Bedru nastala je iz patološke mržnje spram islama i muslimana, spram drugacije ideje. Zar se to, i sa istim razlozima, ne dešava u Bosni, Afganistanu, Ceceniji, Kosovu, Palestini, Iraku…?!
2.- Mušrici i Židovi htjeli su ocistiti Medinu od muslimana. Zar to nisu htjeli neprijatelji uciniti u Bosni, Afganistanu, Palestini, i danas u Ceceniji?!
3.- Razlog njihovih napada i neprijateljstava je vjera i samo vjera! Allah, Plemeniti to jasno naglašava u Casnome Kur’anu: A svetili su im se samo zato što su u Allaha, Silnoga, Hvale dostojnog, vjerovali!
4.- Muslimani su bili izuzetno slabo naoružani! Zar i sada nisu?!
5.- Idolopoklonicka propagandna mašinerija bila je izuzetno jaka. Današnja propagandna mašinerija Zapada, kroz jasno filtriranje vijesti o islamu i njihovo vidljivo falsificiranje, posebno vijesti, o mudžahidima, daleko je jaca i perfidnija!
6.- U toj bici bila su dva, sasvim razlicita takticka pristupa. Dok mušrici pred borbu tri dana piju vino i slušaju pjevacice, dotle muslimani provode u namazu, dovi i molbi da uskoro udišu džennetski miris!
7.- Riješenost svih boraca na borbu. Allahov Poslanik, s.a.v.s, sve pita i traži njihov pristanak. Tek tada može se ocekivati odlucnost i pobjeda!
8.- Briga ashaba za život svoga Poslanika, s.a.v.s, slikovito je izražena kroz pravljenje posebnog zaklona za njega. To je plod želje da misija i bitka uspiju, jer život vode, znaci život misije, a njegova smrt – poraz u bici!
9.- Allah je saveznik iskrenih robova. To se ocito vidjelo u ovoj bici. Allah veli: Allah, doista, štiti vjernike!
10.- U prirodi pravog da’ije/misionara je da vodi racuna i o svojim neprijateljima i da upotrijebi sve da ih približi Istini. Njegov postupak sa zarobljenicima iz bitke na Bedru jasno ukazuje na to!
11.- Poslanikovo, s.a.v.s, prihvatanje Habbabovog, r.a, prijedloga govori o njegovoj toleranciji, uvažavanju mišljenja i razboritosti vojnika i odagnava svaku vrstu uobrazilje kod vode.
12.- Institucija šure/vijeca i dogovora sa svim clanovima i u ovoj bici dolazi do izražaja, shodno Allahovim rijecima: …i dogovaraj se s njima!
13.- Hrabrost da’ije i komandanta koju iskaže u jeku borbe, u njegovim saborcima i sljedbenicima izazivaju takvu borbenost i odlucnost koju ne može pokrenuti ni hiljadu politickih govora i drugih obracanja!
14.- Korištenje izvidnice je, takode, razlogom pobjede. Pred ovu bitku izvidanje su izvršili Poslanik, s.a.v.s, i Ebu Bekr, r.a.
15.- Utemeljenost upotrebe ratne taktike i varke, koje su muslimani primijenili u zatrpavajuci bunareve u ovoj bici.
16.- Za konacan uspjeh nije potrebna samo fizicka pripremljenost, brojno stanje i materijalna potpora. Uz to, kao nerazdojni faktor, idu i namaz, dova i molba Onome koji daje pomoc i pobjedu! Allahov Poslanik, s.a.v.s, je, uz cvrstu riješenost da se sukobi sa neprijateljem, u mjestu Urejš, u noci pred Bitku, dugo klanjao i molio Allaha Plemenitog za uspjeh. On je znao da je pobjeda samo od Allaha, a njemu se najviše približava ubudijjetom/ibadetom.
17.- Nakon svih preduvjeta koje je potrebno obaviti da bi se zaslužila Allahova pomoc, ona ce, uistinu, i stici. U toj bici pomoc je stigla u slanju meleka, koji su, prije nego musliman udari po vratu idolopoklonika, skidali njihove glave. Što takve pomoci nema u današnjim borbama muslimana, razlog treba tražiti u neispunjavanju preduvjeta za slanje Allahove pomoci!
18.- Ova bitka je, takode, potvrdila berzahski život i kaburski azab i iskušenje. To vidimo iz reagovanja Omera b. el-Hattaba, r.a, nakon što je Allahov Poslanik, s.a.v.s, dozivao poginule idolopoklonike!
19.- Kako je za muslimane bitka na Bedru bila ogromno iskušenje, ona im je, u isto vrijeme, donijela neocekivano veliki plijen i materijalno bogacenje.
20.- Allahov Poslanik, s.a.v.s, pokazao je svoj idžtihad kada je bilo pitanje zarobljenika nakon završetka bitke. Medutim, taj njegov idžtihad da zarobljenike pusti a ne da ih ubije, zašto se zalagao Omer, r.a, nije štetio njegovoj nepogrešivosti/ismet.
Zakonitosti koje treba uvažiti ukoliko se želi pobjeda
Allah Uzvišeni je za sve u kosmosu odredio zakonitosti ,onako kako je On htio. Kada je u pitanju borba, i tu je odredio zakonitosti, koje, ukoliko se uvažavaju, rezultiraju stvarnom pobjedom. Te zakonitosti muslimani su uvažili na Bedru, što je i rezultiralo tako briljantnim uspjehom. Bilo bi znacajno spomenuti i faktore koji su neophodni za uspjeh, kakav je bio pobjeda na Bedru:
1.- Da smo svjesni da pomoc i pobjeda dolazi samo od Allaha. On kaže: Ako vas Allah pomogne, niko vas nece moci pobijediti, a ako vas ostavi bez podrške, ko je taj ko vam, osim Njega, može pomoci? I samo u Allaha neka se pouzdaju vjernici!
2.- Da smo svjesni da Allah pomaže samo onoga ko Njega pomogne, tj. Njegovu vjeru. Tek tada Allah ucvršcuje položaje vjernika. On se obavezao da ce pomoci svojim iskrenim robovima: Naša je dužnost pomoci vjernicima! Ako se prikljucimo njegovoj vojsci, uistinu cemo pobijediti: Naša vojska ce sigurno pobijediti!
3.- Da smo svjesni da pobjeda ne dolazi osim samo vjernicima; ona, takode, dolazi samo sa vjernicima. Allah Uzvišeni veli: On te podržava Svojom pomoci i vjernicima! Samo uvažavajuci te faktore može doci do drugacijeg odnosa snaga i danas u svijetu. Zašto ne iskoristiti Allahovu dobrotu i milost?! Zašto te faktore ne ubrizgati u našu stvarnost i ne postici briljantan trijumf kakav je postigla prva generacija pobjedom u bici na Bedru?!
Add comment