Ramazanski ders

Da li je bolji zahvalni bogatas ili strpljiv siromah?

Oko ovog pitanja mnogo se raspravljalo izmedu bogatih i siromasnih. Svaka strana ponudila je neoborive dokaze iz Kur'an, sunneta, tradicije i obicaja. Zato nam se cini da su strane izjednacene. Svi nude neoborive argumente, a istine ne mogu biti oprecne. Nasa je obaveza da slijedimo dokaze kud god oni vodili. Mnogo je debata vodeno i mnogo toga npaisano. Svoja misljenja iznijeli su pravnici, siromasi, bogatasi, sufije, hadiski i tefsirski ucenjaci. Ova je tema jako opsirna i tice se svakog covjeka. Od imama Ahmeda biljeze se dva predanja o ovom pitanju.

Ebu Husejn ih navodi u Temamu i kaze: “Stanje strpljivog siromaha bolje je od zahvlanog bogatasa, prema vjerodostojnijem predanju.” Prema drugom predanju, bolji je zahvalni bogatas. Ovo misljenje zastupa i Ibn Kutejba (Ebu Muhammed Abdullah ibn Muslim ibn Kutejbe Dinever. Jedan od velikana knjizevnosti. Sudio je u Dinevveru. Napisao je Ujunul-ahbar (Izvori pripovijesti) i Edebul-katib (Ponasnaje pisara) (preselio je 276 god. po H.) Prvo misljenje prihvata i Ebu Ishak ibn Sakila i Velid ibn Seid. Uzviseni kaze: “Oni ce biti, za ono sto su trpjeli, odajama dzenetskim nagradeni.” (El-Furkan, 75) ….

Muhammed ibn Ali ibn Husejn (Ebu Dzafer Muhammed ibn Ali ibn Husejn ibn Ali ibn Ebu Talib, Bakir, jedan je od hasimitskih voda i ucenjaka, preseliio je 114 god. po H.) kaze: “Odaje su Dzennet, a ono sto su trpjeli jeste siromastvo na ovome svijetu.” Enes ibn Malik prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Allahu, daj mi da zivim i umrem kao siromah i prozivi me u skupini siromasnih na Sudnjem danu.’ Aisa rece: ‘Zasto. Boziji Poslanice?’ ‘Zato sto ce oni u Dzennet uci cetrdeset godina prije bogatasa. Aisa, nemoj vratiti siromaha bez icega Udijeli mu makar pola hurme. Aisa, voli siromahe i budi im blizu, pa ce tebi Allah na Sudnjem danu biti blizu,’ rece joj Poslanik, s.a.v.s. (Tirmizi, 2352 i Ibn Madza, 4126)

Ja kazem da oba ova dokaza ne idu u prilog onome sto tvrde. Ajet se odnosi i na strpljivost u pokornosti Allahu, strpljivost u izbjegavanju grijesenja, strpljivost u siromastvu i drugim iskusenjima. Cak i kada bi se ova strpljivost odnosila samo na siromastvo, opet ne znaci da bi bila vrednija od zahvalnosti. Kada god Kur'an govori o nagradi za strpljive, govori i o nagradi za zahvalne, kao sto se vidi iz ajeta:
“I sigurno cemo zahvalne nagraditi.” (Alu Imran, 145)
“A Allah ce zahvalne sigurno nagraditi.” (Alu Imran, 144)

Stavise, Uzviseni govori da je zadovoljan zahvlanoscu, a Njegovo je zadovoljstvo znacajnije od nagrade u Dzennetu. To sto Uzviseni nagraduje strpljive za ono sto su trpjeli ne znaci da nece nagraditi zahvalne zato sto su bili zahvalni. Sto se tice hadisa, ni on im ne ide u prilog iz dva razloga:

Prvi: lanac prenosilaca nije dovoljno jak. Medu njima se nalazi Muhammed ibn Sabit iz Kufe, koji prenosi od Harisa ibn Numana. Ovaj Haris nije prihvacen kod autora vjerodostojnih zbirki hadisa. Buhari kaze da su njegova predanja neprihvatljiva. Iz tog razloga ovaj hadis Tirmizi nije proglasio ni sahihom ni hasenom niti je presutio svoje misljenje o njemu, vec je rekao da je garib (usamljeno predanje);

Drugi: caki da je ovaj hadis vjerodostojan, ne bi znacio ono sto oni tvrde. Siromastvo koje Allah trazi kod Svojih robova nije oskudica u imetku, vec oskudica srca, a to je pokornost, skursenost i oniznost Allahu. To nije oprecno bogatstvu i za to nije potrebno siromastvo. A kada je srce siromasno i pordeno Allahovoj velicin, svetosti, bestrajnosti, uzvisenosti, svim imenima i osobinama, to je bolje od isromastva u imetku. Isto tako, kada se imucan covjek susteze od grijeha dobrovoljno, iz straha i ljubavi prema Allahu, to je vrednije od sustezanja siromaha kome ti grijesi nisu dostupni. Uzviseni je Allah jednom dijelu vjerovjesnika i poslanika podario imetak i blago, ali su i dalje ostali siromasi u odnosu spram Allahu.
Imam Ahmed biljezi predanje Jezida ibn Haruna kome Dzeriri od Ebu Selila prenosi daje poslanik Davud ulazio medu narod i sjedao u najmanju grupu Izraelicana. Zatim bi rekao: “Siromah medu siromasima,” pored svega blaga, bogatstva i moci koje mu je Allah podario povrh poslanstva.

Ebu Husejn prenosi od Ebu Berze el-Eslemija da je Boziji Poslanik, s.a.v.s., rekao:
“Siromasni ce muslimani u Dzennet uci cetrdeset godina prije bogatih. Tako ce na Sudnjem danu bogati muslimani pozeljeti da su bili siromasni na dunjaluku.” (Ithaful-esraf, 8/222 i Kenzul-ummal, 16620)
Ja kazem da je ovaj hadis vjerodostojno predanje od Bozijeg Poslanika, s.a.v.s. Prensoi ga grupa ashaba medu kojima su Ebu Hurejrja, Abdullah ibn Omer, Dzabir ibn Abdullah, Hadis se prenosi i od Ebu Seida, Enesa ibn Malika, ali on ipak ne ukazuje da ce siromasni zauzeti vise stepene od bogatih. On samo govori da ce oni prije uci u Dzennet zato sto nece dugo polagati racun. Potpuno je jasno da ce pravedni vladar zakasniti pri ulasku zato sto ce polagati racun. Isto vazi i za zahvlanog bogatasa. To sto ce oni kasnije uci ne znaci da ce imati manje vrijedan polozaj od siromaha, kao sto smo vec kazlai. A bogatas ce pozeljeti da je na dunjaluku bio siromah. Ni ovo ne znaci da ce imati manje vrijedan polozaj u Dzennetu. U nekim predanjima kaze se da ce pravedni sudac pozeljeti da niej presudio medu dvojicom ni zbog hurme u trenutku kada ugleda stravican prizor polaganja racuna. Postojat ce stepen za siroamstvo i apatiju, stepen za zdravlje, stepen za bogatstvo i vlast, stepen za plijen i povredu.