Ramazanski ders

Stid je jedna pohvalna osobina koja nagoni čovjeka da ostavi sve što je loše od govora, djela, ponašanja ili uskračivanja nečijeg prava. Kaže šejh Å eharnefuri u svome komentaru Ebu Davudovog “Sunena”: “Stid je osjetljivost koja odvrača dušu od onoga što je prezreno u Å erijatu ili u običajima ljudi.”

Imam El-Džunejd ibn Muhamed kaže da je stid svijest o Allahovim blagodatima i o sopstvenom uskračivanju u zahvali na tim blagodatima i u ibadetima, tako da se stanje između te dvije stvari naziva stidom, a suština stida je u tome da odvrača od svega što je ružno, kao i od uskračivanja prava drugoga.

Stid može biti: urođeni i stečeni. Ovaj drugi je Allah, s.v.t., učinio od imana i njime je čovjek zadužen, pored stida koji mu je urođen. Ponekad se osoba toliko privikne na stečeni stid da ovaj postane poput urođenog. Poslanik, s.a.v.s., ih je oba objedinio, tako da je kod obje vrste stida dostigao vrhunac.

Kaže hafiz El-Munavi: “Postoje dvije vrste stida: duševni, sa kojim je svaka duša stvorena, poput stida od otkrivanja stidnih mjesta ili stida od polnog opčenja pred drugim ljudima, i imanski stid, a to je stid koji zabranjuje muslimanu da čini zabranjena djela zbog straha od Allaha, s.v.t..”

Islam itekako zagovara priskrbljivanje ove uzvišene osobine objašnjavajćci njene vrijednosti i koristi za čovjeka i na ovom i na drugom svijetu. Od hadisa koji govore i zagovaraju stid svakako je i hadis: ” Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih Božijih poslanika je i ova: “Kad se ne stidiš, radi šta hočeš.” (Ahmed, Buharija, Ebu Davud i dr.)

U objašnjenju ovog kratkog hadisa, koji i pored svoje kratkoče sadrži brojne pouke, učenjaci su rekli dvije stvari:

Ukoliko se ne bojiš sramote za ono što činiš, radi ono na što te nagoni tvoja pokvarena duša, a pred Allahom, s.v.t., ćeš polagati težak račun za ta djela i bićeš “nagrađen” prema zasluzi. Vidimo da tekst hadisa dolazi u zapovjednom načinu, a značenje mu je prekor i prijetnja. Pored toga, još se naglašava da je ono što čovjeka sprječava da počini neko loše djelo, ustvari stid i ukoliko neko nema stida, tada je on poput zločinca koji se ne usteže od bilo kojeg grijeha.

Drugo značenje hadisa je: Ukoliko se za djelo koje želiš da počiniš na stidiš, niti od Allaha, s.v.t. , niti od ljudi, zato što je to ibadet, plemenito djelo ili neka prosta i prirodna dozvoljena stvar, onda to i uradi. Kaže imam Ibnul-Kajim u svojoj knjizi “Ed-da'u ved-deva'u”: “Značenje po prvom govoru uleme je prijetnja kao i u govoru Allaha s.v.t. kada se obraća nevjernicima: “…Radite šta hočete, On, zaista, vidi šta vi radite.” (Prijevod značenja – Fussilet, 40.), a po drugom govoru je dozvola za rad. Nije dozvoljeno razumijevati i tumčiti ovaj hadis sa oba značenja istovremeno, zato što se prijetnja i dozvoljavanje međusobno negiraju.” Takoder kaže u knjizi “Medaridus – salikin”: “Prvo tumačenje je ispravnije i ono je govor većine uleme.”

Vrijednosti stida

Stid je ključ svakog dobra, zato što je to osobina koja čovjeka najviše odvrača od pokvarenosti i upadanja u grijehe. Pored toga, to je i osobina koja nagoni na činjenje dobrih i plemenitih stvari, a Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Stid ne dolazi osim sa dobrom,” (mutefekun alejhi) a u drugom rivajetu: “Stid je svako dobro.”

Stid je dio imana, kao što je rekao Poslanik, s.a.v.s., kada je prolazio pored jednog ensarije, koji je savjetovao svoga brata vezano za stid, a taj brat je bio toliko stidljiv da bi ga njegov stid ponekad spriječio da uzme ono što mu i pripada, pa kaže: “Pusti ga, jer, zaista, stid je dio imana.” (Mutefekun alejhi)

Od Ibn Omera, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Stid i iman su uvijek jedno pored drugog, pa ako jednog nestane, nestaće i drugog.” (Hakim)

Od Ebu Hurejre r.a. se prenosi da je Poslanik s.a.v.s. rekao: “Iman se sastoji od sedamdeset i nekoliko dijelova, i najuzvišeniji je: “La ilahe illellah,” a najmanji je uklanjanje prepreke sa puta, a i stid je dio imana.” (mutefekun alejhi)

Kaže Kadi Ijjad el-Malikijj: “Stid je dio imana zato što može biti stečen kao i ostala dobra djela. Ponekad stid može biti urođen, ali njegova primjena u skladu sa Å erijatom zahtijeva sticanje znanja i iskustva tako da i po tome biva od imana. Poneko može reči, znajući da je svojstvo imana da odvrača od grijeha i nagoni na dobro: “Kako to, a vidimo neke nevjernike koji pri sebi imaju stida?” Na ovo pitanje je odgovorio imam Ibn Kutejbe sljedečim riječima: “Zaista stid sprječava svoga vlasnika da čini grijehe kao što ga i iman sprečava, pa je zbog toga i nazvan imanom. Stid je temelj bogobojaznosti i početak imana, ali prisutnost početka neke stvari ne znaći i prisutnost te stvari, kao što ni temelj ne čini zgradu. Naravno da prisutnost temelja ili početka neke stvari ukazuje na to da je i ta stvar skoro prisutna, ali nemoj da te zavaraju neki nevjernici koji posjeduju nešto stida, zato što nema toga na dunjaluku kome nije dato nešto stida, i samo njihova nemarnost ih sprječava da u njima izraste stablo imana, tako da je stidljivi nevjernik poput onoga koji je skoro prošao kroz vrata, ali još uvijek nije ušao.”

Stid je jedno od Allahovih svojstava

Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Zaista je Allah Stidljiv i Plemenit. On se stidi da ruke Njegovog roba, koji ih je podigao prema Njemu, vrati prazne i izjalovljene.” (Ebu Davud, Tirmizi i Ibn Madže)

Od Je'ala ibn Umejje, r.a., prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Zaista je Allah Stidljiv i Onaj Koji pokriva, voli stid i pokrivanje, pa ako se neki od vas bude kupao, neka se pokrije.” (Ahmed, Ebu Davud, Nesai i dr.)

Kaže imam Ibnul-Kajjim: “Å to se tice stida Allaha, s.v.t., od Njegova roba to je drugačija vrsta stida koja se ne može shvatiti, niti razum može pojmiti na koji način se odvija. A On je zaista Stidljiv, i Plemenit, i Dobročinitelj, i Darežljiv i Uzvišen. On je Onaj Koji se stidi Svoga roba koji digne svoje ruke prema Njemu da mu ih vrati prazne, i On je Onaj Koji se stidi da kazni svoga roba koji je osijedio u Islamu.”

Allah, s.v.t., uprkos Svoje potpune neovisnosti od svih stvorenja, iz Svoje plemenitosti pokriva griješnika u njegovom grijehu, oprašta mu i prelazi preko njegove greške, ukazuje mu razne blagodati, a povrh svega toga još se stidi da rob vrati svoje ruke praznim nakon što Ga je ponizno molio.

Stid je osobina draga Allahu, s.v.t., i drag Mu je onaj ko je posjeduje.

Rekao je Poslanik, s.a.v.s., Munziru ibn Aizu, r.a.: “Kod tebe imaju dvije osobine drage Allahu s.v.t.,” pa je upitao: “A koje su to osobine?” Poslanik, s.a.v.s., reče: “Blagost i stid.” Munzir ga upita: “Da li su one pri meni oduvijek ili sam ih stekao.” Kaže Poslanik s.a.v.s.: “Oduvijek,” na što Munzir reče: “Hvala Allahu Koji me je stvorio sa dvije osobine koje On voli.” (Ahmed i Ibn ebi Asim).

Stid je najljepša odječa kojom se čovjek može ukrasiti

Od Enesa, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Nije bio razvrat pri bilo kojoj stvari osim da je nije osramotio, i nije bio stid pri bilo kojoj stvari osim da je nije ukrasio.” (Tirmizi, ibn Madze i dr.) Zato ibn Mesud kaže: “Iman je nag, bogobojaznost mu je ukras a stid odječa.”

Stid je jedna od najvažnijih osobina poslanika i od najvažnijih stvari kojima su pozivali.

Poslanik, s.a.v.s., nam objašnjava u hadisu da je stid osobina koja je preporučivana u šerijatima svih prijašnjih poslanika i to je stvar koja nije derogirana. Ljudi nakon njih su to prenosili i nasljeđivali tako da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Od riječi koje je svijet zapamtio od pripovijedi prošlih poslanika …”

Od Ebu Hurejre, r.a., se prenosi da Poslanik, s.a.v.s., kaže: “Musa, a.s., je bio veoma stidljiv čovjek, koji se uvijek pokrivao tako da se od njegove kože nije moglo ništa vidjeti čega bi se stidio.” (Ahmed, Buharija i Tirmizi).

Prenosi se od Ebu Seida, r.a., da je rekao: “Poslanik, s.a.v.s., je bio stidljiv poput djevice u njenoj sobi, tako da, kada bi vidio nešto što mu se ne bi sviđalo, znali bismo to po njegovom licu.” (mutefekun alejhi) U to vrijeme su se djevice isticale po stidu i čak su navodene za primjer u tome. Međutim, danas su mnogi muškarci stidljiviji od današnjih djevojaka. Cilj ovoga hadisa jeste da Poslanik, s.a.v.s., kada bi vidio nešto što bi prezirao, nije govorio o tome zbog svoga stida, ali bi se to dalo primijetiti na njegovom licu, tako da bi to ashabi primječivali. Iz ovoga se vidi na kom stepenu je bio njegov moral. Međutim, ovo je samo vezano za povredu njegovih prava i za uvrede koje su mu bile upučivane, ali ako se radilo o Allahovom pravu ili pravu drugih ljudi, u tom slučaju bi stao na stranu istine ne stideći se negiranja nasilja i ne bojeći se pri tome ničijeg prigovora.

Stid je islamska osobina

Zbog velike vrijednosti i traga koji stid ostavlja iza sebe, ova osobina je postala jedna od vodećih osobina u ovom ummetu. Prenosi se da je Zejd ibn Talha prenio od Poslanika, s.a.v.s.: “Svaka vjera ima svoju moralnu osobinu, a moralna osobina Islama je stid.” (Malik, Ibn Madže, a Albani kaže da je sahih) Značenje ovog hadisa je to da svaki ummet ima neku osobinu koja prevladava kod njih osim stida, a osobina koja prevladava kod našeg ummeta je stid zato što stid upotpunjuje moral, a Poslanik, s.a.v.s., je poslan da upotpuni moral. Zato što je Islam najpotpunija vjera, Allah je dao da se odlikuje upravo najuzvišenijom osobinom, a to je stid.

KORISTI I PLODOVI STIDA

Napuštanje griješenja zbog stida i straha od Allaha, s.v.t.

Činjenje svakog oblika pokornosti prema Allahu, s.v.t. iz ljubavi prema Njemu, iz želje za onim što je kod Njega i iz stida zbog našeg uskračivanja u ibadetima prema Njemu. Kako da se ne stidimo zbog našeg uskračivanja u ibadetima prema Njemu kada vidimo meleke koji Mu nikada nepokornosti ne učiniše, niti im je dosta sedžde i tesbiha, a još će na Sudnjem danu reči: “Slavljen neka si Ti! Nismo te obožavali onako kako si Ti dostojan.”

Posljedice nepostojanja stida ili njegovog pomanjkanja

a. Srce postaje mrtvo. Kaže Omer el-Faruk, r.a.: “Čiji stid opadne, otpašče i njegova pobožnost, a čija pobožnost opadne, njegovo srce će umrijeti.”

b. Mržnja drugih ljudi, kao što kaže Sulejman, da mu se Allah smiluje: “Kada Allah želi da upropasti Svoga roba, oduzme mu stid, pa kada mu se oduzme stid, možeš ga naći samo kako mrzi ljude i kako ljudi njega mrze.”

c. Pomanjkanje stida je od znakova nesreće, kao što kaže “pobožnjak dvaju harema” Fudajl ibn Ijjad: “Pet stvari su znakovi nasreće: Tvrdo srce, oći koje ne plaču iz straha od Allaha, s.v.t., pomanjkanje stida, želja za dunjalukom i dugo nadanje (tj. mišljenje da je smrt daleko).”

d. Slabost imana, zato što rob, kada izgubi stid, nema ništa što bi ga spriječilo od upadanja u loša djela, tako da postaje poput onog ko nema imana. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Stid je dio imana, a iman vodi u Džennet, dok je razvratnost dio grubosti, a grubost vodi u Džehennem.” (Ahmed, Tirmizi i Ibn Hibban)

e. Ulazak u vatru, zato što je između pomanjkanja stida i činjenja grijeha veoma jaka veza, tako da svako od to dvoje vodi ka onome drugom. Kaže hafiz Ibn Hibban: “Kada se čovjek drži stida, tada su uzroci dobra pri njemu, a bestidnik ako se drži razvratnosti je uskračen prisutnosti dobra, a svako zlo mu postaje blisko zato što je stid brana između čovjeka i svega prezrenog. Upravo sa snagom stida smanjuje se i čovjekov pristup svemu prezrenom, a sa slabljenjem stida svako zlo će činiti još više.”

f. Pomanjkanje stida vodi ka stanju u kome covjek prestaje biti svjestan Allahovog nadzora nad njime i u kome se prestaje bojati Allaha, s.v.t., što ga ohrabruje u činjenju grijeha. To stanje može otići do te granice da čovjek počinje javno činiti grijehe, čime će i zaslužiti vatru. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Cijelom mom ummetu će biti oprošteno osim onima koji javno čine grijehe, a od javnog činjenja grijeha je da čovjek noću nešto uradi pa osvane, a Allah ga je vec zaklonio, i kaže: “Sinoć sam uradio to i to…” (mutefekun alejhi)

Kaže imam Ibnul-Kajjim: “Od kazne grješnicima je i odlazak stida koji predstavlja supstancu života srca i koji je osnova svakog dobra, pa tako odlazak stida predstavlja odlazak svakog dobra. Do mene je dopro sahih hadis: “Stid je svako dobro,” a smisao je u tome da grijesi slabe čovjekov stid toliko da ga možda potpuno nestane tako da se čovjek ne osvrće na znanje drugih o njegovom lošem stanju ili na to što ga oni gledaju. Kada čovjek zapadne u ovo stanje, tada je ostalo vrlo malo nade za njegov oporavak, a ko nema stida, on je mrtvac na dunjaluku, a nesrećnik na Ahiretu.”

Stvari koje nisu od stida

Pohvalan stid je onaj stid koji odvrača od svega što je ružno i koji zabranjuje uskračivanje tuđih prava. Ovaj stid se poznaje po svojim plodovima: ukoliko prouzrokuje dobro onda je pohvalan, a ukoliko prouzrokuje zlo onda je to samo slabost i posljedica šejtanskog uplitanja, poput stida zbog kojeg se krije istina ili narušavaju tuđa prava. Kaže Allah, s.v.t.: “I u Poslaniku vam je dat najbolji uzor,” i kaže Poslanik, s.a.v.s.: “….a najbolja uputa je Muhamedova uputa…”, pa kaže imam Sufjan ibn Ujejne: ” Poslanik, s.a.v.s., je najbolje mjerilo i prema njemu se porede sve stvari: Prema njegovom ponašanju, životu i uputi, pa ako se poklapaju, onda su istina, a ako se razilaze, onda su batil.”

Poslanik, s.a.v.s., je bio stidljiviji od djevice, ali ga to nije sprječavalo da na kršenje Allahovih granica reaguje kao razljučen lav. Kaže imam Kurtubi: “Poslanik, s.a.v.s., je sam bio stidljiv, naređivao je i bodrio druge da budu stidljivi, ali ga stid nije sprječavao da kaže istinu ili da radi nešto iz vjere, a sve to držeći se riječi: “Allah se ne stidi istine.” Ovo je najljepši i najpotpuniji stid jer onaj kojeg njegov pretjerani stid odvrati od istine je već ostavio stid od Allaha stideći se ljudi. Takvi nemaju nikakve koristi od stida i njihove osobine su postali nifak i rija.’ Stid od Allaha je temelj i osnova zato što je Allah najpreći da se stidi od njega.”

I pored visokog položaja koji daje stidu, Islam zabranjuje stid na nekim mjestima, a sve to zbog štete, zakidanja prava i kršenja Allahovih granica koji se dešavaju zbog stida u tim prilikama. Gledajući ashabe koji su bili primjer u stidu, vidimo da se oni nisu stidjeli u dostavljanju šerijatskih propisa prilikom podučavanja drugih ljudi. To su preuzeli od Poslanika, s.a.v.s., koji im je rekao jednog dana: “Ja vas podučavam kao što roditelj podučava svoje dijete: “Kada dođete u “gait”, ne okrečite se kibli licem, a ni ledima (gait-mjesto udaljeno od kuća i namijenjeno za obavljanje nužde).” (Ebu Davud i Ibn Madže)

Jednog dana mu je došao jedan beduin i upitao ga: “O Božiji Poslaniče (šta da radimo) Dok smo u pustinji a neko od nas pusti vjetar?” Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Allah se ne stidi istine! Ako to uradi neki od vas, neka uzme abdest i nemojte opčiti sa ženama u njihove stražnjice.” (Ahmed)

Ovakve su bile i majke mu'mina kako prenosi Seid ibn Musejjib da je Ebu Musa el-Ešari rekao Aiši, r.a.: “Hoću da te nešto pitam, ali se stidim.” Ona reče: “Pitaj i ne stidi se, jer ja sam tvoja majka.” Pa ju je pitao o čovjeku koji opči sa svojom ženom, ali ne polucira, na šta mu ona reče: “Rekao je Poslanik, s.a.v.s.: “Ako se polni organi spoje, kupanje postaje obavezno.” (Ahmed, Muslim i Tirmizi)

Primjeri pokuđenog stida

Da se muškarac rukuje sa ženom kojoj nije mahrem tvrdeći da to radi zbog stida od nje. Kaže Poslanik, s.a.v.s.: “Da neko od vas bude uboden iglom u glavu, bolje mu je nego da dotakne ženu koja mu nije dozvoljena.” (Taberani, Bejheki, a Albani kaže da je sahih)

Da neko pozajmi novac čovjeku koji mu nije baš najpovjerljiviji i poželi da uzme svjedoke za zajam, ali se i pored toga stidi da traži zapisivanje duga uz svjedoke.

Da neko dopusti nerazumnom čovjeku da troši njegov novac stideći se da mu to zabrani. Od Ebu Musaa el-Ešarije, r.a., se prenosi da je Poslanik, s.a.v.s., rekao: “Trojica će prizivati Allaha, s.v.t., pa im se neće odazvati: Čovjek čija će žena biti pokvarena, pa je on ne pusti, čovjek koji će imati neki imetak kod drugog čovjeka, pa ne uzme svjedoke za to i čovjek koji da nerazumnom čovjeku svoj imetak, a Allah, s.v.t., je rekao: “I ne dajite nerazumnim ljudima vaše imetke.” (Hakim, a Albani kaže da je sahih)

Stid od protivljenja onima koji ogovaraju druge tako da tim postupkom saučestvuje sa njima u grijehu i jedenju mesa svoje braće.

Neustajanje iz sijela u kome se vodi beskoristan i lažan govor, ili što je još gore, sijela u kome se napada vjera, ismijava Allah, s.v.t., Njegovi ajeti ili Poslanik, s.a.v.s.. Kaže Uzvišeni: “0n vam je već u Knjizi objavio: kad čujete da Allahove riječi poriču i da im se rugaju, ne sjedite sa onima koji to čine dok ne stupe u drugi govor, inaće, bićete kao i oni.” (Prijevod značenja – En-Nisa, 140.)

Ostavljanje šerijatski propisanog hidžaba od strane nekih djevojaka zbog stida od ljudi