KOZARAC-Jutarnji trač…

Razlika između administratora i člana jeste da admin mora biti 24h na netu, a razlika između člana i gosta, Nicka i Anonymousa, jeste da se i član brine za mjesto svoga virtualnog okupljanja…

Na koji način uvesti pretplatu ? Kako ćemo razdvojiti admina od člana ili člana od gosta? Kako ćemo otvoriti vrata dobrodošlice onima koji prvi put dolaze u ovaj virtual-Kozarac?

Naša je želja da podrška bude na dobrovoljnoj osnovi, s tim da deviza bude:” Ako nas nećete pomoći, nemojte nas odmagati…”

www.kozarac.ba u svome samome startu, želi biti otvorena stranica za sve dobronamjerne ljude…

Cilj nam je prvenstveno da budemo spona između Kozarca i njegove dijaspore.

Mi imamo malo iskustva u ovome radu i vjerujem da ćemo ubrzo pokrenuti i neke konkretne radnje kako bi se svi mi, koji želimo da svome mjestu damo napredak i da našoj djeci obezbjedimo bolju budućnost, ujedinili kroz zajedničke akcije…

Mi ćemo se maksimalno truditi da budemo transparentni u svome radu i da vam, također, dostavljamo blagovremene i koliko možemo, objektivne vijesti vezane za naš kraj, a u nedostatku istih, vijestima iz zemlje i svijeta i ostalim zanimljivostima….

Mi već imamo uspostavljenu saradnju sa Stanicom javne bezbjednosti Kozarac, Savjetom MZ Kozarac, Medžlisom IZ Kozarac, Upravom kluba FK Bratstvo Kozarac, Osnovnom školom Kozarac, Optimistima 2004, navijačima fudbalske Reprezentacije BiH, BHFanaticosima, Lovačkim, Planinarskim i Poljoprivrednim društvima…,

Tako da možemo reči da pokrivamo sve svere života u Kozarcu, do same čaršije i Jutarnjih tračeva….

Koliko mi budemo jaki, toliko ćete Vi biti informisani, a mi ćemo biti jaki onoliko koliko nas Vi pomognete…

Ja lično, samu stranicu www.kozarac.ba smatram kao jedan novi projekat sviju nas, projekat koji smo trenutno započeli Aaly, Daal i ja i u koji ćete se uključiti svi Vi koji smatrate da Kozarac treba da ima jedno medijsko glasilo, koje će probijati medijsku blokadu u kojoj se Kozarac trenutno nalazi…

Mi smo planirali na Bihcomu uvesti članske karte, kako bi imali siguran broj onih koji bi bili spremni izdvojiti za nas 24 € godišnje, odnosno 2 € mjesečno,( kutija cigareta, najjeftinijih op.a.)

Vama kao članovima ta kartica u biti ne bi ništa predstavljala u odnosu na ostale članove stranice ili anonymouse.

Mogli bi eventualno, postaviti poseban dio foruma u kojem bi svi mi koji smo, manje više, istomišljenici, mogli diskutovati o stvarima vezanim za stranicu ili o nekim konkretnim akcijama, koje ćemo insallah pokretati, na ovome budućem virtualnom okupljalištu, koje će graditi bolji Kozarac…

Možda uspijemo napraviti još kakve pogodnosti ali s tim karticama mi bi mogli znati kolika je deka s kojom se pokrivamo, kako bi mogli planirati kako dalje sa ovim projektom www.kozarac.ba

Na ovoj stranici nema glavnog, imamo nas trojica koji ćemo se brinuti za ovaj virt-Kozarac. Članovi sa karticama imali bi pravo diskutovati i odlučivati u nekim situacijama…

Ovaj početak je idealna prilika da krenemo sa prijavljivanjem, kako običnih članova tako i registrovanih ( sa karticama) članova stranice…

Razmislite…Ubrzo će zimski raspust i prilika da se ponovo sretnemo…uživo…!

I danas je osvanuo lijep dan, četvrtak, pazarni dan u Kozarcu, dan, kada čaršija, pogotovo po lijepom vremenu, živne ujutro i sve tamo dok se ne oglase zvona sa Crkve, tačno u podne i konačno dok mujezini sa munareta ne pozovu na podne namaz, kada polako jenjava gužva, spuštaju se cijene, i na kraju, ko po dogovoru svi raspu, svako na svoju stranu, svako sa svojom nafakom…

I danas je bio jedan takav standardan četvrtak, lijepo vrijeme izmamilo je raju napolje, pa se jutros u čaršiji okupilo dosta svijeta, pretežno domaće raje, koja je manje više pazarila, a ponajviše koristila da se ispriča sa poznanicima koji se susreću u ovakvim prilikama…

Od dežurnog policajca smo dobili izvještaj da je noć protekla mirno, s tim da su primječene pojačane aktivnosti u eteru, link je preopterečen, na antenama iskre frcaju dok se megabajti paketa šalju na novi server…

Vjerujte, koliko dobivamo čestitki na novom početku, ovdje na internetu, toliko isto i ovdje na zemlji u ovoj stvarnoj čaršiji, gdje upravo kiša pada dok tipkam ovaj “Jutarnji”

Sinoć su mi čak cenera izbili iz džepa, morao sam častiti za novu stranicu…
Ekipa iz Mustanga trebala bi se sada dobro potkovati, jer evo imamo i mi konja za utrku, heheheh, šala mala i pozdrav za ekipu iz gornje čaršije…

Danas je dolazilo i do malih zastoja na pojedinim “magistralnim” pravcima, večinom su to završni radovi na novo postavljenim kilometrima asvalta, sređivanje i betoniranje graba pored ceste…

U tim periodima, koristili su se alternativni pravci i prečice, tako da nije dolazilo do formiranja večih kolona vozila…

Novi kilometri asvalta pružaju mogučnost dužeg vozikanja, kada ne znaš šta bi sa sobom, ali su svakodnevna poskupljenja goriva uveliko smanjila ta uživanja, za cvanciku jedva prođem granicu slobodne teritorije…

Na ostalim pravcima nije bilo zadržavanja i saobračaj se nesmetano odvijao…

Primječen je i osjetan broj strani tablica, ne znam da li zbog vikenda ili su to narađeni dani, ne iskorišteni odmori…

Učenici redovno pohađaju nastavu i svakodnevno uveseljavaju jutarnju atmosveru u čaršiji…

Oni najmlađi koriste lijepo vrijeme i najčašće se igraju u školskome parku dok stariji izvode fiskulturnu nastavu na školskom igralištu…

Stariji su se vratili svojim obavezama, sezona je prošla, neko je radio, neko nije, sad se koristi još ovo malo lijepog perioda, kako bi se napravilo što više posla…

Dolazi i nama najdraži gost, mjesec Ramazan, mjesec milosti, mjesec oprosta, dosta ih već tad planira uzeti “godišnji”, kako bi se što više posvetili ibadetu u ovome mjesecu…

Kada dođe zima i kada nas zatrpa metar visine, bijeli prekrivač, onda ne preostaje ništa drugo nego nabacati krompira u rernu i chatati s rajom iz tople sobe… Kad smo već kod chata , samo da kažem da je to slijedeće koje planiramo postaviti na stranici, pored ostalih stotine drugih stvari…

Komšija, držim ti fige i navijam za tebe…
Ovo vrijeme je idealno za završne radove na kućama, tako da se svakoga dana sve više i više kuća presvlači u nova ruha…

Boja kao i ukusa, koliko hoćeš, raznih stilova, uglavnom, ovo čudo Republike Mrske i dalje, iz dana u dan, sve više raste i postaje jače i ljepše, baš kao i ovaj virtual – Kozarac koji smo počeli praviti…

Čudno, slični smo… I mi danas u stvari dolazimo sa “maloga” blogga, gdje hodimo tragom Travničkog noćnog šetača, baš kao što smo iz Travnika došli, preko Sane, nazad kući i počeli od ničeg “stvarati” nešto, nešto što se danas zove Kozarac, što predstavlja čudo povratka iako ga ni jedan od entiteta ne pomaže u tim naporima…

A kojom se sve to brzinom odvija, osim što možemo pratiti kako se svakodnevno izdižu metri minareta džamija u gradnji, eto Kalatska je ipak prije džamije u Hrnićima postavila alem, vidljivo je to i na ovakvim objektima koji poput pečurke nakon kiše niču po Kozarcu…

Zgrada koju radi Saleš, gdje nekada bilo kino, skoro da je gotova, a evo po svemu sudeći i ova Tiimova će ubrzo biti useljiva…

Do kraja godine Kozarac će biti vidno bogatiji sa stambenim i poslovnim prostorima…

Koliko će sijalica goriti u ovim zgradama tokom čitave godine, upitno je…, ali u svakom slučaju svaka ovakva zgrada koja nikne u Kozarcu daje veću mogučnost za dovođenje kadra sa strane, koji bi radio i živio u Kozarcu.

Kada bi malo, samo malo više ulagali u poslove nego u stanove i kuće, vjerujem da bi brzo uspijeli prevazići i taj problem nezaposlenosti…

A ti poslovi jesu proizvodnja…

Vjerovatno će i to doći na red jednoga dana, pomalo dolazi ali još uvijek ne dovoljno i ne raznovrsno…

Zima ide, i raja se užurbano sprema za te kratke dane i duge noći…

U Kozari je aktivnost dosta pojačana, sječe se na sve strane, nešto se čekića a našto i provuče u tami noći…

Ne znam ni šta bih rekao, metar bukovine iznosi pedeset konvertibilnih maraka, a hrastovine nekih trideset pet pa gore, u odnosu na naš standard dosta skupa…

A za one koji ih izvlače i dovlače pred kuće, opet jeftino, i kad sve sračunaju tek malo šta se može zaraditi…

Svaki gubitak je težak, svaka je smrt bolna, gubitak mladosti pogotovo…

Danas smo na bolji, ako Bog da, svijet, ahiret, ispratili našeg Nijaza Mešinovića u cvijetu njegove mladosti…

Isuviše je bilo šta reči kada se ugasi život u dvadeset prvoj godini… Tek stasao čovjek, tek odrastao dječak…

Sviju nas je pogodila vijest o njegovoj iznenadnoj smrti, baš kao da ne znamo da smrt dolazi kada joj se najmanje nadaš, i ponovo dokaz, da postoji neko ko daje život i smrt, jer mi niti smo sebi dali život, niti ga možemo produžiti barem za sekundu više od propisanog…

Nijaz je znao za svoga Gospodara, i ja ga molim da mu oprosti grijehe i svrsta u Njegove dobre robove a današnja brojnost na njegovoj dženazi pokazuje da je i prema ljudima bio dobar i da su ga ljudi voljeli…

Zaista teško je naći riječi tuge ali mi muslimani ne smijemo padati u očaj, i moramo se pomiriti sa odredbom, ma koliko ona bolna bila…

Molim Allaha, također, da Nijazovoj porodici podari sabura na iskušenju koje ih je snašlo, kao i mnogobrojnim prijateljima na gubitku jednog iskrenog prijatelja…

Toliko za ovo javljanje, malo se vračam u formu, zar ne? Baš me zanima hoće li Dream Team iz Mustanga imati odgovor na ovaj jutarnji…

Heheheh, Edo malo potpraši te ljenivce, hehehhehehe,
Da znam da će sad pročitati ovaj jutarnji, naručio bih kahvu jer evo dok sam natipkao ovaj Jutarnji, ovdje su svi fajrontirali….

Selam vam svima, ma gdje bili….

P.S. I foto album se polahko ali sigurno popunjava…