Ibadet razmisljanja

Svakom pripadniku ummeta Muhammeda a.s., bio on ucen ili ne poznato je, da Poslanik a.s., Allahovom voljom nije znao citati, a ni pisati.

Medjutim, sta je radio u pecini Hira? Koji je ibadet cinio?

Nije tada bio propisan ni namaz ni post. Pa koji je onda to ibadet kojeg je Boziji Poslanik a.s. poznavao prije nego je postao Poslanik covjecanstva, prije nego sto je poslat kao milost svjetovima?

To je ibadet razmisljanja o Stvoritelju kosmosa i onome sto je on stvorio.

Ostajao bi Boziji Poslanik a.s. dug vremenski period razmisljajuci o zabludama tog vremena, trazeci odgovore na pitanja: Ko je sve ovo stvorio,sta je svrha svega toga? Bila je to priprema za poslanstvo.

Trebalo je Bozijem Poslaniku a.s. mnogo vremena provesti u razmisljanju kako bi odagnao sumnje i bio spreman prihvatiti tako tezak emanet – poslanstvo cijelom ljudskom rodu do Dana sudnjeg.

Nije ovaj ibadet bio praksa samo naseg Poslanika a.s. vec je bio praksa ostalih poslanika,Boziji blagoslov na sve njih, kao sto je primjer Ibrahima a.s..Uzviseni Allah dz.s. kaze:`I Mi pokazasmo Ibrahimu carstvo inebesa i Zemlje da bi cvrsto vjerovao.` El En`am,75.

Pa sto vise vremena provedemo u razmisljanju o Allahovim stvorenjima, time jacamo svoj iman. Dosao je Bilal r.a., jedne veceri kod Bozijeg poslanika a.s.,a on je klanjao, a o tome nam prica i Aisa r.a. u hadisu kada su je upitali sta je bilo najcudnije kod Poslanika a.s., pa je odgovorila:

`A koja je to stvar kod Bozijeg Poslanika a.s. nije izazivala divljenje i cudjenje? Ali ako me pitate, reci cu vam. Ustao je Boziji Poslanik a.s. da klanja,pa je plakao na kijamu dok mu suze nisu iskvasile svu bradu,pa je otisao na ruku` pa je plakao,pa je sedzdu cinio pa je plakao dok nije dosao Bilal da oglasi ezan za sabah,pa je zatekao Bozijeg Poslanika a.s. kako place te mu rece:`Sta te je rasplakalo,o Boziji Poslanice,a oprosteni su ti svi grijesi?` Pa zar da ne budem rob zahvalani? Kako da ne placem kad su mi objavljeni ajeti:`Gospodaru nas,Ti nisi ovo uzalud stvorio; hvaljen Ti budi i sacuvaj nas patnji u vatri!` Ali Imran,190-191

Plakao je Boziji Poslanik a.s. zbog ovih ajeta,a zatim rekao: Tesko onome ko ih procita,a ne razmisli o njima!`

Kaze Abdullah bin Omer r.a.:`Vidio sam Bozijeg Poslanika a.s. dok je na mimberu da kaze:`Uzece Allah dz.s. nebesa i Zemlju u svoju ruku pa ce reci:`Ja sam Allah, Bog,`pa ce ih zdrobiti, `Ja sam Gospodar, Ja sam Silni.` Kaze ibn Omer:`Pa sam vidio mimber kako drhti te sam pomislio da ce Boziji Poslanik pasti s njega.`

Drveni mimber se trese od straha pred uzvisenoscu Allaha Uzvisenog, a nasa srca se okamenila, postala cvrsta, ne boje se Allaha dz.s..

Zar da neziva bica osjecaju, a nasa srca ne?

Zasto ne razmislimo o svojoj slabosti i Allahovoj snazi i moci. Od Ebu Hurejrea r.a. se prenosi da je rekao:`Uhvatio me je Resulullah a.s. za ruku i poceo mi pricati o pocetku stvaranja:`Stvorio je Allah dz.s.,Zemlju u subotu, a brda na njoj u nedelju, a drvece na njoj u ponedeljak, a lose stvari u utorak, a svjetlost je stvorio u srijedu, pa je razbacao zivotinje po njoj u cetvrtak, a Adema a.s. je stvorio u petak nakon ikindijskog vakta…` pa se zbog toga ne odbijaju dove petkom.

Abasijski halifa,Harun er Resid,imao je vaiza po imenu Ibn es Semak,pa mu je rekao Harun er Resid:`Posavjetuj me,o Ibn Semak. ` Pa mu je rekao:`O vodjo pravovjernih, sta mislis kada ne bi bio u mogucnosti da pijes vode, koliko bi platio od tvog carstva da se napijes malo vode?`

Zamislio se Harun er Resid, pa rece:`Platio bi pola svog carstva da pijem,`pa mu je rekao njegov vaiz:`O vladaru pravovjernih,a sta mislis kada bi tu vodu popio pa da se zatvori u tebi da ne mozes da izbacis, tj. da ne mozes da obavis malu nuzdu, pa koliko bi dao od svog carstva da izbacis tu vodu?`, te je halifa rekao:`Dao bih drugu polovinu svog carstva.`

Vaiz mu rece:`O vladaru pravovjernih, zaista carstvo ne vrijedi koliko da popijes malo vode i da je izbacis. Znaci, ne vrijedi nista. Kakvo je to carstvo koje ne vrijedi casu vode?`

Kako mozemo nakon ovoga da cinimo grijehe? Kako nakon ovoga smijemo dopustiti da iz nasih usta izlazi ruzan govor? On nas je obasuo mnogim blagodatima,a mi ih koristimo u grijesenju.

Da li razmisljamo o susretu sa Njim Uzvisenim, sta cemo Mu reci, a On nas do sad cuva?