svabo
Schillingov put u Beograd dokaz je da je Međunarodna zajednica ozbiljno shvatila prijetnju premijera manjeg bh. entiteta Milorada Dodika o mogućem raspisivanju referenduma za otcjepljenje RS-a iz BiH.
Iako je Dodikova izjava lansirana u cik predizborne kampanje preko nje se ne bi smjelo prijeći tek tako. Nekoliko je ključnih razloga.
Nesporno je da u bh. oktroiranom ustavu ne postoji bilo kakva zabrana raspisivanja referenduma i da to pitanje uopće nije definirano. Neosporno je i da veoma utjecajni međunarodni krugovi srpske gubitke tijekom 2006., dakle Kosovo i Crnu Goru, žele nadoknaditi teritorijem BiH. Srpska politička i intelektualna elita drže kako je ovo pogodan trenutak da se RS integrira u Srbiju. Srpska politika svoje pravo na otcjepljenje crpi u međunarodnim konvencijama, koje govore o pravima naroda na samoodređenje.
S druge strane BiH i njezine slabašne daytonske institucije nespremno dočekuju najnovije prijetnje. Sve ovo govori u prilog da srpska strana neće tako lako odustati od aspiracija na teritorij Bosne i Hercegovine.
No srpska je strana čini se zaigrala na pogrešnu kartu. Povezujući kosovsku i crnogorsku neovisnost sa statusom RS-a, Dodik dakako namjerno, zaboravlja da manji bh.entitet nikada nije bio federalna jedinica unutar SFRJ. Srpsko političko vodstvo zaboravlja i odluku Badinterove komisije o nepovredivosti granica bivših jugoslavenskih federalnih jedinica.
Osim toga Dodik je zaboravio na najvažniju stvar da je Republika Srpska genocidna tvorevina nastala na istrebljenju Hrvata i Bošnjaka i da narušavanjem suvereniteta daytonske BiH automatski i Republika Srpska prestaje postojati. Također Dodik je zaboravio da protjerani Hrvati i Bošnjaci nikada neće dopustiti da njihova privatna imovina, koja se trenutačno nalazi u sklopu manjeg bh. entiteta, nekim čudom završi tamo gdje nikada nije bila u Srbiji.
Točno je da Srbi, kao i ostala dva naroda, imaju pravo na referendum, ali samo po ključu prijeratnog popisa stanovništva, dakle prije počinjenog genocida nad nesrbima. Gledajući zemljovid gdje su Srbi prije rata bili većina jedino bi se Semberija i dvije općine u Podrinju mogle povezati sa Srbijom. Sva ostala područja na kojima su Srbi prije agresije bili većina: istočna Hercegovina, Pale i zapadna Bosna bila bi posebne enklave, odvojene od Srbije, koje ne bi mogle egzistirati.
Ukoliko Dodik i politička elita u RS-u i Srbiji imaju i zrno političke mudrosti morali bi znati da su upravo takvi velikosrpski planovi u smrt odveli preko 100.000 stanovnika BiH. Zato bi umjesto novih ratnih bubnjeva srpskom političkom vodstvu bilo primjernije da se posveti donošenju novoga pravednijega Ustava BiH, koji bi jamčio ravnopravnost sva tri naroda u međunarodno priznatoj BiH.
30.5.2006.
Add comment