svabo
Od 3. do 10. septembra boravio sam u Francuskoj u Strazburu gdje sam, predstavljajući Optimiste2004-Kozarac, učestvovao na ovogodišnjem 10. Memory Labu koji se organizovao u Alzasu.
Platforma za transevropsku razmjenu u oblasti historije i sjećanja “Memory Lab” povezuje organizacije, institucije i pojedince iz Jugoistočne Europe i zapadne/centralne Europe, koje su aktivne u području memorijalizacije i obrazovanja o teškoj prošlosti (ratovima, masovnim zločinima, diktaturama)
Ciljevi ove inicijative su produbljivanje zajedničkog znanja, razmjena iskustava, izgradnja kapaciteta, te ostvarivanje kontakata i zajedničkih projekata. Njezin općeniti cilj je osnaživanje konstruktivnih pristupa suočavanju s prošlošću kao dijela građanskog obrazovanja i izgradnje demokracije, doprinos suradnji i razumijevanju procesa u Jugoistočnoj Europi i Europi općenito te integracija Zapadnog Balkana u zajedničko europsko civilno društvo i prostor zajedničkog sjećanja.
Projekat je pokrenut pod nazivom “Suočavanje sa teškom prošlošću na području Zapadnog Balkana i Zapadne i Centralne Evrope” u junu 2010.godine održavanjem prvog seminara u Sarajevu; od tada je organizirano još osam godišnjih radionica/studijskih putovanja: u Prijedoru, Jasenovcu i Vukovaru (2011.), Parizu, Péronnu i Oradouru (2012.), Berlinu, Frankfurtu na Odri i Ravensbrücku (2013.), Prištini, Skopju i Tetovu (2014.), Bruxellesu, Dinantu i Ypresi (2015.), Beogradu, Novom Sadu i Kragujevcu (2016.), Madridu, Barceloni, La Jonqueri i Rivesaltesu (2017.) te Albaniji (2019.)
U ovom je razdoblju ostvareno više od 80 bilateralnih i višelateralnih aktivnosti, organiziranih od strane partnerskih organizacija koje su se upoznale kroz Memory Lab platformu.
Konačno, nakon četiri godine pauze Memory Lab se ponovo organizovao i bilo je ovo još jedno lijepo i korisno iskustvo koje će pomoći u našem radu u borbi za jednakost i pravo na sjećanje.
Lijepo je ovako malo izaći iz ove naše bosanske kolotečine. Ovdje život se ponekad učini kao da gledaš sa dna bureta, pa ti se suzi nebo iznad glave i vrijeme kao da zastane, pa ovako čovjek ima priliku da vidi kuda to svijet ide, šta nam to nedostaje, što manje-više svi znamo ali šta to i imamo, što ne primjećujemo i uzimamo kao normalno, zdravo za gotovo.
Trebalo mi je par dana da se vratim iz budućnosti u ovu našu balkansku realnost i vratim na fabričke postavke…
Nije se, istina, mnogo šta ni promijenilo, ostaju isti izazovi koji se korak po korak riješavaju a i neki novi projekti o čemu ćemo uskoro, nadam se, više pisati.
Bratstvo je krenulo sa pripremom terena za sijanje trave a danas su nažalost ponovo poraženi od ekipe Lauš iz Banjaluke rezultatom 0:2.
Imalo bi se još toga za napisati ali dosta za ovaj put, svakako kažu da tekstovi danas ne smiju biti duži od minute čitanja i da je to sasvim dovoljno za Jutarnji trač 🙂
Add comment