Bešića Poljana

Na svega tri kilometra zapadno od spomenika na Mrakovici nalazi se proplanak Bešića Poljana, u narodu poznata još i kao “Poljana”.

Sve do “skoro” ovaj dio planine Kozare bio je dio Kozarca na kojem je jedan dio njegovih stanovnika obitavao. Bešići, Kahrimanovići, Bašići, Jakupovići, Kulašići, Deumići, Hodžići, Turkanovići… samo su neke od porodica koje su nastanjivale Bešića Poljanu.

U prilog bogatoj naseljenosti ide i podatak da je na Poljani postojao i “mejtaf”, odnosno mekteb, gdje je osnovno vjersko obrazovanje stjecalo i do pedesetero djece.

Osnovna zanimacija ljudi bila je poljoprivreda i uzgoj stoke.

Pomislili bismo da nadmorska visina od 770 metara baš i nije “zahvalna” kada je u pitanju uzgoj neke agrokulture, ali krompir sa Poljane je tema o kojoj se i danas priča sa sjetom.

Problemi za stanovnike nastaju odmah po završetku Drugog svjetskog rata, 1945. kada tadašnja vlast sprovodi agrarnu reformu na prostoru čitave SR Jugoslavije. Cilj reforme bilo je ukidanje svih većih posjeda, bilo da se vode na kapitalistički način, bilo da se daju u zakup.

Posjednici imanja su kroz eksproprijacije dobijali minimalne protuvrijednosti što u novcu, što u zamjeni za neku drugu parcelu na nekim, u tome momentu, “trećerazrednim” lokacijama duž prijedorskog polja.

Također, bilo je i slučajeva gdje u “u račun” davana pogodnost neke druge vrste, kao npr.dječiji doplatak, stipendija za školarca i sl.

Uz to, bilo je slučajeva gdje obeštećeni nije dobio ništa! Kao takav, izdvaja se slučaj familije Hodžić.

Međutim, bilo je i onih stanovnika koji nisu htjeli napustiti svoja imanja niti pristati na bilo kakvu nagodbu. Nakon mukotrpne i dugotrajne birokratske borbe sa općinskim vlastima tog vremena uspijevali su izboriti svoja prava.

Svakako, interesantna je činjenica da Bešića Poljana ni danas, nakon 78 godina od početka agrarne reforme, nema napajanje električnom energijom iako je najbliža trafo stanica, ona na Kotlovači, udaljena svega 1,5 km.

Danas, veliki broj Kozarčana na Bešića Poljani ima svoje vikendice.

Uređen makadamski put idealan je što za šetnje, što za brdski biciklizam, a dostupno je i za auto.

Posjetite je, svakako se bliži sezona pečenih krompira. 🙂

Fotografije, kao i većinu informacija dao nam je naš Kemal (Keks) Jakupović.

Fotografije su nastale 1962. godine.

(Amel Bešlagić; vintagekozarac on instagram )