svaboKozarčanin Amir Sivac jedan je od onih čija nam životna priča pokazuje da života u ovoj našoj lijepoj Bosni i Hercegovini itekako ima. Povratnik iz Njemačke započeo je svoj posao u Kozarcu, nikada nije požalio odluku o povratku u rodnu grudu. Prije nešto više od godinu dana otvorio je u Kozarcu svoju građevinsku firmu. Danas ima četiri zaposlena radnika i čini sve da taj broj u budućnosti raste
Amir je rođen u Prijedoru 1985. godine. Rano djetinjstvo proveo je u svom rodnom mjestu. S osam godina je izbjegao skupa sa svojom porodicom u Njemačku, gdje je živio do 1997. godine. Te godine se vraća u Sanski Most. Za njih je, kako kaže Amir, povratak u Bosnu bio sasvim logičan izbor budući da Amirov rahmetli babo nije mogao zamisliti život nigdje drugo nego u svojoj Bosni i Hercegovini.
“Rahmetli babo se nije vidio nigdje drugdje, pa smo se zato, čim se pružila prilika za povratak, odlučili vratiti. U Sanskom Mostu smo živjeli do 2002. godine, kada smo se vratili u Kozarac u svoju kuću. Iako sam ja bio dijete kada sam živio van Bosne i Hercegovine, čak i tada sam bio svjestan da je život u stranim zemljama mnogo drukčiji nego život u mojoj rodnoj zemlji. Svakako da sve ima svoje prednosti i nedostatke, ali ja sam siguran da, dok god mogu birati gdje ću živjeti – moj izbor će biti Bosna”, počinje svoju priču Amir.
Ratni period je na Amira, kao i na stotine hiljada drugih ljudi, ostavio ožiljke za cijeli život. Iako je tada bio samo dječačić, kaže nam kako se mnogih stvari ipak sjeća. Njegov otac bio je zatočen u dva koncentracijska logora, svakodnevno doživljavao grozote. Amir, njegov brat i njihova majka bili su protjerani iz svoje kuće.
“Iako sam bio malen, to je nešto što nas je sve obilježilo za cijeli život i ostalo je urezano u nama. Detalja se ne sjećam, ali se sjećam da sam s mamom i s bratom bio kod kuće u Sivcima (Trnopolje) sve dok nas nisu protjerali iz naših kuća. Sjećam se da su nas potrpali u autobuse i prebacili u Gračanicu, a odatle smo preko Posušja stigli u Hrvatsku, gdje smo živjeli jedan period. Babo je bio zatočen u logoru ‘Keraterm’ i u logoru ‘Trnopolje’. Nakon raspuštanja logora, on je ostalim logorašima bio prebačen u Karlovac, a odatle je prebačen u Njemačku, gdje je i radio do početka rata. Spajanjem porodica smo i mi otišli za njim”, emotivno se prisjeća Amir.
Amirova želja za bavljenjem građevinom potječe od njegovog rahmetli oca. Još kao djetešce je gledao svog oca kako radi na građevini, te je sve ono što danas zna, naučio od njega. Ideja za otvaranjem građevinske firme rodila se sasvim spontano, želeći da, kako kaže Amir, sve bude legalno.
“Odrastao sam gledajući babu kako radi na građevini. Sve što znam naučio sam od njega. On je završio Građevinsku školu i znao je sve tajne tog zanata. Tako sam nekako i ja počeo rad na građevini. Vremenom je to preraslo u samostalni posao, pa kako ja volim da sve bude legalno i u skladu sa zakonima, logično je bilo i otvaranje građevinske firme”, ističe Amir.
Amiru odlazak iz zemlje nikada nije bio na pameti, naglašava kako uz sve teškoće s kojima se susreće i dalje smatra da ima nade za bolji život i bolje sutra u našoj državi. Priznaje da nije uvijek lahko, baš suprotno, nikada nije lahko, ali gdje jeste? Ako mislimo da je vrijedno za nešto da se borimo, onda ćemo prihvatiti i sve izazove koji uz to dolaze, a Amir je dokazao da je spreman za sve, dokle god njegov izbor za život može biti Bosna.
“Odlazak iz zemlje mi nije opcija jer sam nekako mišljenja da uz sve teškoće i izazove s kojima se susrećemo u zemlji još uvijek ovdje ima nade za bolje sutra i za bolji život. Potrebno je malo više truda i patriotizma, ali patriotizma koji nije samo nošenje zastave i ljiljana, te busanja u prsa da si Bosanac, već onog patriotizma u kojem ćeš zapeti dobro da gradiš svoju zemlju. Svako je tvorac svoje sudbine, a moja je ovdje. Pružanje prilike i drugima i zapošljavanje je samo jedan od načina gradnje boljeg života”, dodaje Amir.
Firmu “Amir Gradnja” osnovao je 2021. godine, bave se gradnjom objekata i fasaderskim radovima. Nada se da će u budućnosti broj zaposlenih da se uveća, kako i sam obim posla bude rastao. No, Amir se, kao i mnogi bh. poduzetnici, susreće s velikim problemom: pronalazak kvalifikovane radne snage.
“Vjerujem da je pronalazak radne snage jedan od vodećih problema u zemlji, koji će, nažalost, vremenom biti sve izraženiji. Mladi ljudi, vodeći se linijom manjeg otpora, svoj život nastavljaju u zemljama EU i onda dolazi do smanjenog broja kvalifikovanih radnika u svakom zanimanju, pa tako i u mom. Koliki je obim posla koji obavljam, trenutno bih mogao zaposliti još radnika, ali jako ih je teško naći. Još jedan problem pored tog jeste taj što se sve manje omladine odlučuje za neke zanatske srednje škole”, ističe Amir.
Svaki je početak težak, no, na svu sreću, Amir nije nailazio na prepreke prilikom realizacije svojih ciljeva. Kaže kako je on osoba koja u životu ide korak po korak, bez nekih ogromnih zalogaja, pa je i samim time lakše izbjeći eventualne poteškoće.
“Najveća podrška u svemu mi je, svakako, moja porodica. Rahmetli babo mi je bio ogromna podrška, on me je i uveo u ovaj posao i naučio svemu. Supruga je također uvijek uz mene, ali i djeca, uz koju se insan bolje odmori i opusti”, kaže Amir.
Budući da je Amirov posao veoma zahtjevan, te da njegov radni dan traje od jutra do mraka, teško mu je da uskladi posao i porodične obaveze. Međutim, Amir ipak pronađe vremena i načina jer se uz dobru volju sve može. “Moram reći da je teško usklađivanje posla i porodice koji god posao bio u pitanju, a pogotovo kada je posao fizički naporan i gdje je radni dan jako dug. Vrijeme provedeno s porodicom mi je odmor od rada. Trudim se da smo što više skupa, pa makar to bilo i zajedničko gledanje nekog filma ili dokumentarca, što nam je jedna od dražih zajedničkih aktivnosti, ili putovanje. Porodično svi volimo putovati, pa nam je to i najkvalitetnije vrijeme provedeno zajedno. Sve je stvar balansa i kompromisa. Ako jedan period imam više posla ili fizički i psihički napornijeg i zbog toga manje vremena provedem s porodicom, onda se trudim da ono vrijeme kada je zatišje provedemo vrlo kvalitetno”, objašnjava Amir.
Amirova firma je od Grada Prijedora dobila podsticaj za zapošljavanje radnika s Biroa za zapošljavanje kao i podsticaj u vidu podrške novootvorenim firmama Ministarstva za izbjegla i raseljena lica Federacije Bosne i Hercegovine. Amir kaže kako su klijenti do sada iznimno zadovoljni obavljenim poslovima. Također daje važnost činjenici da ljudi prepoznaju i uoče kako je kvalitet ono na čemu se ustrajava te da se izvođač radova pridržava termina i dogovora.
Amirova poruka mladim ljudima širom države jeste da više razmišljaju o školama koje upisuju. Dakako, lijepo je biti advokat, doktor ili ekonomista, ali šta ćemo bez građevinaca ili drugih zanatskih zanimanja? Naša je zemlja prelijepa i prepuna potencijala, no samo ga treba iskoristiti. Dokle god imamo ovako skromne, školovane i perspektivne mlade ljude koji su spremni početi od nule, padati, ali i ustajati, te polahko, ali sigurno penjati se ka vrhu, u ovoj zemlji ima i bit će života.
(Amila Memić, STAV)
Add comment