svaboNa prošlonedjeljnoj sjednici Sabora IZ-a u BiH reisu-l-ulema Husein ef. Kavazović je izrazio zabrinutost “stanjem u našim džematima i zajednicama u RS-u”, ali je i ustvrdio da se “dugo zanemaruje ozbiljna rasprava u našim politikama o tom dijelu naše zemlje i našeg naroda”.
Amir ef. Mahić, glavni imam Medžlisa IZ-a u Kozarcu, kao višegodišnji sabornik vrlo često ukazuje na probleme povratnika.
Samo jedna adresa
“Svi mi povratnici, pa i ja, koji sam se vratio u Kozarac, najbolje osjećamo tu zbilju, o kojoj je govorio uvaženi reisu-l-ulema, ponovivši time svoju stalnu zapitanost i zabrinutost za ovo područje BiH. Teško je svesti sve naše ključne probleme na neki uži spisak, pogotovo ako se ima u vidu to da, realno gledajući, povratak, kako je zamišljen, nikada i nije realiziran. A to je onda dovelo do toga da Bošnjaci nemaju uopće svoj subjektivitet u RS-u, društveni, politički i svaki drugi, što ima brojne, nesagledive posljedice. No, ko nama pomaže?! Kome se mi možemo obratiti kada šta zatreba? Ko je naša adresa na koju šaljemo pritužbe? Samo IZ u BiH”, tvrdi ef. Mahić, naglašavajući da je Kozarac poznat kao sredina u kojoj je povratnička populacija najbrojnija.
“Ali, i tu se vratila samo trećina predratnog stanovništva, koje je u početku imalo ogroman entuzijazam, silnu energiju. Vremenom sve je više splašnjavao i danas preovladava pesimizam, a povratnici, koji su toliko toga žrtvovali da bi ponovo uspostavili kakav-takav pristojan život, sve više postaju dio migracionog talasa. Najmanje 50 ovdašnjih bošnjačkih porodica ili je već sve sredilo oko odlaska ili je na putu da to uradi. A odlaze oni koji su trebali biti budućnost Kozarca i u populacionom, i u ekonomskom i u svakom drugom pogledu. Kako neće! Ne vide nikakav pomak”, ističe ef. Mahić, naglašavajući da i ono što se navodi kao uspjeh povratka nije rezultat društvene brige, nego ličnog zalaganja, odricanja.
“Da smo čekali na opštinu, entitetske strukture, ništa ne bismo imali, ali su lične zalihe iscrpljene, a pomoći niotkud. Nema je čak ni kada je riječ o bolnim pitanjima skore prošlosti. Protekle godine smo organizovali šehidsku dženazu bez ičije pomoći, ranija, federalna je uskraćena, a iz RS-a je nikada nije ni bilo. Dakle, s povratnicima se ne saosjeća ni u ovakvim teškim trenucima”, ističe glavni imam Mahić, od kojeg saznajemo da on visoke državne ličnosti iz bošnjačkog korpusa u Kozarcu nije vidio od pronalaska grobnice u Tomašici i od kolektivne šehidske dženaze iz 2014. godine.
“Uticaj Bošnjaka je u lokalnoj političkoj zajednici minoran, ali ako je nama stalo do toga da u ovom entitetu ostane bošnjačko stanovništvo, onda bi se makar partije u kojima su oni vodeća snaga morale naći na zajedničkim listama. Napretka nema ako oni koji zastupaju Bošnjake na državnom vrhu ova područja i ovo stanovništvo ne stave u centar svoje politike. Ali mi često ne osjećamo da političari, koji nas Bošnjake trebaju zastupati, rade u našem interesu. Oni nemaju strategije, ne prave analize, planove za budućnost, kampanjci su”, kaže ef. Mahić, potvrđujući da se i na ovoj sjednici Sabora IZ-a pominjala Srebrenica.
Opis posla
“Stvari se moraju postaviti onako kako treba. Rijaset i Sabor IZ-a su, kao što je poznato, izglasali rezoluciju o bosanskom jeziku, prošle godine i deklaraciju o Srebrenici… Navodim neke najvažnije teme, a ima ih još i sve one pokazuju da članovi IZ-a u okviru svojih institucija imaju senzibiliteta prema povratnicima. No, IZ niti može niti treba da bude jedini kapacitet koji je na raspolaganju povratnicima. Jednostavno, nije dobro da IZ radi poslove koji pripadaju državnim institucijama. U suprotnom, Bošnjaci se onda svode na vjersku zajednicu, a njihovi problemi isključivo na vjerske, što nije tačno i jako je loše za državu”, govori glavni imam iz Kozarca Amir ef. Mahić.
Pita se kakvu bi Bošnjaci budućnost imali ako IZ ne bi radio sve ove brojne poslove, koji, kako se to kaže, uopće nisu u opisu njegovog posla. Efendija Mahić napominje i da je Kozarčane nedavno obradovala posjeta šefa Misije OSCE-a u našoj zemlji Jonathana Moora tamošnjoj školi i još nekim institucijama.
Ali, i sam Moore je i za Oslobođenje priznao da ta podrška može biti samo moralna.
(Oslobodjenje)
Add comment