svabo
E. Ramulić piše:
Bilo je hladno tog 25. novembra 1992. godine na betonskoj pisti ispod snijegom zaogrnutog Vlasica. Fikret Cuskic nam je zaneseno govorio o buducim pobjedama svojim kratkim i brzo izgovorenim recenicama.
Tog 25. novembra, u travnickoj kasarni, udruzile su se Prva i Sedma da postanu jedno – Sedamnaesta krajiska brigada. Obje formirane u Hrvatskoj od krajiskih dobrovoljaca te brigade su do spajanja vec bile postigle zavidno ratno iskustvo: Sedma u istocnoj Bosni i borbama za deblokadu Gorazda i oslobadjanje Trnova, a Prva u odbrani Jajca i Karaule.
Ubrzo poslije tog 25. novembra, borci Sedamnaeste su pjevali ‘’Sarajevo gori…’’ dok su se nocu u autobusima vozili put Visokog kroz Zenicu prepunu nocnog zivota i toplih kafica. Tri mjeseca su se istinski upinjali da deblokiraju prijestolnicu. Padale su kote i premladi ljudi.
Cijeli rat nije bilo predaha za njih, kada se nisu borili pripremali su se za borbu, a borili su se svuda gdje bi ih poslali. U Visokom, na Igmanu, oko Travnika, Busovace, Fojnice, na Vitezu, Novom Travniku, Komaru, Treskavici… oslobadjali su kote i sela pa presli na gradove. Zajedno sa drugim jedinicama oslobodili su Kupres, iznijeli najveci teret u oslobadjanju Vlasica, pa Komar, pa Donji Vakuf, pa dijelovi Jajca… U srednjoj Bosni zvali su ih vitezovima i voljeli ih jer su izbijanjem sukoba sa HVO-om odbranili taj dobar komad slobodne Bosne kojeg bi neprijateljske vojske rascerecile do Zenice da nije bilo Sedamnaeste, onako ustrojene i organizovane.
Na svom ratnom putu postali su Slavna a zatim i Viteska brigada, dobili su sva moguca ratna priznanja. Imali su izuzetne komandante Fikreta Cuskica, Seada Cirkina i Sakiba Forica. Bili su ‘’Nojeva barka’’ za prognane Krajisnike i jezgro za njihovo okupljanje i jacanje u srednjoj Bosni. Cinili su okosnicu za formianje 7. korpusa i prvi se ispred njega uputili u Bosansku krajinu da se zajedno sa borcima ‘’sile nebeske’’ bore za gradove u kojima su rodjeni. Borbom su stigli na zloglasnu Manjacu, na samo 17 kilometara od Banja Luke, borbom branili Kljuc i borbom, zajedno sa ostalima usli u Sanski Most.
Sedamnaesta je danas sasvim zaboravljena, raspustena i raseljena diljem planete. Rijeci tu ne pomazu, sve kada bi i pobrojali sve gladne i hladne noci, sva ranjavanja i pogibije, sve akcije i pjesacenja, svu grmljavinu orudja i oruzja ne bi mogli nista reci o jednom jedinom borcu Sedamnaeste. Sve sto je nama danas vrijedno i vazno nije vrijedno jedne neprospavane noci tog borca, u snijegu, na prvoj liniji. On to, valjda, zna.
Jedino sto govori samo po sebi jesu mezarja, ona u selu Dujmovici podno Treskavice, Kacuni pored Busovace, i ona velika sehidska mezarja u Travniku i Kljucu. Oni koji su tamo nasli smiraj su najveci sto su ikad medju nama bili.
Neka ti je sretan rodjendan Sedamnaesta Viteska Krajiska Brigado!!!
Add comment