Večeras se otklanjala i poslijednja teravija u ovome mubarek mjescu, polako se bliži kraj ramazana i srca vjernika su tužna jer odlazi najdraži gost, ali su istovremeno raduju dolazećem Bajramu zahvaljuju Allahu, dželle šanuhu, što im je omogućio i pomogao da izvrše jednu od najvećih islamskih obaveza, post, i olakšao noćni namaz (teraviju) i ispoljavaju zadovoljstvo i sreću…
Nedostajeće mi svijetla sa minareta ali mi je drago što sam ovoga ramazana mogao da ih vidim na sve strane Kozarca, nema pozicije na ovom našem parčetu slobodne teritorije odakle se ne vidi barem jedna munara…
Iako je skela još uvijek na polovini munare i džamija u Hrnićima osvjetljava taj dio čaršije, dok je Kalatska ljepotica svaki dan sve ljepša i ljepša, kako iznutra tako i iz vana, a ovi dana postavlja se skela oko džamije u Kamičanima, što ukazuje da će se i u ovome džematu krenuti sa novom etapom radova na džamiji…
Napravio se ogroman posao oko obnove porušenih vjerskih objekata, najbolje se to vidi na ovogodišnjem kalendaru IZ koji je već sad “star” sa svojim fotografijama obnovljenih džamija, iako se nedavno štampao…
U čaršiji je primjetan i veći broj raje iz vana, večina će ih ostati do Bajrama a ima ih koji će se već sutra morati vratiti nazad, ipak noćni život je još uvijek tih, i glavno što se dešava jeste ujutro do podne i pred jaciju…
Sutra će biti dosta dešavanja, u 11:30 u Osnovnoj školi u Kozarcu održaće se priredba u čast predstojećim Bajramskim danima, koju će upriličiti učenici škole, nakon čega će biti i podjela paketića…
Novac za paketiće koje je HO Jetimi sakupila za ovu priliku je stigao u Kozarac, vidjećemo na koji način najbolje da ga iskoristimo u tu svrhu, trebao je Leka već stići mada ga ja još nisam vidio, al’ u svakom slučaju javićemo što budemo napravili…
Možda će moji Emanullah i Å ejma, za nekih tridesetak, četrdeset godina, poput našeg Redžića pisati svoja sjećanja iz djentinstva, o našem lijepom običaju djeljenja halve, nakon ikindije namaza, poslijednjeg dana ramazana, nekim novim klincima i tako s koljenja na koljeno prenositi naše adete…
Hvala Allahu ima nas koji ovaj običaj još uvijek njegujemo, istina danas se dijele razni slatkiši ali ima i halve, a ima , hvala Allahu i kome to dijeliti i ko će to pamtiti…
Tako će se i sutra nakon ikindije dijeliti “halva” ispred džamija, djeca će proučiti Fatihu i zadnje odlomke iz Kur'ana, nakon ćega će se donijeti salavat na našeg miljenika, posljednjeg Allahovog Poslanika, Muhammeda s.a.w.s., i uputiti dova Svevišnjem, da nam primi naša dobra dijela koja smo uradili tokom ramazana, a pređe preko naših rđavih postupaka koja smo učinili, očisiti nas od grijeha i upiše među svoje dobre robove, da nas ne stavlja na iskušenja koja nismo u stanju izdržati, da nam podari nafaku i zdravlja, ujedini naša srca i poboljša stanje svim muslimanima… Amin!
Vjerujem da će sutrašnji dan biti nešto poput onoga što vi gore zovete “stres”, ali iščekivanje i pripremanje za Bajram namaz, na kraju dana predstavlja zadovoljstvo jer insan vjeruje da ga sutra čeka isplata…
Neki dan spominjao sam onu “mizeriju”, nove četiri kante za smeče koje će također doprinjeti našem ljepšem okolišu. Ostao sam “kratak” za informaciju da su kante nabavljene sredstvima koja su se iskupljala i koja se i dalje iskupljaju, putem onih kasica koje možete vidjeti npr. u Novoj Banjalučkoj Banci, gdje trpamo one žute što nam vračaju kada dižemo novac sa Western Uniona, ovdje je dodato i 800 KM što je ostalo od akcije “B.O.R.A.”, koja je Ikan predao nakon što je uplovio u bračne vode i sad nam čorlući sa slikama u fotoalbumu, al’ nek si ti nama živ i zdrav, falićeš nam u predstoječim “kokuznim vremenima”, ali valjda ćeš dolaziti za urlap, hehehehehe…
Tako da su četiri kante po cijeni od 221 KM, plus porez na promet 20 % , 176,80 KM, plačene ukupno 1060,80 KM…
Ove kante su kupljene od Energoinvesta i nažalost smo razočarani njihovom kvalitetom kao i samom poslovnošću firme, stoga su nove kante kupljene od firme Gradenko iz Visokog.
Trideset uličnih kanti koje su postavljene na stubove, plačeno je 1 836 KM po cijeni od 61,20 KM
Neke stvari još vučemo iz prošlog života, bili smo krenuli postavljati i pločice na klupe koje smo postavili po čaršiji, ali već nakon dvije klupe, u dilemi smo da li da nastavimo dalje jer su te dvije pločice već otrgnute…
Ovih dana, Aaly i ja bili smo malo u net susjedstvu, komšija je konačno uspio provaliti šifru za pristup domeni www.jetimi.de pa smo malo “upali” i hackirali ovu stranicu, koja nas je svojim izgledom mučila u zadnje vrijeme, heheheh, malo šale, iako se ovdje radi o jednoj ozbiljnoj organizaciji, koja korak po korak, korača ka jednoj ustanovi koja će inšallah biti u svakome trenutku spremna da odgovori na iskušenja koja budu pred nama, i da pritekne u pomoć nejakima, pogotovo kategoriji jetima, koja je u ovome poslijeratnom vremenu logično velika…
Å to nas se više uključi u HO Jetime to ćemo lakše odrađivati akcije, jer je ovdje materijalna pomoć jedan od važnih faktora vezanih za rad jedne ovakve organizacije…
Nadam se da će se okupiti dovoljan broj članova ove organizacije i da ćemo biti primjer koji se navodi u Časnoj Knjizi u suri El Bekare 261 ajet :
“Primjer onih koji imanja svoja troše na Allahovom putu kao primjer onoga koji posije zrno iz kojeg nikne sedam klasova i u svakom klasu po stotinu zrna. A Allah će onome kome hoće dati i više; Allah je neizmjerno dobar i sve zna.”
Naš narod ima običaj reći:”Baci niz vodu da bi došlo uz vodu”, pa čuvajmo naše običaje…
Posjetitie www.jetimi.de i dajte svoje sugestije, osjećajte se kao u svome udruženju, kao u svome džematu kojem pripadate, najbitnija je transparentnost rada ovoga udruženja kao i Vaše povjerenje u ljude koji su uključeni u njego rad…
Toliko u ovome mome skromnom javljanju u 1:24 h iz ove male kasabe, koja je već odavno utihnula i iščekuje posljednji sehur ovoga blagoslovljenog mjeseca ramazana..
Već danas ćemo nastaviti sa drugim vijestima i slikama najvećeg malog grada na svijetu, kao i Bajramskim čestitkama, do tada selam dragi moji Kozarčani i zetovi KozaraČki, kao i ostalim našim gostima i članovima.
Add comment