Nejra piše:
Selam dragi moji Kozaracni. Vidjela sam da se tema VATROGASNO u vise navrata zapocinjala ali se ta tema neznam zasto nekako vremenom ”ugasi”. U zelji da od toga bude nesto vise htjela bih podijeliti sa vama neke stvari koje su vezane za predratno vatrogasno i koje ce zasigurno mnoge vratiti u vrijeme prijeratno i probuditi mnoge drage uspomene…..
Naime moj brat Necko je bio jedan od mladjih vatrogasaca. Imao je kao i ostali tenerku na kojoj je na ledjima pisalo VATROGASNO DRUSTVO KOZARAC.
Znamo svi da je nase Vatrogasno odnosilo mnoge pobjede na raznim takmicenjima, pa tako i te, vec sad davne, 1991. god. Ekipa Vatrogasnog bila je na republickom takmicenju u Bos.Brodu i sa tog takmicenja grupa kojoj je Necko pripadao donijela je bronzanu medalju u svoj Kozarac…………………..
Kad su se sirene pocele oglasavati zadnjih dana mjeseca maja 1992. god i kad su neki od nas isli na straze, a mi ostali u podrume,Necko je sa sobom uvijek imamo neki rusak.Nisam nikad kontala sta to vuce sa sobom kad cemo se i onako opet vratiti kuci, ali elenejse….Za one koji neznaju tad mu je bilo samo 13 godina pa je mozda i za razumjeti da vuce neke njemu drage stvari sa sobomom.
I tako tog 24. maja opet smo posli u podrum i on je opet ponio sa sobom svoj rusak.Ovaj put se nismo vratili kuci.Iz podruma smo bjezali u sumu iz sume dospleli u Trnopolje, ali rusak je uvijek bio sa njim…………
Na kraju da ne duzim jer to nije poenta ove price zavrsili smo u zemlji gdje ni ku`ruz ne klija, (to ima obicaj reci moj otac jer smatra ako ku`ruz nemoze klijati sta je onda sa insanom………) haman ispod serafa na globusu nalazi se ta zemlja, pa vi sad kontajte….
Prvo sam dosla ja, a onda oni nakon dva mjeseca. Kad sam ih docekala prvo sam ugledala Necka i opet ruksak na ledjima.
Kad su se smjestili u jednoj od soba prihvatnog centra i poceli vaditi ono bezvrijednih krpa sto su tada imali sa sobom. Necko je poceo raspakivati svoj ruksak. E rekoh: „Bas da vidim sta to imas u tom ruksaku?“. Izmedju ostalog izvadio je gornji dio trenerke na kome je pisalo VATROGANO DRUSTVO KOZARAC i bronzanu medalju koju je osvojio na takmicenju u Bos.Brodu i odmah ih je onako zguzvane objesio na zid. U momentu ta soba nije vise bila samo jedna obicna soba prihvatnog centra nego ipak malo topliji budjak, zahvaljujucu trenerci i medalji na zidu…………………
Trenerka je jos u zivotu kao i medalja.To su sad najdragocjenije stvari u nasoj porodici.
Koliko se sjecam, da je neko kad su, ako se nevaram Hase, Eno i Hutko, u nekoliko navrata zapocinjali ovu temu o VARTOGASNOM, predlozio da ako neko ima neke stvari vezane za vatrogasno da ih podjeli sa ostalima i da ih stavi na stranicu.
Ja sad upravo to i hocu da podijelim sa vama sliku trenerke na kojoj pise VATROGASNO DRUSTVO KOZARAC i osvojenu bronzanu medalju, kao i to da udahnem zivot temi „Vatrogasno“.
Ostajte mi zdravo dragi moji Kozarcani.
Add comment