Elvis Kesić je prošao put od izbjeglice do vlasnika velike kompanije u Engleskoj

Elvis Kesić rođen je u Kozarcu za koji ga vežu lijepe uspomene iz djetinjstva. S ocem, majkom i starijim bratom stigao je krajem 1992. u izbjeglički centar u Rugbyju. Potom su preselili u Coventry, gdje je Elvis pohađao osnovnu školu. Okružen sa tridesetero nepoznate djece, bez znanja engleskog jezika proveo je u toj školi 18 mjeseci. Za šest mjeseci savladao je jezik, a nastavnik fizičkog vaspitanja otkrio je njegov talent za fudbal te se uključio u školski fudbalski tim.

“Upisom u Woodway Park School talent za fudbal više je došao do izražaja i ubrzo sam postao najbolji fudbaler u školi. Trenirao sam redovno a sa 11 godina uvršten u mladu takmičarsku ekipu Coventry Cityja, fudbalsku akademiji koju su činili najbolji mladi igrači iz Midlands regije”, kaže on.

Ipak u dogovoru sa roditeljima, sa 18 godina definitivno se oprostio od fudbala i upisao studij prava na Coventry univerzitetu. Nakon tri godine i odličnih rezultata dobio je mjesto na Legal Practice Course (LPC) na College of Law u Birminghamu.

“Taj praktični kurs od jedne godine moju porodicu koštao je 10.000 funti, a moji roditelji su tada dali svu ušteđevinu. Na tom kursu sam stekao praktično znanje, radio sa najpoznatijim advokatima i sudijama u Birminghamu i to mi je omogućilo da lakše dođem do zvanja advokata”, kazao je.

Do upisa u advokatsku komoru Velike Britanije trebalo je još da “odradi” dvije godine u nekoj od advokatskih firmi da bi stekao iskustvo.

Nakon studija za Elvisa je uslijedila dinamična poslovna karijera u kojoj je za relativno kratko vrijeme postao jedan od najboljih advokata u West Midlandsu.

Tražio je posao na kojem će dobiti šansu da obavi dodatne treninge za advokata. Dobio ju je u kompaniji Angels Solicitors LLP u Coventryju, jednoj od najvećih u toj branši. Na konkurs se prijavilo 600 mladih pravnika, intervju je imao tri faze i on je prošao u najuži krug.

Tu priliku nije propustio, završio je obuku, a kvalifikaciju advokata dobio u augustu 2008. godine kad je njegovo ime upisano u Roll of Solicitors na Law Society (popis svih advokata u Velikoj Britaniji). Početkom 2010. unaprijeđen je na mjesto direktora kompanije, kupio je i određeni broj dionica u toj kompaniji te preuzeo menadžment.

“Od tad sam napravio značajne promjene za poboljšanje kvaliteta našeg servisa i efikasnosti rada. Uprkos protivljenja starijih direktora, modernizirao sam kompaniju, uspostavio modernu web stranicu, promijenio navike da se kompanija zatvara popodne, motivirao uposlenike da bi zajedno više unaprijedili kompaniju. Uradio sam kompletnu analizu očekivanja klijenata i tako privukao jače organizacije kao klijente. Aplicirao sam i pripremio firmu za akreditaciju Legal Excellence – ‘Lexcel’, što je standard najveće kvalitete u pravnoj struci (kao ISO standard za druge kompanije)”, kaže on.

Ubrzo potom ta kompanija je, kako je kazao, proglašena za jednu od najboljih pravnih kompanija u državi. Uspostavio je i besplatni pravni servis i tako su pomagali građanima Coventryja da dođu do besplatnih pravnih savjeta.

“Uredi su bili puni svake subote. Naporan rad i predanost rezultirali su rastom biznisa i profitabilnosti. Mogao sam zaposliti više radnika i ojačati naše prisustvo na tržištu”, priča.

U aprilu 2013. još više je investirao u kompaniju, dodatne dionice i od tad postao većinski vlasnik.

“Četiri direktora odgovorna su za specifične departmente kompanije, a radi i osam advokata i 21 radnik. Pola radnog vremena provodim upravljajući kompanijom, a drugu polovinu zastupanjem klijenata na sudu. Ponosan sam što kompanija ima više od 900 klijenata, a moj posao zahtijeva i rad preko vikenda”, navodi Kesić.

Priča da je svoju poziciju koristio da pomogne mnogim bosanskim obiteljima u Coventryju, zapošljavanjem članova iz mlađe generacije da iskuse rad u kancelariji i steknu radno iskustvo koje će im pomoći u životu.

“Moja kompanija zaposlila je najmanje deset mladih ljudi iz BiH u proteklih pet godina. Osjećam obavezu i dužnost da budem podrška zemljacima gdje god je to moguće”, kaže.

Uzor i životna inspiracija za Elvisa bio je stariji brat Fahrudin, uspješni biznismen, želio je biti dobar kao on. Čitao je njegove knjige iz oblasti prava, posebno ga je fasciniralo krivično pravo. Elvis i njegov brat najbolji su prijatelji, priteknu jedan drugome kad god je to potrebno poslovno i privatno, a obojici je obitelj prioritet.

Elvis i njegova supruga Jasmina u braku su devet godina, imaju kćerku Leilu i sina Alena. Kao i svakom suprugu i roditelju njegov cilj je da za obitelj osigura stabilnu budućnost, da njegova djeca budu na neki način “pošteđena” onoga kroz šta ja on morao proći. Navodi da Jasmina ima razumijevanje za njegove obaveze, te da bez oslonca i podrške koju mu pruža, ne bi mogao izdržati niti uspjeti.

“Moj radni dan traje 12 do 15 sati, razumijem pritiske koje moja pozicija u kompaniji ima na moju obitelj, ali svi isto tako znamo da bez napornog rada ne bismo mogli uživati u kvalitetu života kojeg imamo”, kaže.

Put od izbjeglice do većinskog vlasnika firme za Elvisa nije bio lak ali se isplatio. Uspjeh koji je postigao “tjera” ga dalje, ne planira se povući iz tog posla zadugo jer se kaže za to mnogo žrtvovao, niti hoće manju odgovornost.

“Znam da to ne mogu izbjeći, sudbina je odlučila da sam ja taj koji mora nositi odgovornost za druge i to se neće nikad promijeniti, bez obzira šta da radim. Moji uposlenici i porodica to očekuju od mene i, kao što sam rekao i na intervjuu za posao, nemam pravo na neuspjeh, planiram uskoro otkupiti i ostale dionice u kompaniji i preuzeti kompletnu vlasničku kontrolu”, kaže on.

Razmišlja Elvis i o investiciji u rodni Kozarac. Želi, kaže, slijediti primjer punca Jusufa Arifagića koji je nedavno u Prijedoru otvorio modernu farmu krava napravljenju po norveškim standardima. Njegovo iskustvo će mu, misli, pomoći da nađe pravu mjeru i pomogne domovini. Zajedno s bratom namjerava se angažirati na dobrotvornom radu u BiH za obitelji u stanju potrebe.

Trud i rad Elvisa Kesića primijetile su i gradske vlasti Coventryja te ga imenovali za ‘Freeman of the City’, a od 2008. godine “uživa” beneficije u tom gradu.

U informaciji dostavljenoj Feni putem Bhdinfodeska iz Birminghama pojašnjava da je ta nagrada ustanovljena 1348. godine, a dodjeljuje se za predanost gradu Coventryju, doprinos njegovom razvoju i pomoć građanima.

“‘Freeman of the City’ potvrđuje moj doprinos gradu i moja je dužnost da i dalje pomažem. Nagrada se obično dodjeljuje mnogo starijim pojedincima. Radio sam naporno da postanem svojevrsni ambasador grada Coventryja, ja sam mu to na neki način vratio jer me je grad prihvatio i dao mi priliku za uspjeh. Nadam se da ću u budućnosti napraviti još bolji most između Coventryja i moje rodne Bosne i Hercegovine”, kazao je Elvis Kesić.