Ramazanski ders

Enes ibn Malik el-Ensari, r.a., prenosi da je Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, rekao: ”Allah, dželle še'nuhu ,se više obraduje tevbi Svoga roba, koji se pokaje, nego što bi to učinio neko od vas kada bi putovao na devi kroz pustinju i ona mu pobjegne, a na njoj mu sva hrana i voda, pa je dugo tražio, i izgubivši svaku nadu da će je pronaći, legao u hlad jednog drveta da se odmori, te u takvom stanju očaja, odjedanput, ugledao svoju devu u neposrednoj blizini kako mirno stoji, skočio i uhvatio je za povodac i od silne radosti, uzviknuo: ”Bože moj, Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.” Pogrešno se izrazivši od silne radosti. (Muslim) Ovaj hadis nam prenosi drug Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi we sellem, Enes ibn Malik ,r.a.. Njega je majka, čim je stigao Allahov Poslanik ,sallallahu alejhi we sellem, u Medinu, povela njemu i rekla mu: ”Evo ti ovog mog sina Enesa da ti bude sluga.”

Tako je Enes ibn Malik odrastao uz najboljeg učitelja i pedagoga, Muhammeda, sallallahu alejhi we sellem, okitivši se najljepšim moralnim svojstvima.

Jedan od načina na koji je Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem, podučavao svoje ashabe jeste navođenje primjera. Iz razloga što primjer ostavlja dubok trag i dojam na onoga kome se obraća. Ovo je i Kur'anska metoda u obraćanju ljudima. Tako, npr. Uzvišeni kaže: ”Oni koji mimo Allaha, zaštitnika uzimaju slični su pauku koji sebi isplete kuću, a najslabija je kuća, uistinu, paukova kuća. Neka znaju! To su primjeri koje Mi ljudima navodimo, ali ih samo učeni shvaćaju.” (El-Ankebut)

Onaj ko bude isčitavao Allahovu knjigu, naći će mnogobrojne primjere koje Allah dželle š’enuhu navodi ljudima ne bi li shvatili. U gore navedenom hadisu, Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, nam spominje čovjeka, koji se zadesio u pustinji, sam bez ikoga, bez vode, hrane i ljudi. On je izgubio svoju devu ,na kojoj mu je bila sva potrebština. Tražio je svugdje, ali uzalud. Devi nije bilo ni traga ni glasa. Nakon što je izgubio nadu da će je naći, i izgubio nadu u život, otišao je do jednog drveta, legao ispod njega čekajući smrt. Kažu da se ovaj prizor u kojem se našao ovaj čovjek ne da opisati riječima. Tako da stanje ovog čovjeka ne može niko razumjeti osim onaj ko to doživi. I dok je on u takvom stanju očekivao smrt, kad odjednom ugleda svoju devu privezanu za drvo pored njega. Šta mislite o radosti ovog čovjeka? Ovaku radost ne može da zamisli niko, osim ko to doživi ili mu se desi nešto slično. To je uistinu velika radost. Radost životu nakon smrti. Zato je on u toj velikoj sreći uzeo devu za povodac uzviknuvši: ”Bože moj, Ti si moj Gospodar, a ja sam tvoj rob!” pogrješivši od velike radosti.

Možete li sada, Allahovi robovi, prestaviti sebi koliko se obradovao ovaj čovjek svojoj kamili, da je iz velike radosti izgovorio riječi koje bi ga izvele iz islama da ih je namjerno rekao. Allahov Poslanik sallallahu alejhi we sellem nas obavještava da je Allahova radost tewbi svoga roba veća od radosti ovog čovjeka svojoj nađenoj devi. Allahu ekber!!! Neka si slavljen, Ti plemeniti Gospodaru, Koji se raduješ pokajanju svoga roba. Tebi hvala ,koji voliš da opraštaš Svojim robovima. Tebi hvala, onako kako to dolikuje Tvojoj veličini, jer Tebi je draže da oprostiš robu ,nego da ga kazniš ili da mu se osvetiš.

Dragi brate! Ovo je tvoj Gospodar. Spoznao si Njegovu milost, plemenitost i dobrotu. Pa šta čekaš onda? Zašto se ne pokaješ svome Gospodaru? Zar gubiš nadu u Allahovu milost i misliš da te Allah dželle š’enuhu neće primiti u Svoje dobre robove, ako se iskreno pokaješ? Šta ti je, zašto imaš tako loše mišljenje o Allahu Plemenitom?

Zar ne znaš da On poziva kršćane da se pokaju Njemu, a oni tvrde da On ima ženu i dijete. Uzvišeni, obraćajući se kršćanima, kaže: ”Zašto se oni ne pokaju Allahu i ne zamole oprost od Njega, ta Allah ,dželle š’enuhu ,prašta i samilostan je.” (El-Maide 74.)

Zato, Allahov robe, požuri oprostu Gospodara svoga. Ti budi taj čijoj će se tewbi Allah dželle š’enuhu, obradovati. Nemoj pomisliti ni jednoga trenutka da je Allah dželle š’enuhu Taj Koji je potreban te tvoje tewbe i pokajanja. Znaj da je On neovisan od svih svjetova. Znaj, kada bi On htio, mogao bi nas uništiti i dovesti druga stvorenja, koja će Ga istinski obožavati i pokoravati Mu se, a to nije Allahu teško. Čuvaj se od toga da ti dođu Allahovi ajeti, a ti ostaneš gluh prema njima, pa da ti Allah dželle š’enuhu zapečati srce, i oči, i sluh i da te više niko na pravi put izvesti ne može. Zato kada dođu do tebe ove riječi, istog trena donesi odluku i pokaj se Allahu od svih grijeha, i odluči da budeš pokoran Onome Koga veličaju i na nebesima i na zemlji.

NEKE KORISTI OVOG HADISA

U ovom hadisu Allahov Poslanik, sallallahu alejhi we sellem, podstiče na tewbu, jer Allah ,dželle š’enuhu, to voli. A korist tewbe se vraća onome koji je čini.

U hadisu je potvrda da se Allah, dželle š’enuhu ,raduje. On, Uzvišeni raduje se i srdi, prezire i voli, ali ova Allahova svojstva nisu kao naša svojstva, jer Uzvišeni kaže: ”Niko nije kao On! On sve čuje i sve vidi.” (Eš-Šura 11.) Prema tome, Allah, dželle š’enuhu, se raduje, ali onako kako to dolikuje Njemu Uzvišenom i Njegova radost nije kao radost stvorenja, niti je radost stvorenja kao Njegova radost.

Ovaj hadis je dokaz da čovjek, ako nenamjerno izgovori riječi nevjerstva, ne biva kažnjen za to. Tako je ovaj spomenuti čovjek u hadisu izgovorio riječi nevjerstva rekavši: ”Bože moj Ti si moj rob, a ja sam tvoj gospodar.” Nema sumnje da su ove riječi nevjerstvo, ali znajuči da je on to nenamjerno i u velikoj radosti uradio, on se ne kažnjava zbog toga i ne uzima mu se za zlo.

Također i druge riječi koje se izgovore greškom i bez namjere imaju isti propis. Tako ako čovjek pusti svoju ženu, opsuje nekoga ili oslobodi svoga roba greškom, ne snosi posljedice tih riječi jer su nenamjerno izgovorene. Uzvišeni Allah, dželle š’enuhu, kaže: ”Allah, dželle š’enuhu, vas neće kazniti ako se nenamjerno zakunete, ali će vas kazniti ako pod zakletvom nešto namjerno učinite.- Allah dželle š’enuhu prašta i Blag je.” (El-Bekare 225.) Ovaj ajet se odnosi na nenamjernu zakletvu.

Ukoliko neko izgovori riječi nevjerstva ismijavajuči se i izrugivajući ,postaje nevjernik shodno riječima Allaha, dželle še'nuhu: ”A ako ih zapitaš oni će sigurno reći: ”Mi smo razgovarali i zabavljali se,” reci: ”Zar se niste Allahu i riječima Njegovim i Poslaniku Njegovu rugali? Ne ispričavajte se! Jasno je da ste nevjernici, a tvrdili ste da ste vjernici.” (Et-Tewbe 65-66.)

Onaj ko se namjerno ruga i ismijava postaje nevjernik, za razliku od onoga koji nenamjerno izgovori riječi nevjerstva. Njegove se riječi ne uzimaju u obzir, a sve to iz Allahove milosti prema čovjeku. A naša posljednja dova je, neka je hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova.