svabo
Hvala Allahu, Gospodaru svih svjetova, salavat i selam neka je na najodabranijeg poslanika,našeg miljenika i zagovornika Muhammeda, alejhi selam, na njegov rod i ashabe kao i na šehide Bosne i Hercegovine.
Braćo i sestre, uvažena ulemo, cijenjene porodice naših šehida, dragi naši šehidi es-selamu ‘alejkum ve rahmetullahi ve berekatuhu!
Danas na ovom mjestu, ovom kutku dunjaluka na kome se najslikovitije podsjećamo na našu tugu i bol. Na mjestu koje nas podsjeća na našu nevino ubijenu braću i sestre, na našu djecu otetu iz naručja svojih majki i očeva, na naše čestite očeve i plemenite majke. Na ovom šehidskom mezarju koje je i početak i kraj svega onoga što se dogodilo ovom narodu, koje je tek simbol onoga što se za ovaj narod pripremalo, a koje je vječna opomena, kako ovom tako i svim narodima svijeta, da zlo nikome i nikada nije donijelo nikakvo dobro.
Danas se u ovom majskom danu podsjećamo na početak naše tegobne zbilje. Podsjećamo se na dane u kojima naše najbliže komšije, naši učitelji i profesori, naši doktori i političari, naši radni drugovi i kumovi, naši dojučerašnji prijatelji zaželješe uništiti nas i sve što nama pripada. Ne žališe ni staro ni mlado, ni zdravo ni bolesno, ni drago ni sveto, već sve pred sobom porušiše. Živote nevine oduzeše. Čast čestitu ukaljaše. Milo od dragog rastaviše. Imetke pošteno stečene uništiše i pokradoše. Svoju ljudskost u grobove pokopaše, a nečovječnost iz paklenih ponora iskopaše i njome se okitiše. I tako, za sva vremena, svoju čast zaprljaše. Božji gnjev izazvaše i ubicama postadoše. Zbog toga preživjeli ovaj dan zapamtiše i u sjećanja svoja zauvijek isklesaše. Zbog toga se danas ovdje okupiše da ponosno pred Uzvišenim Allahom i šehidima svojim zavjet svoj obnove. Da se još jednom na ovoj našoj napaćenoj zemlji zavjetujemo da zaboraviti nikada nećemo!
Danas svoje okupljanje koristimo da se na svoje obaveze podsjetimo. Da svoje zadaće ispunimo. Da svoju savjest pred šehidima našim preispitamo. Zato, okruženi mnoštvom bijelih nišana koji nas svaki za sebe podsjećaju na lik onih dragih lica i insana koji uljepšavaše naše dane, koji krasiše naše mahale, koji svojim žamorom oživljavaše naše avlije, koji svojom toplinom zagrijavaše naše domove, koji svojim životom ispunjavaše naše umove, mi danas podsjećamo sebe, svoje prijatelje, ali i svoje dušmane da ih nikada zaboraviti nećemo. Da ćemo ih dok smo živi u srcima našim nositi, a jezicima našim spominjati. Da ćemo na dunjaluku pravdu u njihovo ime tražiti, a Uzvišenom Allahu jad i bol svoju iznositi.
Zbog toga danas, na ovom odabranom mjestu, u ovoj napaćenoj Potkozarskoj ravni, u prisustvu šehidskih duša, pred živim svjedocima njihova stradanja, pozivamo na savjest nas koji ostadosmo da svedočimo o ubicama njihovim. Pozivamo na odgovornost koju imamo zbog istine koju u njedrima krijemo, a koju još uvijek nisu čuli ovodunjalučki tužitelji i sudije. Pozivamo na odgovornost naš narod, a ne podmukle kukavice koje ubijaše našu nevinu braću i sestre. Pozivamo i prozivamo Bošnjake i Bošnjakinje, koji o istini šute, koji ubice svojom šutnjom štite, koji zločince sa žrtvama izjednačavaju, da istinu napokon progovore i u zlo rukom svojom upere. Da na savjesti svojoj šehidsku krv više ne nose. Da šehidske porodice svojim svjedočenjima pomognu. Da katile naše iza rešetaka protjeraju. Da cijelom dunjaluku istinu kažu i da više sami sebe ne lažu. Ovome vas pozivamo i pred Uzvišenim Allahom i šehidima našim se zaklinjemo da vam halaliti nikada nećemo ako istinu svojim kukavičlukom skrijete i nevinost naših šehida na vidjelo ne iznesete. Ukoliko nas danas poslušate neka Vas Allah nagradom na oba svijeta bezbjednim učini. Međutim, ukoliko se na naš poziv oglušite. Ukoliko naš savjet ne poslušate. Neka vas krici šehidski do grobova vaših progone! Neka vam san na oči ne daju! Neka vam mira ni na ovom ni na onom svijetu ne daju!
Danas se na ovom mjestu Uzvišenom Allahu molimo i od njega pomoć i utočište tražimo. Za naše šehide vječiti rahmet dovimo. Njihovim porodicama sabur želimo. Našim vođama slogu ističemo. Zalutalim Uputu molimo. Vjernima ustrajnost preporučujemo.
Allahu Uzvišeni! Neka naša tuga bude nada! Neka naša osveta bude pravda! Neka majčina suza bude dova da se više nikada i nikome ne ponovi ni Kozarac, ni Kevljani, ni Tomašica!
Glavni imam:
Amir ef. Mahić
Add comment