Džuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Reci: ‘Tražim zaštitu Gospodara ljudi, vladara ljudi, Boga ljudi, od zla šejtana-napasnika, koji zle misli unosi u grudi ljudi – od džina i od ljudi!’” (En-Nas, 1-6)

Allah, dželle šanuhu, zapovijeda Vjerovjesniku, sallallahu alejhi ve sellem, traženje Allahove zaštite, naklonosti Stvoritelja, Onoga Koji se brine o ljudima, čuva ih i brine se o njima. A On je apsolutni vladar, niko Ga ne može savladati, Onoga Koga ljudi obožavaju, jer je jedini Bog i u tome Mu nema ravna.

Sura En-Nas govori o tri Allahova svojstva: rububijjetu, vlasti i božanstvenosti. Naime, Allah je Gospodar i Vladar svega što postoji, On je Bog, Tvorac, a sve je ostalo stvoreno, Njemu potčinjeno.

Imenica “gospodar” spomenuta je odmah na početku zato što je prilikom traženje utočišta najpodesnije pozvati se na nju, utoliko prije što ukazuje na veliku blagodat Allahova čuvanja i pažnje. Zatim je spomenuta imenica “vladar”, jer čovjeku može pomoći samo onaj koji nečim vlada i zaštitu može dobiti samo od onoga ko tu istu zaštitu može pružiti. I naposlijetku se Allah pozvao na Svoju božanstvenost kako bi stavio na znanje da je samo On dostojan zahvalnosti i ibadeta.

Također, nije skriveno ni to da se izraz “ljudi” u ovoj kratkoj suri ponavlja pet puta, a to je s ciljem da se istakne njihova vrijednost i položaj kao Allahovih stvorenja i da se zna da je Allah ovu suru-zaštitnicu objavio radi njih – a On je Gospodar i ljudi i svega drugog što postoji.

   “‘…od zla šejtana-napasnika…’”, to jest, Muhammede, traži Allahovu zaštitu od zla šejtana, koji čovjeka navodi na ružne misli i koji uvijek vreba iz zasjede, ali se povlači ako čovjek spomene Allahovi ime, u protivnom, ovlada čovjekom.

Ibn Abbas, radijallahu anhu, ovaj je ajet tumačio na sljedeći način: “Šejtan vreba čovjeka, pa ako on zaboravi spomenuti Allaha, donosi mu kojekave ružne misli, a ako spomene Allaha, šejtan se povlači i bježi.”

Allah dadne prevlast šejtanu nad mnogim ljudima, a neke i sačuva, jer je šejtan stvoren radi zavođenja, a čovjek se, opet, mora protiv njega boriti.

U “Es-Sahihu” su zabilježene sljedeće Vjerovjesnikove, sallallahu alejhi ve sellem, riječi: “Uz svakog je čovjeka šejtan-pratilac!” Začuđeni, ashabi rekoše: “Čak i tebe, Allahov Poslaniče, prati šejtan!?” “Da, čak i mene prati šejtan, ali mi je Allah pomogao protiv njega učinivši da on prihvati islam, pa me navodi samo na dobro”, odgovori Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, na ovo njihovo pitanje.

El-Buhari i Muslim zabilježili su Enesovo, radijallahu anhu, predanje u kojem stoji da je Safijja, radijallahu anha, posjetila Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, dok je bio u itikafu u džamiji, pa ju je htio ispratiti, kad pored njih naiđoše dvojica ensarija te, prepoznavši Poslanika islama, požuriše. Na to im Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, doviknu: “Polahko! Ovo je Safijja b. Hujejjin.” “Allahov Poslaniče, nismo pomislili ništa loše!”, pokušali su se njih dvojica opravdati zbog nepromišljenog žurenja. I tada im se Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, obrati: “Šejtan kola čovjekom kao što kola krv, pa sam se pobojao da vas ne navede na grešnu pomisao.” 

Hafiz Ebu Ja‘la zabilježio je također preko Enesa, radijallahu anhu, sljedeći Vjerovjesnikov, sallallahu alejhi ve sellem, hadis: “Šejtan je nadomak čovjekova srca. Ako čovjek spominje Allaha, šejtan se udaljava, ali ako čovjek zanemari zikr, šejtan ga obuzme i njime ovlada. I to je šejtan-napasnik.”

Imam Ahmed zabilježio je predanje u kojem Ebu Temima, radijallahu anhu, pripovijeda da je jednom prilikom jahao iza Božijeg Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pa se spotaknuo  magarac na kojem je Poslanik islama jahao, na šta je Ebu Temima rekao: “Propao šejtan!” Na to mu Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, reče: “Nemoj govoriti: ‘Propao šejtan!’ Rekneš li tako, šejtan, zbog oholosti, poraste i govori: ‘Svojom sam snagom čovjeka pobijedio!’ Već reci: ‘Bismillah!’, pa će šejtan postati malehan kao mušica.”

“‘…od džina i od ljudi!’” Značenje je: vesvese, ružne misli u srca ljudi ubacuje ili šejtan džin, o čemu je upravo bilo riječi, ili šejtan u ljudskom obliku, a on to čini ističući se kao iskreni savjetnik ljudima, te na taj način utječe na one kojima se obraća i na taj ga način učini žrtvom šejtana džina. Da na zlo navode i džini i ljudi, dokaz su sljedeće Allahove riječi: “Tako smo svakom vjerovjesniku neprijatelje određivali, šejtane u vidu ljudi i džina koji su jedni drugima kićene besjede govorili…” (El-En‘am, 112)

No, ipak, treba znati da šejtani ne mogu ljudima nametnuti posljedice svog neprijateljstva, ne mogu ih silom navesti na zlo – ljudima je Allah dao slobodu izbora i učešće volje u činjenu djela. Ali ipak, neki ljudi slušaju i slijede šejtane, a neki se klone njihovih smutnji i vesevesa.

Allah nas, iz Svoje velike milosti prema nama, uči kako ćemo tražiti zaštitu protiv šejtana i džina, govoreći da uz pomoć Svojih triju osobina (rububijjet, vlast i božanstvenost) pruža zaštitu onome ko je od Njega zatraži, i da štiti od šejtanovog zla na ovom i na budućem svijetu.

Sveznajući Allah naglasio je u ovoj suri imenicu “ljudi”, kojima je On Gospodar, iz dva razloga: prvo, čovjek je poštovano biće koje kod Boga uživa veliki ugled; i, drugo, zapovijedio je traženje zaštite kod Allaha i od zla samih ljudi, čime je potvrdio da samo On pruža zaštitu i od ljudskog zla. A zatim se Uzvišeni pozvao na Svoju sveobuhvatnu vlast i na pravo da bude obožavan, kako bi ljudima bilo jasno da je samo On istinski vladar i Bog, iako na ovom svijetu postoje mnogi vladari.

Također i zato da ih pouči čvrstim principima islama – da nema istinskog božanstva osim Njega, da se samo od Njega traži zaštita, da se Njemu obraća u nevoljama, a ne ovosvjetskim vladarima i velikanima.

Na činjenje ružnih djela mogu navoditi šejtani džini i šejtani u vidu ljudi. Hasan el-Basri imao je običaj kazati: “Postoje dvije kategorije šejtana. Prva je kategorija šejtan džin, i on ubacuje ružne misli u čovjekove grudi. A drugu kategoriju čine šejtani u vidu ljudi, a ovi napadaju otvoreno.” Katada je jednom prilikom rekao sljedeće: “Šejtana postoje dvije kategorije: džini i ljudi, pa se utječite Allahu od obje kategorije.”

Primjećuje se da se Allah, džellešanuhu, u suri El-Felek poziva na jednu Svoju posebnost – da je On Gospodar svitanja, dok naređuje utjecanje od tri zla: noći kad razastre tmine, od onih koje pušu u uzlove i od zla zavidnika kad zavist ne krije.

Međutim, u suri En-Nas Sveznajući Allah poziva se na tri Svoje posebnosti (o kojima smo maločas govorili), dok naređuje utjecanje samo od jednog zla: ružnih misli. Ova je razlika odatle što sura El-Felek govori o očuvanju života i tijela, a ova, sura En-Nas, govori o očuvanju vjere.

I treba znati da je iskušenje u vjeri, makar bilo bezazleno, teže i veće od iskušenja koje se odnosi na neku ovosvjetsku blagodat, makar bilo i nepodnošljivo.