KOZARAC-Jutarnji trač…

Kao sto smo vec pisali, ovogodisnji Dani Kozarca, poceli su prelijepom smotrom folklora u nedelju 08. jula, koju je organizovalo nase Kulturno umjetnicko drustvo “Kozara” i na kojoj je pored domacina nastupilo jos sest folklornih grupa iz pet nasih gradova.

Pred mnogobrojnom publikom, smjenjivali su se nastupi a prisutni su zaista imali prilike da vide izvrsne nastupe folklorista tako da ce ova vecer ostati u lijepom sjecanju…

Nakon smotre folklora i zvanicnog pocetka Dana Kozarca, desavanja su krenula filmskom brzinom, te su se desavanja nizala jedna za drugom i zaista bilo je nemoguce sve popratiti i zabiljeziti….

Tradicionalna, sedma po redu, Groznica subotnje veceri, protekla je u obicajno dobroj atmosveri, mozda je falilo nekoliko standardnih gostiju ove veceri ali nas je bilo dovoljno da se jos jednom lijepo zabavimo i druzimo i na taj nacin podrzimo nase vatrogasno drustvo, koje ove godine slavi 120 godina svoga postojanja…

Vjerujem da ce nam nas Iznogud i napisati poseban tekst za ovu noc u kojem ce biti vise podataka i utisaka…

Nakon groznice, krenuli su sportski dogadjaji, od utakmice Bratstvo-Dijaspora, do pet dana turnira na skolskom igralistu gdje se prva tri dana igrao nogomet a nakon toga i kosarka:

Zao mi je sto nismo stigli da vas vise informisemo o ovim dogadjajima, nesto smo pokusali preko FB profila Optimista ali kao sto sam rekao na pocetku, dogadjaji su se nizali jedan za drugim a cesto smo bili zauzeti i samom organizacijom…

Ono najdraze, za mene, je da smo nakon devet godina organizacije, konacno uspjeli osvojiti zlato na turniru u kosarci 🙂

Iako je ovogodisnja motorijada najavljena za 28. juli ipak manji moto susret dogodio se prije par dana na Staroj pilani, gdje su se okupili uglavnom cetverotockasi…

Nakon dana zabave i sporta, dosli su i dani tuge… Prvo otvorenje Sehidskog mezarja u Kamicanima a sutradan i kolektivna dzenaza, o cemu ste vec imali prilike da citate…

Tako smo evo docekali i ramazan, koji je ipak malo umirio carsiju koja je cini mi se pocela da gubi dusu i postaje poligon za divljanje i bahatost, o cemu ne bih ovom prilikom pisao, jer znam da cu biti pogresno procitan…

Hljeba i igara, jos jedna “sezona” lagano prolazi, dok mi drustveno tapkamo u mjestu, da ne kazem, nazadujemo… O obiljezavanju genocida da i ne govorim…

Bice bolje, kaze optimista….

Toliko u ovom foto tracu….