Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

“Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka robujući Gospodaru svome, ne smatra  Njemu ravnim nikoga!” (El-Kehf 110.)

Iskrenost (Ihlas) označava čisto vjerovanje u Allaha, subhanehu ve te'ala, bez bilo kakvih primjesa širka i činjenje dobrih djela samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova, subhanehu ve te'ala, zadovoljstva.

Iskrenost je uvjet da Allah, dželle še'nuhu, primi dobra djela mu'mina i za to ih višestruko nagradi.

Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 5. ajetu Sure El-Bejjine:”A naređeno im je da samo Allahu robuju, da Mu iskreno, kao pravovjerni, vjeru ispovijedaju, da namaz obavljaju i zekat daju; to je – ispravna vjera.”

Allahova, subhanehu ve te'ala, iskrenog roba ne može zavesti ni prokleti šejtan, jer je on nemoćan pred muhlisima (iskrenim), o čemu govore 82. i 83. ajet Sure Sad, u kojima Allah, dželle še’nuhu, kaže da Mu je prokleti Iblis rekao, da će zavesti sve ljude osim iskrenih vjernika:

“Tako mi dostojanstva Tvoga, – reče (Iblis) – sigurno ću ih sve na stranputicu navesti, osim Tvojih među njima robova iskrenih!”

Iskrenost je teško postići, ali i održati. Zbog toga su dobri predhodnici molili Allaha, subhanehu ve te'ala, da im podari ihlas. 

Djelo bez ihlasa samo mučenje i prazni trud za koji nema nagrade. Kaže Allah, subhanehu ve te'ala, u 23. ajetu Sure El-Furkan: “I Mi ćemo pristupiti djelima njihovim koja su učinili i u prah i pepeo ih pretvoriti.”

Dobro djelo je ono koje je učinjeno u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, i u skladu sa sunnetom Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, a oni koji žele susret sa Allahom, subhanehu ve te'ala, dužni su da rade dobra djela i da Allahu ne pripisiju druga, kao što stoji u 110. ajetu Sure El-Kehf:

“Ko želi da od Gospodara svoga bude lijepo primljen, neka čini dobra djela i neka robujući Gospodaru svome, ne smatra  Njemu ravnim nikoga!”

Ihlas iskrenih vjernika jačaju:
a) dova,
b) znanje o ihlasu i poznavanje načina na koji prokleti šejtan može da zavede čovjeka,
c) izvršavanje svih islamskih propisa na ispravan način i na vrijeme,
d) druženje sa bogobojaznim i
e) napajanje sa izvora koji govore o velikanima ummeta.

Kaže Allah, dželle še'nuhu, u 20. ajetu Sure Eš-Šura:”Onome ko bude želio nagradu na onom svijetu – umnogostručit ćemo mu je, a onome ko bude želio nagradu na ovome svijetu – dat ćemo mu je, ali mu na onom svijetu nema udjela!”

Dakle, onaj ko želi budući svijet, On iskreno vjeruje u Allaha, subhanehu ve te'ala, i sve što radi, radi samo u Njegovo ime i radi postizanja Njegova zadovoljstva. Na drugoj strani, onaj ko svojim djelom namjerava da dobije ovosvjetsku nagradu, da ga ljudi hvale i da se uzdiže nad njima, neka za svoje djelo uzme nagradu od onih zbog kojih je to radio!

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u više hadisa pojašnjava da je prihvatanje dobrih djela uvjetovano čistim nijjetom, pa u Muttefek predaji stoji:  

Prenosi Omer ibn El-Hattab, radijalahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Zaista se djela cijene prema namjerama i svakom čovjeku pripada ono što je naumio. Čija hidžra bude radi Allaha i Njegova Poslanika, njegova hidžra je radi Allaha i Njegova Poslanika. Čija hidžra bude radi neke ovosvjetske koristi koju želi postići ili radi neke žene koju želi oženiti, njegova hidžra je radi onoga zbog čega se preselio.” (Muttefek alejhi)

Nauka koju stičemo takođe treba da bude isključivo radi Allaha, subhanehu ve te'ala, kao što stoji u predaji koju bilježi imam Ebu Davud:

Prenosi Ebu Hurejre, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: ”Ko bude postizao znanje kojim se stiče Allahovo zadovoljstvo želeći postići  neku ovosvjetsku korist, neće osjetiti miris Dženneta na Sudnjem danu.” (Ebu Davud)

Prema tome, Allah, subhanehu ve te'ala, od nas prima samo ono znanje koje stičemo i prenosimo u Njegovo ime i radi Njegova zadovoljstva. 

Allah, subhanehu ve te'ala, iskrenima za malo dobra daje veliku nagradu, a za nešto što se čini radi drugih, makar to bilo veliko, nema ni najmanje nagrade.

Kaže imam Ibn Tejmije: “Samo jedno djelo koje čovjek učini iskreno u ime Allaha, subhanehu ve te'ala, može biti uzrokom da mu Allah oprosti velike grijehe!”

To potvrđuje i slijedeća predaja, koju bilježi imam Tirmizija: Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Biće pozvan čovjek iz moga ummeta prije ostalih stvorenja, na Sudnjem danu, pa će mu biti otvoreno devedeset i devet knjiga, svaka od njih duljine koliko oko može vidjeti, pa će mu biti rečeno: “Poričeš li nešto od ovoga? Jesu li te zakinuli Moji pisari, koji su te pratili?” Reći će: “Ne, moj Gospodaru!” Biće rečeno: “Imaš li opravdanje za ovo ili neko dobro u njima?” Reći će čovjek: “Ne!” Biće rečeno: “Ali ti imaš kod nas dobro djelo, a tebi danas neće biti učinjena nepravda.” Pa će biti pokazan list na kojem piše “Ešhedu en la ilahe illallah ve ešhedu enne Muhammeden abduhu ve resuluh!” (Svjedočim da nema boga sem Allaha i da je Muhammed, Njegov rob i Poslanik)! Reći će: “Allahu, šta je ovaj list u odnosu na ovolike knjige?” Biće rečeno: “Tebi neće biti učinjena nepravda!” Pa će se staviti taj list na jedan tas, a na drugi knjige, pa će list prevagnuti.” (Tirmizija)

Braćo i sestre, ovaj hadis govori o velikoj Allahovoj, subhanehu ve te'ala, milosti, ali ni u kom slučaju ne smije nam biti izgovor, kao što neki Bošnjaci govore, da vjeruju i da je važno ono što je u njihovim srcima, a to svoje vjerovanje ne potvrđuju djelima, jer se iskren vjernik trudi da svoj šehadet potvrdi dobrim djelima i nadom u Allahovu, subhanehu ve te'ala, milost.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u hadisu koji bilježi imam Muslim govori o na prvi pogled malom djelu, koje će biti uzrokom nagrade dženneta:  

Prenosi Abdullah ibn Amr ibn El-As, radijallahu anhu, da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Vidio sam čovjeka kako uživa u Džennetu, zato što je pored puta slomio granu, koja je uznemiravala muslimane!” (Muslim)

I mi smo braćo i sestre svakodnevno u prilici da učinimo mnogo dobrih djela, koja mogu biti uzrokom velike nagrade na budućem svijetu, pa se zato trudimo da sa puta, iz harema, džamije i na svakom drugom mjestu sklonimo ono što smeta prolaznicima, pomozimo onima kojima je pomoć potrebna, a ako ne možemo ništa drugo onda se iskreno, bratski nasmiješimo bratu muslimanu i to će nam biti upisano kao sadaka, obiđimo bolesnike, pa će na nas taj dan ili noć sedamdeset hiljada meleka činiti istigfar (tražiti oprosta od Allaha), klanjajmo i pratimo dženazu umrlog muslimana, pa ćemo imati nagradu dva kirata (dva ogromna brda) i natječimo se u dobru!

Braćo i sestre! Budimo od onih koji iskreni u svome vjerovanju, djelima i govoru i natječimo se u dobru!

Gospodaru, učvrsti nas na putu islama, ne iskušavaj nas sa onim što nećemo moći podnijeti, učini nas od onih koji su iskreni i koji ispunjavaju svoje obaveze, učini nas u našim očima malim, a u očima ljudi i kod Tebe velikim, uputi naše potomke, oprosti nam grijehe i počasti nas u Džennetu, društvom poslanika, iskrenih, šehida i dobrih ljudi!

(Nezim Halilović Muderris)