Džuma…

“O vjernici,kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

Uzvišeni Allah na različite načine poziva Svoje robove da razmišljaju o ajetima koje im je objavio u Svojoj veličanstvenoj Knjizi.

Jasno je obznanio da je to osnovni cilj zbog čega je objavljen Kur'an, rekavši: ”Knjiga koju ti objavljujemo blagoslovljena je, da bi oni o riječima njezinim razmislili i da bi oni koji su razumom obdareni pouku primili.“

Nasuprot tome, osudio je one koji ne žele da o njemu razmišljaju, rekavši: ”Zašto oni o Kur’anu ne razmisle? Zar im dolazi nešto što nije dolazilo njihovim precima davnim?“
Razmišljanje o Kur'anu obligatno je naredio – kao što to kaže imam Eš-Ševkani  – i to značenjima Njegovih riječi: ”A zašto oni ne razmisle o Kur’anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti“ , i riječi: ”Kako oni ne razmisle o Kur’anu, ili su im na srcima katanci!“

Ako sve navedeno ukazuje na veliku važnost razmišljanja o Kur'anu sa šerijatskog aspekta, svakako valja navesti da na tu činjenicu ukazuje i sam ljudski razum. Naime, među najnužnije potrebe čovječanstva koje je Allah nastanio na Zemlji – kao što je to rekao melekima: ”Ja ću na Zemlji namjesnika postaviti“ – svakako je njihova potreba da im se jasno objasni način na koji će tu svoju obavezu namjesništva izvršiti kako bi time Uzvišeni Allah bio sa njima zadovoljan.

Ta objašnjenja upućivana su preko objave koja je kroz historiju slata vjerovjesnicima i bila u sklopu njihovih vjerozakona. S obzirom da je namjesništvo došlo do ovog ummeta koji je posljednja ljudska zajednica, a kome je data veličanstvena Knjiga nakon koje više neće dolaziti Allahova objava, neminovno je da ista između svoje dvije korice sadrži sve neophodnosti vezane za uputstvo o načinu sprovedbe namjesništva na Zemlji.

Da bi se ummet upoznao sa detaljima tog uputstva, zaista je potrebno da razmišlja o objavljenim ajetima. Pod razmišljanjem se podrazumijeva – kao što je to naveo šejh Es-Sa'di, Allah mu se smilovao – razmišljanje o značenjima ajeta, misaona preokupacija ajetima i njihovim načelima i ishodima, i onim što ti ajeti nalažu, tj. oni nalažu praktičnu sprovedbu i slijeđenje.

Onaj ko razmisli o odnosu današnjih muslimana naspram Allahove Knjige, pomislit će da ga njegove sopstvene oči varaju kada vidi veliki broj ljudi, žena i muškaraca, i malodobnih i punodobnih, kako hrle Kur'anu da ga recituju i uče napamet. Organizacije i udruženja za izučavanje Kur'ana su mnogobrojna i rasprostranjena su uzduž i poprijeko po čitavoj zemlji, mnoge džamije krcate su kružiocima i mektebima gdje se recituje Kur'an i uči napamet, seminari i specijalizovani kursevi učenja Kur'ana napamet svake godine obuče na desetine, pa čak i na stotine hafiza… Čak štaviše, neki su kazali da je ovo zlatno vrijeme koje je u znaku učenja plemenitog Kur'ana napamet. To i mi potvrđujemo! To nam i ledi naše grudi jer ukazuje na veliku brižnju čitavog islamskog ummeta prema Knjizi njihovog Uzvišenog Gospodara, a isto tako i njihovu težnju da steknu obilate nagrade koje je Uzvišeni obećao onima koji budu recitovali i napamet učili Njegovu Knjigu. Međutim, sa žalošću moramo konstatovati da ovu veliku brižnju prema recitovanju i memorisanju Kur'ana ne prate ili joj čak nisu ni približne težnje da se Kur'an razumijeva i da se o njemu razmišlja. Zbog toga je primjetno da se čuje za nekoga da je okončao učenje cjelokupnog Kur'ana napamet a da isti ne poznaje značenja ni onih početnih sura koje mala djeca prvo nauče!

Jedna odgovorna osoba za kružoke gdje se recituje i uči Kur'an napamet zabilježila je brojne opaske koje se tiču naše teme. Jedna od njegovih opaski je i sljedeća: ”Došao sam do saznanja da mnogi učenici koji uče plemeniti Kur'an o njemu uopće ne razmišljaju. To sam primijetio prilikom njihovog saslušavanja u kružocima, ali i tokom ispitivanja na takmičenjima. Učenici bi bili nemarni prema pravilima stajanja i otpočinjanja učenja Kur'ana, pa bi se dogodilo da se učenik zaustavi na neprikladnom i čudnom mjestu, ili da krene sa učenjem sa neprikladnog mjesta. To ukazuje da oni ne razmišljaju pri učenju!“

Ovakvo stanje u potpunosti se razlikuje od stanja koje je Uzvišeni Allah naredio da bude prilikom učenja Kur'ana. Uzvišeni je rekao: ”…i izgovaraj Kur'an pažljivo!“, tj. lagahno i melodično. Ibn Kesir, Allah mu se smilovao, rekao je: ”Na taj način bit će olakšano da se o Kur'anu razmišlja!“  Primjetno je da je on ovo razmišljanje o Kur'anu shvatio kao razlog zbog čega je došla naredba da se on pažljivo izgovara. Eš-Ševkani je rekao: ”Tj. uči ga lagahno sa razmišljanjem!“  Dakle, i on je shvatio da razmišljanje potpada u značenje riječi ajeta.

Sa druge strane, bojati se da se stanje onih koji uče Kur'an, recitujući ga ili memorišući, ne poistovjeti sa stanjem naroda i zajednica koje su egzistirale prije nas, a koje je Uzvišeni pogrdio zbog toga. Otuda su Njegove riječi: ”Neki od njih su neuki, oni ne poznaju Knjigu, nego samo imaju želje.“ Ibn ‘Ašur, Allah mu se smilovao, kazao je: ”Neki rekoše: ‘Želje su recitovanje’, tj. oni ne poznaju Knjigu, osim njene riječi koje memorišu i nauče bez ikakvog razumijevanja njihovih značenja. Takvo je bilo i stanje zabludjelih naroda koji su se zadovoljavali samo izgovaranjem sadržaja Knjige bez razmišljanja o njoj!“

Kada je u pitanju zadovoljavanje sa recitovanjem sadržaja Kur'ana bez praktične sprovedbe istog – a to spada u nužnost razmišljanja o Kur'anu – tada već govorimo o ogromnom problemu koji je izuzetno poguban.

Uzvišeni Allah je u plemenitom Kur'anu uporedio osobu koja posjeduje znanje a njime se ne koristi sa najužasnijim i najodvratnijim primjerom. Rekao je: ”Oni kojima je naređeno da prema Tevratu postupaju, pa ne postupaju, slični su magarcu koji knjige nosi. O kako su loši oni koji poriču Allahove ajete! – A Allah neće ukazati na pravi put narodu koji neće da vjeruje“ ; ”I kaži im vijest o onome kome smo ajete Naše dali, ali koji se od njih udaljio pa ga je šejtan dostigao, i on je zalutao. A da smo htjeli, mogli smo ga s njima uzvisiti, ali se on ovom svijetu priklonio i za svojom strašću krenuo. Njegov slučaj je slučaj kao psa: ako ga potjeraš, on isplažena jezika dahće, a ako ga se okaniš, on opet dahće. Takvi su ljudi koji Naše dokaze smatraju lažnim; zato kazuj događaje da bi oni razmislili.“

Bojati se, zaista, za onoga koji recituje Kur'an, a o njemu ne razmišlja i ne sprovodi ga, da ga šta od ovih prijetnji ne zadesi!

Onaj ko istinski razmišlja o kur'anskim ajetima postići će koristi i dobrobiti kako u ovosvjetskom tako i u ahiretskom životu čiju veličinu isključivo poznaje Uzvišeni Allah. Kao najvažnije koristi, svakako se mogu smatrati i one koje je spomenuo uvaženi šejh Es-Sa'di, Allah mu se smilovao, rekavši: ”Među koristi od razmišljanja o Kur'anu spada i to što time rob dostiže stepene ubjeđenja i spoznaje da je to zaista Allahov govor, jer će uočiti da njegovi dijelovi jedni druge potvrđuju i da se oni u potpunosti slažu!“

Zbog toga se naša braća džinni nisu mogli suzdržati a da ne kažu: ”Mi smo, doista Kur’an, koji izaziva divljenje, slušali, koji na pravi put upućuje – i mi smo u njega povjerovali…“ Među njima je bilo i onih koji su slušali Kur'an,  pa ”kada dođoše da ga čuju, oni rekoše: ‘Pst!’, a kad se završi, vratiše se narodu svome da opominju“ . Bilo je to zbog toga što je to učenje pozitivno djelovalo na njih, a to je uslijedilo nakon što su o učenju razmišljali.

Imam Ibn El-Kajjim, Allah mu se smilovao, izrekao je riječi koje se trebaju zapisati zlatnim slovima, rekavši: “Ne postoji nešto što je korisnije robu u njegovom trenutnom i budućem životu i nešto što će ga toliko približiti njegovom uspjehu od razmišljanja o Kur'anu, dugog razmatranja i koncentracije na značenja njegovih ajeta!“ Doista je istinu rekao, Allah mu se smilovao! Razmišljanje o Allahovoj Knjizi je ključ svekolikog dobra, a katanac je na svakom zlu!

Rekao je Es-Sa'di, Allah mu se smilovao: ”Razmišljanje o Allahovoj Knjizi je ključ svih nauka i spoznaja, koje rezultira dobrom, i tako se dolazi do svih naučnih saznanja, povećava se iman u srcu i šire njegove grane. Razmišljanjem o Kur'anu, rob se upoznaje sa svojim Gospodarom kojeg obožava, spoznaje Njegove savršene osobine, i naučava šta Njemu ne dolikuje i koja pogrešna shvatanja Njegovih osobina ga čine manjkavim. Time se spoznaje put koji k Njemu vodi i osobine ljudi koji tim putem hode, odnosno šta je to što ih može dovesti do strašne kazne! Koliko god da rob bude dosljedan razmišljanju o sadržaju Kur'ana, toliko će se uvećavati njegova saznanja i djela.“

Molim Uzvišenog Allaha da nas učini da budemo od onih koji će istinski učiti plemeniti Kur'an, čije će učenje uvijek pratiti razmišljanje i sprovedba proučenog! Allah nam u tome može pomoći i to je, doista, u stanju da učini!