.jpg)
svabo
Ko bi rek'o, prije 15-ak do 20 dana, kada je carsija oko 11 sati tek pocinjala svoj nocni zivot, da ce izgledati ovako pusta, ko veceras oko 11 sati, nakon sto su otklanjane teravije…
Vrijeme ide i nosi svoje promjene, carolija, kao i svake godine, preko noci nestane i Kozarac se u trenu vrati u normalu…
Zadnji put kada sam pisao Jutarnji, zalio sam se na neka ponasanja nase omladine, i ukazivao na problem koji je prisutan medju nama, medjutim naisao sam na nekakve zestoke rakcije i pokusaje pravdanja huliganstva, tako da sam bio izgubio volju da pisem o bilo cemu, jer je ponekad, ako ne i cesto, bolje mudro sutjeti…
Evo veceras razmisljam o ova dva kontrasta i o tome kako ce biti, za par godina, kada se poklope “sezona” i Ramazan? Koliko se spremamo za taj sudar dva svijeta, duha i materije…
Bilo kako bilo, ljeto je u svome avanturistickom stilu protutnjalo, dogadjaji su se nizali jedni za drugima, a bilo je i dosadnih dana kada smo se mucili pored bazena…
Neka tradicionalna desavanja uspjeli smo i ovoga ljeta organizovati, neke smo, opet, dogadjaje zapostavili ili ostavili za neka bolja vremena. Kako kaze narodna umotvorina: “Nikad ne znas sta si imao dok ne izgubis”, nadati se je da cemo i mi uvidjeti neke stvari koje smo imali a koje danas nazalost nemamo, iz raznoraznih razloga, a spremni smo okriviti sve drugo osim sami sebe…
Ali, nije mi nijet ovaj put da otvaramo “duboke” teme, imamo vremena za to, tek nam predstoji duga jesen i jos duza zima, a evo hvala Bogu, vratili smo se, svako iz svoga ekrana, i mozemo polako analizirati ovogodinje ljeto u Kozarcu…
Nas vrijedni Ferid-Leka, vec nas je obavjestio o nekim sportskim desavanjima koja su se dogodila u sklopu manifestacije “Dani Kozarca 2009”, vjerujem da ce nam i nas iznogud opisati ovogodisnju Groznicu subotnje veceri, a ja bih ovom prilikom napisao par recenica o ovogodisnjem 6. turniru u basketu “Amir Kljucanin”.
Turnir su i ove godine organizovali Fondacija Optimisti 2004 uz podrsku sponzora, uglavnom nasih poduzetnika, koji su i ovaj put iskazali podrsku organizovanju ovoga dogadjaja.
Ovaj turnir, dobio je naziv po nasem Amiru Kljucaninu, i red je da se zbog toga, kao i zbog svih ostalih nasih kosarkasa, kojih danas, nazalost, nema medju nama ta tradicija odrzi, kao i zbog prijeratne tradicije igranja kosarke na skolskom igralistu i uspomena koje, vjerujem mnogi od vas cuvaju negdje duboko u podsvjesti…
Mene licno, to je uvijek motivisalo da organizujem ovaj turnir, mada cesto puta, kao i drugi, koji se poput mene trude, da organizuju neka drustvena zbivanja, i sam se zapitam vrijedi li sve to truda i vremena koje se potrosi da bi se ovako jedan dogadjaj organizovao…
Iako, ove godine nije odigrana finalna utakmica, sto mi je na kraju uvijek bilo moralna nagrada, ipak, cini mi se, da sam dobio jos veci moral da, insallah, organizujem iduci 7. po redu turnir u basketu…
Uvijek postoji nada da ce doci bolja vremena i bolje generacije koje ce naslijediti neku nasu novu tradiciju i imati bolje uslove da to organizuju i prirede na mnogo vecem nivou, nego sto trenutno uspijevamo…
Turnir je bio organizovan i za mladje kosarkase, gdje smo imali prijavljene tri ekipe, tako da su na kraju svi osvojili po jednu od medalja 🙂 a pehar i zlato osvojila je zenska ekipa Curice.
U starijoj kategoriji, takmicilo se trinaest ekipa, od kojih je na kraju najbolja bila ekipa Baki iz Cazina.
Pored incidenta, koji se desio na kraju druge polufinalne utakmice, a koji se nazalost nije mogao predvidjeti i sprijeciti, a doslo je do fizickog kontakta nakon verbalnog sukoba, zbog cega drugoplasirana ekipa nije zeljela odigrati finalnu utakmicu, licno sam zadovoljan ucescem ekipa na turniru kao i posjetom gledalaca u toku ta dva dana, koliko je turnir trajao, a i organizacija je bila na nekom svom standardnom nivou…
Treba uciti na greskama i gledati da se one prevazidju, treba vremena i sabura da se utre put, na kraju trebalo je sedam godina da se dodje do ovoga sada.
Iskreno se nadam da ce i dalje biti motiva, kao i podrske da se ova tradicija nastavi jer pored izgradnje sportskog duha, ovo je ipak prilika da se sastanemo i druzimo i ujedno dogovaramo kuda i kako dalje…
Pehar za Fer Play igru zasluzeno je dobila ekipa “Index”, a ja se na kraju zahvaljujem svima koji su doprinijeli da se ovaj dogadjaj odrzi…
Evo, nakon burnog ljeta, brzo nam je u goste dosao dragi gost, mjesec Ramazan, koji namje taman dobro dosao da nakon svog tog haosa koji protutnji u mjesec dva kroz ovu carsiju, ponovo dobijemo svjetlo i putokaz kojim pravcem treba da idemo…
Obicno nakon sezone ostanemo iznenadjeni kada sve prekonoci opustosi, kada nam odlete “ptice” i kada ostanemo bez “sunca”, tako da nam treba vremena da se naviknemo na novu-staru normalu i uhvatimo se u kostac sa kolotecinom zivota, ovaj put, kao sto rekoh, Ramazan nam je dobrodosao i u tom smislu da zivot upotpunimo sa nekim obavezama…
Teravije se klanjaju u svim dzamijama na prostoru naseg Medzlisa, a dzamije su punije i na ostalim dnevnim namazima…
Vruci i sparni dani malo otezavaju post ali zato su mubarek i tihe ove ramazanske noci…
Hvala Allahu koji nam salje Ramazan svake godine, da obnovimo svoj iman i procistimo nase duse…
Pored ovih ramazanskih aktivnosti i nema nekih drugih bitnijih zbivanja, a imam zelju izdvojiti dogadjaj koji se dogodio prosle srijede u sooping centru SEEN gdje se u prostorijama fitnes centra SOLAK svecano otvorilo video-kino, prikazivanjem prezentacije fitnes kluba “Solak GYM TEAM”.
Ovoj svecanosti prisustvovalo je dosta nasih sugradjana, pogotovo omladine, koja je ovom kino salom dobila dodatni sadrzaj za druzenje i zabavu…
Toliko za ovo prvo “novo” javljanje, after party 🙂
Vratia se Šime, selam kozarac.ba i ugodni vam mubarek ramazanski dani i noci…
Add comment