svabo
Kako vrijeme brzo prolazi, neosjetno preko veceri…
Vec je deset dana proslo od zadnjeg Jutarnjeg, i nikako da se uhvatim u ritam i da na vrijeme prenesem neka od desavanja koja se dogode u ovoj nasoj carsiji, kao i okolo nje…
Razloga zato ima vise, ali nema potrebe da sad iznosim sopstvenu muku, raja ba, trazi veselo…
Opet, sve ima svoj smisao, kao i svoje vrijeme i ko sto narod kaze, ne moze prije zore svanuti, i nekada koliko god insan imao dobre namjere i zelje, rezultati ne moraju biti takvi, to je ona “visa sila”, kojoj se svaki dan klanjamo…
Sto bi opet Balasevic rekao:”Neko to od gore, vidi sve…”
Prije sedam dana, na skolskom igralistu zapoceo je malonogometni, mektebski turnir, dzemata sa podrucja naseg medzlisa.
Prve od ekipa koje su igrale taj dan, bili su polaznici mektebske nastave iz dzemata Kamicani, Mutnik, Brdzani i Alici.
Inace turnir je planiran da se odigrava svake nedelje tako da bi pri kraju ovoga mjeseca imali i pobjednika ovoga turnira, o cemu cemo vas na kraju i obavjestiti…
A na Staroj Pilani, nastavili smo aktivnosti oko uredjivanja nogometnog igralista, koju su inicirali clanovi omladinskog udruzenja Mladost. Kako je sam teren ostao neravan krenuli smo sa nasipanjem igralista, kako bi ga izravnali i ujedno posadili novu travu.
Ovdje bih zelio istaci i ujedno mu se zahvaliti, naseg Mirzeta Mesica, koji nam je izasao u susret u ovim nasim naporima i obezbjedio nam desetak kamiona zemlje, koji bi, nadamo se trebali biti dovoljni da se igraliste poravna i uredi.
Uskoro planiramo izvesti novu radnu akciju, na kojoj bi poravnali zemlju i vec se javilo nekoliko sponzora koji bi podrzali ovu akciju, kako bi se obezbjedila hrana i pice za ucesnike.
Pokusacemo se obratiti i nekim od institucija za pomoc, kako bi uspjeli zavrsiti zapoceti posao i izgraditi ovo igraliste kao dodatni sadrzaj koji bi obogatilo ovo nase izletiste…
Pocetkom sedmice, u prostorijama Srcem do mira odrzan je sastanak predstavnika pet mjesnih zajednica sa naseg podrucja zajedno sa nasim politickim predstavnicima na kojem se govorilo o dodjeli koncesije za eksploataciju tehničko-građevinskog kamena u kamenolomu Drenovača, i izgradnji fabrike cementa u koju španska kompanija ARICAM planira uložiti 192 miliona eura.
Pored zabrinutosti, jednog dijela prisutnih na ovome sastanku, da ce se ovim projektom ugroziti zivljenje na ovim prostorima, i nesto informacija iz medija, vise se nije imalo konkretnih podataka vezanih za izgradnju cementare kao i eksploataciju Drenovace, tako da se nisu mogli donijeti nikakvi konkretni zakljuci, osim da se isti ponovo sastanu nakon ste se prikupi vise informacija o svemu ovome.
U svakom slucaju, dobro je da je doslo do ovoga okupljanja, kako bi se vremenom mogla dobiti jasnija slika oko ovoga projekta i na taj nacin konkretnije djelovati u slucaju da se pokazu tacni strahovi koji su se iskazali na sastanku a s druge strane i ne dozvoliti da se podize panika za nesto u sto jos nismo sigurni…
Kozarac su u petak obasjali zlatni ljiljani, njih, dva autobusa, pripadnika 5.korpusa Armije BiH, nosilaca najveceg ratnog priznanja, navratili su kod nas u svome proputovanju u Tuzlu, kako bi predahnuli i ujedno klanjali dzuma namaz u nasoj Mutnickoj ljepotici.
Ove heroje, ispred Kozarcana, docekao penzionisani general Fikret Cuskic zajedno sa ostalim nasim sugradjanima koji su pripremili zajednicki rucak i osvjezenje za nase zlatne ljiljane. Ovakvu priliku, da ugostimo jedne od najboljih nasi boraca, omogucio nam je nas Fazlic Ishak, i sam nosilac zlatnog ljiljana koji je bio pripadnik 5. korpusa.
Nakon dzume namaza, nasi dragi musafiri nastavili su putovanje za Tuzlu gdje je organizovano okupljanje zlatnih ljiljana sa podrucja cijele Bosne i Hercegovine…
Svakako, svima nama od domacina, bila je cast ugostiti ove borce i iskreno se nadam da ce ovakvih prilika i okupljanja biti i u buduce…
Danas (sada vec juce :)) odrzan je redovni sastanak Upravnog odbora udruzenja 17.vkbbr, koji se inace organizuje jednom mjesecno, svaki put u drugoj od opstina iz kojih su bili pripadnici ove viteske brigade.
Ovaj put, domacini sastanka bili su iz Prijedora, sa lijeve obale Sane, gdje se ujedno organizovalo i druzenje pripadnika 17.vkbbr, koji su imali priliku reci, clanovima Upravnog odbora udruzenja o ekonomskoj-socijalnoj situaciji u kojoj se nalaze borci 17.vkbbr kao i problemima sa kojima se susrecu.
Na skupu je bila prisutna i Predsjednica Skupstine opstine Prijedor, dr. Azra Pasalic, koja je takodjer informisana o ugrozenosti ove kategorije gradjana, koji nazalost ne mogu da ostvare svoja prava u gradu u koji su se vratili a koji su nazalost zaboravljeni i od strane Federacije gdje njihovi saborici imaji, kakav-takav status.
Pored sve te muke i gorcine zbog nepravde prema nama koji smo se borili za ovu zemlju, ipak moram reci da sam danas proveo prelijep dan, druzeci se sa rajom s kojom sa donedavno djelio i zivot i smrt…
I na kraju kad insan sve sagleda uvijek dodje do istog zakljucka, da nama ne treba puno, osim koja topla rijec i malo razumjevanja, a ovi borci su se vec navikli boriti u zivotu, bilo da smo u ratu ili u miru…
Nakon, uobicajnog, kisovitog pocetka maja mjeseca, vrijeme se ponovo ustabilio i proljepsalo…
Suncano vrijeme koristi se i za osvjezavanje naseg “mora”, Vodeni park uzurbano se priprema za pocetak sezone, koja se iz dana u dan, sve vise nazire… Uskoro, dok udarimo dlan o dlan, ljeto ce doci i ova carsija ponovo ce postati najveci mali grad na svijetu, koji ljeti, poput New Yorka, nikad ne spava…:)
Selam tacka BA
Add comment