Džuma…

“O vjernici, kada se u petak na molitvu pozovete, kupoprodaju ostavite i pođite da molitvu obavite; to vam je bolje, neka znate! A kad se molitva obavi, onda se po zemlji raziđite i Allahovu blagodat tražite i Allaha mnogo spominjite, da biste postigli što želite” (El-Džumu'a 9. i 10.)

”Gospodaru naš, oprosti nama i braći našoj koja su nas u vjeri pretekla i ne dopusti da u srcima našim bude imalo zlobe prema vjernicima. Gospodaru naš, Ti si, zaista, dobar i milostiv.” (El-Hašr, 10)

Poznato nam je da su prve generacije ispravnih muslimana u pravom smislu doživljavali namaz, davali namazu život, a tek onda su njihova srca osjetila pravu slast, oci bi im bile sretne i u namazu bi osjetili pravo zadovoljstvo.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaže: „Od dunjaluckih stvari su mi dragi miris i žene, a sreca I radost moga oka i moje zadovoljstvo jesu u namazu.“

Namaz obavljen na pravi nacin predstavlja život jednog srca, tj. ono bez cega srce vjernika ne može živjeti. Život namaza jeste, ustvari, „bogobojaznost“ koju covjek nosi u svome srcu.

Prenosi se od Huzejfe Ibn Jemana, radijallahu anhu, da je rekao: „Cuvajte se licemjerne bogobojaznosti“. Pa su ga upitali: „Šta je to licemjerna bogobojaznost?“ Odgovorio im je: „Da vidiš tijelo kako je bogobojazno, a srce nije bogobojazno.“

Prenosi se od Omera, radijallahu anhu, da je vidio covjeka kako je oborio vrat u namazu, pa mu je rekao: „O vlasnice vrata, (O ti koji si oborio vrat), podigni svoju glavu, jer bogobojaznost nije u vratu, vec je u srcu.“

Prenosi se od Sehla Ibn S`ada, radijallahu anhu, da je rekao: „Onaj cije se srce bude istinski bojalo, njemu se šejtan nece moci primaci.“

Ibn-Kajjim el-Dževzi, poznati ucenjak, o nacinu na koji ce covjek doživjeti svoj namaz i kako ce to postici i osjetiti kaže: Potpuna prisutnost srca u namazu tj. da srce bude cisto, da ga ništa ne zapošljava mimo namaza, postiže se tako da sva briga bude o potpunoj prisutnosi u namazu i kako ce obaviti svoj namaz. Uspjeh u ovome zavisi od jacine imana u ahiret i covjekove nezaokupljenosti ovim svijetom.

Cim primijetiš da ti srce nije prisutno u namazu, da ne možeš postici pravu prisutnost srca u namazu, znaj da je razlog tome slabost tvog imana, i ti se potrudi da ga pojacaš. Da covjek razumije i razmišlja o onome što uci u namazu. Možda srce ponekad bude prisutno samo u izgovoru (a to nije dovoljno vec je potrebno da se obaziremo na znacenja onoga što izgovaramo).

Velicanje Allaha, dželle še’nuhu, srcem i tijelom, potpuni osjecaj prisutnosti tog velicanja u srcu covjeka i neprestani strah od Allaha, dželle še’nuhu To se postiže:

1. Spoznajom Allahove Uzvišenosti i Moci

2. Da covjek spozna kako je duša ucinjena robom Allahu, dželle še’nuhu, te da je Allah, dželle še’nuhu, taj Koji je tu dušu stvorio.

Iz ove dvije spoznaje nastat ce druge dvije, a to su: nemoc pred Allahom, dželle še’nuhu, potpuno predavanje Allahu, dželle še’nuhu, i bogobojaznost. Od onoga što ce prouzrokovati da se covjek poboji Allaha, dželle še’nuhu, kako treba, jeste nada u Allahovu milost i oprost.

Zbog toga svaki covjek mora imati dvoje pri obavljanju namaza:

· da obavljenim namazom želi nagradu od Allaha, dželle še’nuhu, i gledanje u Allahovo lice, koja je jedna od najvecih nagrada za vjernika
· da se boji Allaha dželle še’nuhu i da ne bude od onih koji ce biti nemarni prema svome namazu. 

„Teško klanjacima koji su nemarni prema svom namazu.“ (El-Ma’un, .4-5.)

Ovi ljudi nisu napustili namaz, vec nisu obavljali vadžibe (dužnosti) namaza, kao što je bogobojaznost srca, smirenost i ispravnog cinjenja svakog pokreta u namazu.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao: “Najveci je kradljivac onaj koji krade od svoga namaza“. “Božiji Poslanice, – povikaše prisutni – “kako covjek može krasti od namaza? “ On odgovori: “Ako ne upotpunjuje ruku, ili sedždu, ili tesbih između ruku’a i sedžde“.

Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je covjeku, koji je ušao u džamiju i klanjao dva rekata, a zatim mu nazvao selam rekao: “Vrati se i ponovo klanjaj, jer nisi klanjao! “ Nakon treceg upozorenja doticni covjek je rekao: “Tako mi Onoga Koji te sa Istinom poslao, ja ne znam bolje, pa pouci me“! Tada mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao: “Kada stupiš u namaz izgovori tekbir, onda prouci iz Kur’ana ono što ti je lahko. “ (Po drugoj verziji: “Onda prouci iz Kur’ana ono što hoceš.“) Zatim se sagni na ruku` dok se potpuno ne smiriš, tada se podigni dok se na stajanju potpuno ne ispraviš, zatim se spusti na sedždu dok se na njoj ne smiriš i onda se podigni na sjedenje tako da se potpuno smiriš. Tako radi u cijelom svom namazu!“

Od Vjerovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem, u Buharijinom i Muslimovom “Sahihu“ navodi se da bi toliko dugo stajao na kijamu u nocnom namazu da bi mu noge znale oteci, pa je upitan zašto to cini kada su mu unaprijed oprošteni i raniji i kasniji grijesi, odgovorio je: “Zar da ne budem rob zahvalni?!“

Mnogo je, nažalost, džahila (neznalica), koji se nadaju da ce zaslužiti visoke položaje u Džennetu, uživanje u njegovim blagodatima i vjecni boravak, a da prethodno, (tj. dok su na dunjaluku) nisu nastojali da se približe Uzvišenom Allahu i da steknu Njegovu naklonost, izvršavajuci pokorno Njegove zapovjedi kojima ih je zadužio, i kloneci se Njegovih zabrana, da bi se vatre sacuvali.

Takvi zaboravljaju da Allah, dželle še’nuhu, žestoko kažnjava, kao što kaže u Kur’anu: „Kazna Njegova nece zaobici narod grješni.“ (El-En’am, 147.)

Onaj ko se i pored upornoga griješenja nada oprostu jeste svojevrsni prkosnik. El-Hasan je cesto imao obicaj reci: „Neke su ljude zavele puste želje za oprostom do te mjere da su i umrli, a da se nikada nisu iskreno pokajali, govoreci: “Ja o svome Gospodaru imam najljepše mišljenje,“ a laže, jer da je o Njemu imao lijepo mišljenje, slušao bi Ga i radio dobra djela.“

Od Ebu -Bekra el-Muzenija prenosi se da je rekao: “Ako hoceš da ti namaz bude valjan i da od njega imaš koristi, onda, kada pođeš klanjati, pomisli: “Možda više necu imati priliku da klanjam!”

Molimo Svemogućeg da nam podari snage da ustrajemo na pravom putu i da naša srca ispuni ljubavlju i toplinom.

Amin!