svabo
Ispratili smo staru 2008. a usli u Novu 2009. godinu, Kozarac se umirio, zimska kratkotrajna carolija je prestala i evo vec nakon sedam dana u ovoj novoj godini, carsija se vratila u svoju uobicajnu kolotecinu malog, gorstackog, mista podno Kozarackog kamena…
Ispratili smo staru godinu, godinu financijske krize, sa nevidjenim spektakularnim vatrometima sirom ove Zemljine kugle, milijarde dolara potrosene su za neki kratkotrajni cejf, i onda se pitamo odkud kriza?
Želje i čestitke slale su se na sve strane. Usmeno ili pismeno, klasično ili elektronski, milijarde ljudi razmjenilo je optimistične poruke. Uspjeh u životu, sreća u braku, mnogo zdravlja… odjekivalo je čitavu novogodisnju noć.
Međutim, najveći dio tih želja ipak ostanu samo želje, jer kada se glave otrijezne i prođe euforija te noći, ljudi se vrate svojoj stvarnosti, za koju nanovo shvate da je često vrlo surova i teška, te jako daleko od idealnosti…
Sa novom godinom, nazalost, nismo se rijesili i starih problema, kako gledano globalno, tako i, za nas bitnije, lokalno…
Dosta je nedorecenih tema ostalo u staroj godini, dosta ne zavrsenih poslova, inicijativa, o cemu bi se moglo nastaviti pisati i govoriti u ovoj 2009 godini, s nadom da ce se nesto od svega toga i rijesiti na opste zadovoljstvo sviju nas…
Ovaj kratki zimski raspust, ponovo je dokazao da u Kozarcu ima zivota, da u njemu ima svega, i pticijeg miljeka, i da nedostaju samo njegovi mjestani, njegovi Kozarcani, jer cim se u carsiji okupi raje, odmah pocinje “sreca i veselje”, zaboravimo da nismo rijesili pitanje vode, struje,…, pitanje zdravstvene zastite, pitanje vatrogasnog doma, spomen obiljezja i svega onoga sto zaista mori i otezava zivot u Kozarcu, zaboravimo i sve ono o cemu pisemo na ovome virtualu, i za sta se borimo da promjenimo na bolje…
Raja je otisla nazad, na sve cetiri strane svijeta, a Kozarac je ostao da prezivljava svoj najgori godisnji period a to su ova prva tri mjeseca nove godine, kada jedino mozemo ocekivati vece padavine i vece minuse…
Vec odavno, ne pisem redovno, pa mi se u glavi nagomila i previse tema o kojima bih pisao tako da sam zablokiram od siline misli koje mi navru, kada pozelim da opisem zivot i desavanja u Kozarcu…
Mnogi misle, da je kokuzluk razlog moje neaktivnosti, odnosno ne pisanja Jutarnjeg traca, i mnogi na ovome virtualu misle da je ovaj trac, sav moj posao na stranici, tako da ne vide trud i zalaganje na objavljivanju drugih, cesto i puno boljih i kvalitetnijih tekstova, a ako hocete i agencijski (copy-paste) vijesti, koje su takodjer bitne na ovome virtualu…
I nije teska financijska kriza, razlog tome, ne moze ni biti, jer mi smo i naucili raditi za vise ciljeve, i cekati isplatu na nekom drugom prostoru i vremenu, problem je postajao i sam smisao ovoga rada…
Kozarac.ba postao je poligon za raznorazna prepucavanja, razna udruzenja pa i politicke stranke, koriste ga za svoje ciljeve i umjesto da doprinosimo zajednici, poceli smo biti osudjivani da radimo na razbijanju, djeljenju itd.
Kad se izgubi i taj visi cilj, taj smisao naseg rada, i kad se na to doda kokuzluk i hladnoca ovih zimskih dana, dobije s jasnija prestava mog ne rada…
Ali ne bih odmah da kukam, u ovom svom prvom ovogodisnjem Jutarnjem tracu, neke odluke za promjene vec donosimo i vrijeme ce jedino moci biti pravi sudac toga da li smo bili na dobrom tragu ili ne, cinjenica je da se neke stvari periodicno ponavljaju i da je to dokaz vise da se nesto treba mjenjati….
Mnogi kazu da slikam samo carsiju, glavnu ulicu, a da me nema po okolici… Ima istine u tome, istina je da cesto slikam glavnu ulicu, ali nije istina da me nema u okolici…
Glavnu ulicu slikam iz razloga sto je smatram zajednickom sviju nas, i tu ne mogu pogrijesiti, ona je jedinstvena svima nama kao sto su i teme o Bratstvu, Vatrogasnom, Bolnici, itd. zajednicke svima nama…
Na drugim mjestima, osim djamija, malo je zajednickih objekata koji bi se mogli uslikati tako da bi bili zadovoljni svi mjestani, nazalost, jedino sto mogu jeste slikati zatvorene, puste i hladne kuce i za to dobiti dobar komentar samo od vlasnika tih kuca, a istovremeno dobiti mnogo drugih ne zadovoljnih koji bi rekli:”Da si malo lijevo ili desno okrenuo aparat…”
Ja sam svaki dan i u Trnopolju i u Gornjim Jakupovicima i u Kozarusi, Zericima…, ali malo je aktuelnosti i nekih drustvenih desavanja o kojima bi se moglo pisati, tako da uglavnom pisem tek kad se nesto desi sto bi bilo zanimljivo ili vazno za siru zajednicu…
Evo, juce sam krenuo u Deru, neko ce reci da forsiram ovaj dio Kozarca jer mi klica potice iz Brezika, da vidim sta se desava… Napravio sam nekoliko ciljanih slika, ali nista vise ne bih imao za reci… Sve je isto ko i lani…
Uslikati Sakibovu a ne uslikati kucu od Sedre, ne bi bilo fer, a opet da uslikam Sedrinu kucu, a da nisam kucu Sude (silda2) koji mi je ovaj put donio na poklon novu NOKIA telefon, sigurno bi ga naljutilo, i Bog zna kakvi bi sve komentari poceli frcati nakon traca…
… i ovak se zaletim, slikajuci kucu po kucu, maltene raje koju poznajem i skontam da je nemoguce u jednom tracu poslikati sve, a opet s druge strane kada bi svaki trac izgledao ovako nestalo bi kvaliteta price…
Slika govori vise od hiljadu rijeci… To je tacno ali to se moze upotrijebiti za jedno, eventualno dva javljanja, ne mogu svaki put reci slika govori vise od hiljadu rijeci, onda tu vise ne bi bilo rijeci vec samo slikanje, a to u biti vec imamo na stranici pod “Vruca kuca” tako da nema potrebe za ovakvim radom…
Onaj ko se zaista toliko pozeli kuce i zeli je vidjeti, neka mi se javi na mail, dobice slike i ne treba da se plasi, ta usluga ne kosta vise od godisnje pretplate na kozarac.ba.
Naravno, mi cemo gledati u svakom slucaju da pokusamo obogatiti sadrzaj na stranici, kao i ova moja javljanja, i kao sto o tome vec pisemo na forumu, nadamo se da cemo, zajedno sa vama gostima, plavim i zelenima uspjeti napraviti novi pocetak ovoga virtuala…
Add comment