Promocije primitivizma

Golemu naklonost birača premijer Republike Srpske Milorad Dodik taktično pridobija izjavama što bi u normalnom svijetu bile ocijenjene jeftinim i bahatim.

Istupi u kojima strance naziva kojekakvim pederima što mu trebaju vršljati po kancelariji ili, recimo, javno žali što će provesti dan gledajući na pregovorima uz Tihića, baca zastavicu BiH sa stola itd., na fakultetima političkih nauka bi se svugdje učili kao primjer kako ne treba raditi.

Na Balkanu su ovakve promocije primitivizma, očigledno, najbolja preporuka da zaradite klicanje (vašeg) naroda, usput koji milion maraka, a da vas uz sve to tetoši međunarodna zajednica koja ustrajno, poput ratnih plavih šljemova UN-a, pravilno raspoređuje odgovornost na sve strane u sukobu. Srećom, još verbalnom.

Sama dodikovština ne bi bila problem da ne nailazi na plodno tlo u kojem začas niknu masovne grobnice.

Teza da je Željko Komšić više kriv za rat od Biljane Plavšić jer je on nosilac “Zlatnog ljiljana“, dok ona “nije pucala i nikoga nije ubila“, bezobrazno je izrugivanje, ali i pravdanje zločina, što je dugoročno pogubno za sve ovdje.

Tako, valjda, proizilazi da je slično i sa Karadžićem, koji nije pucao, a time ni ubijao. Istovremeno, premijer RS-a svjesno prešućuje to da je Plavšićeva priznala krivicu zbog svoje uloge u ubijanju, mučenju, protjerivanju, etničkom čišćenju…

Komšić je uljudnim i normalnim odgovorom Dodiku još jednom pokazao, kao u doba opsade Sarajeva, ko brani civilizaciju, a ko je barbarski uništava. Koliko god se to mnogima, što vani, što kod nas, ne sviđalo!

(Oslobodjenje)