Lajčak u staklarskoj radnji

Nakon posljednje sjednice Vijeća za provedbu mira (PIC) u Briselu i njene završne deklaracije, valjda je i posljednjem čitaocu novina postalo jasno da nikakvih ozbiljnijih promjena dejtonskog ustava, koliko god one bile prirodne, logične i očekivane – neće biti. Isto tako je sigurno da ukidanje kontrolisane nezavisnosti Bosne i Hercegovine nije na pomolu.

Naprotiv, prije bi se moglo reći da se ona, iz stotinu razloga unutrašnje i vanjske prirode, produžuje u "beskonačnu budućnost".

Svaki razgovor koji te činjenice bude zanemarivao, neće dobaciti dalje od ispraznog moralisanja i gubljenja vremena.

Naša liderska šestorka vratila se iz Brisela sa pomiješanim osjećanjima. Za bošnjačku ideju o regionalizaciji zemlje nije se htjelo ni čuti, ali je mandat OHR-a, zajedno sa bonskim ovlaštenjima visokog predstavnika produžen, na čemu su trenutno posvađani Tihić i Silajdžić bezuvjetno insistirali. Raspršili su se i Dodikovi snovi o odlasku OHR-a i ukidanju famoznih bonskih ovlaštenja. Odbačena je, uz oštre  kritike, i njegova rezolucija o samoopredjeljenju naroda Republike Srpske, s pravom na otcjepljenje. Međutim, ono do čega je Dodiku najviše stalo – opstanak Republike Srpske u njenim dejtonskim granicama – ničim nije dovedeno u pitanje. Ukratko, BiH ostaje suverena država sa dva entiteta.

Hrvati ni ovog puta nisu ništa dobili. Njihova očekivanja su takoreći pokopana. Okrenuta Zagrebu, politika ovdašnjih Hrvata se još od smrti Franje Tuđmana i Gojka Šuška vrti u začaranom krugu. Mesić ih je "vratio" u BiH, podsjetivši ih da je njihov glavni grad Sarajevo. Sanader im šalje izdašnu materijalnu pomoć, pa Sveučilište u Mostaru dobija triput veće donacije od onog u Dubrovniku! Međutim, to ne rješava pitanje njihovog političkog položaja, iako na teritoriji na kojoj čine većinu imaju praktično svu vlast. Dragan Čović i Božo Ljubić  ponašaju se poput lisice koja sebi izgriza rep – frustrirani su, a ne mogu ništa da učine, osim da konstatuju da je i nakon briselskog zasjedanja budućnost BiH "vrlo neizvjesna". "Zadržana je dejtonska Bosna i Hercegovina, a Republika Srpska je ostala neupitna. To je posebna poruka Hrvatima da se sada zamisle kakve su prigode propuštene i nekim našim zabludama." Hrvatima EU ne znači ništa ako će u vlastitoj zemlji biti neravnopravni.

Hrvatski lideri očito čekaju ishod srpsko-bošnjačkog psihološkog rata, ali to traje predugo. Sukob Banje Luke i Sarajeva ne samo što ne jenjava, već se i komplicira. Hrvatima je idejno bliži Dodik nego Silajdžić i Tihić, pa se Čović ovog utorka ponovo obreo na dvoru kneza Milorada od Laktaša, da vidi šta mu je činiti. Iza njihovog razgovora ostala je pat pozicija, dim i magla. Čović je dobio podršku za koncept federalizacije Bosne i Hercegovine, uz poslovično Dodikovo "njet" kad je riječ o bilo kakvom prekrajanju njegove kneževine. S druge strane, Bošnjaci ne dozvoljavaju podjelu Federacije BiH, mada ona  u praksi postoji. Smatra se da je i ogroman birokratski aparat ovog entiteta manje zlo od njegovog ukidanja, jer bi to, strahuje se, vodilo nestanku zemlje.

Međutim, postoji jedna protiv­rje­č­nost u izričitim i krutim stavovima Vijeća za provedbu mira. Ako je, naime, opstanak dejtonskih entiteta neporeciv, valjda je isto tako neporeciv i stav Evropske unije da u svoje članstvo neće primiti zemlju koja ima desetak vlada i 140 ministarstava. Postavlja se pitanje ko je onda tu lud i zbunjen, a ko normalan.

Zapad nema jedinstvenu ni jasnu strategiju za BiH. Ako je njegov strah od nekakve "islamske državice" u srcu Evrope jedini stvarni razlog da se ova tronacionalna država očuva, onda je to licemjeran i jadan razlog. Ako je prijem u evropski klub jedini način da BiH postane funkcionalna i stabilna, zašto se onda na tome ubrzano ne radi, uklanjajući sa političke scene sve koji takve napore miniraju? Međunarodna zajednica je ovdje uložila ogromna materijalna sredstva i golemu ljudsku energiju. Urađeno je dosta, ali ne koliko se očekivalo. Miroslav Lajčak je dobro opisao rezultate tog procesa: "BiH napreduje, ali sve je krhko." Oprez sa kojim se sadašnji visoki predstavnik kreće u staklarskoj radnji "Ričard Holbruk" upućuje na zaključak da će se Dejtonski sporazum i dalje mijenjati tako da u suštini ostane isti. A ta staklarska radnja, projektovana i opremljena u Dejtonu, i dopremljena u Bosnu, djeluje klaustrofobično, pretrpana je i zapuštena. Bar polovina "staklarije" u njoj je suvišna. Trebalo bi je izbaciti i zamijeniti stvarima koje će biti od koristi. Možda će ovaj metaforični opis Dejtonskog ustava doprijeti do stranih i domaćih vladara naših života.

Mnogi su izgubili ili gube nadu, ali glumac Josip Pejaković ostaje nepokolebljiv: "Hvala Bogu, ima Bosne. To niko ne može dovesti u pitanje. Istina, danas je puno više onih koji je ne prihvataju, ali ne znači da ona neće opstati. Ljudi žive u braku i ne vole se, pa žive." I sam vjerujem da će Bosna opstati, jer nema kuda otići. Ali, hvala na takvom životu!

Piše: Gojko Berić    (Oslobodjenje)

Add comment

BLISTAVI DOM – Vaša sigurnost i povjerenje su naš emanet!

Highlight option

Turn on the "highlight" option for any widget, to get an alternative styling like this. You can change the colors for highlighted widgets in the theme options. See more examples below.

Advertisement

Small ads

Flickr

  • rue Garancière
  • St. Germain
  • Thermopyles by night
  • Ella
  • Baobabs
  • Vaudou
  • Zombi
  • rue Clovis
  • Saint-Étienne-du-Mont

Social Widget

Collaboratively harness market-driven processes whereas resource-leveling internal or "organic" sources.

ThemeForest

Socijalne mreze

Kozarac.ba se nalazi na raznim socijalnim mrezama, posjeti nasu facebook, twitter ili youtube stranicu.