
Na Administrativnom centru u Istočnom Sarajevu odigrala se nova epizoda političko-pravnog igrokaza pod radnim nazivom „Ko se boji SIPA-e još?“
Dok su četiri inspektora SIPA-e, u svojim prepoznatljivim jaknama, stajali pred rampom kao dostavljači paketa koji čekaju potpis, iza njih je bio MUP RS-a – naoružan, zategnut, spreman za sve osim za zakon.
Narod, sa sigurne udaljenosti i 17% PDV-a u svakoj kesi, promatrao je ovo sa strepnjom i porukom:
“Ako ovako izgleda vladavina prava, je li meni sigurnije da ne tražim ništa osim jeftinije ulje?”
Službeni narativ: SIPA je došla da uruči nalog. MUP RS-a je rekao: “To nije moguće.” SIPA je rekla: “Dobro onda, doviđenja.”
Kraj scene. Aplauz? Nema. Samo nevjerica. Vlast kao pozorište, zakon kao rekvizita
Dragan Mioković kaže da je ovo – pobuna. A narod kaže:
“Ako su oni iznad zakona, možemo li mi bar ne platiti komunalije ovaj mjesec?”
SIPA objašnjava:”Sve institucije su dužne da nas podrže.”
Institucije:”Trenutno smo zauzeti. Ostavite poruku.”
A narod?
Narod: Puni budžete Plaća 17% PDV na sve osim zrak Gleda kako država funkcioniše kao horor verzija “Top liste nadrealista”
Mi plaćamo poreze institucijama koje ne mogu da uđu iza rampe u vlastitoj državi. Ali dobro, bitno je da imamo jake zidove oko sudnica, i još jače tišine oko zakona.
Pravosuđe?
Sud BiH: Donosi presude Piše potjernice Upućuje molbe Interpolu.
Interpol: “Ne možemo, Dodik je… komplikovan.”
Ali uprkos svemu – narod sanja
Sanja normalnu zemlju. Sanja institucije koje ne staju na rampi. Sanja sudove koji ne mole, nego presuđuju. Sanja policiju koja ne pravi stranačke mitinge u uniformama.
Možda je ova kriza šansa. Možda će upravo ovakav sistemski haos natjerati ljude da kažu:
“Dosta je više rampe!”
Napomena:
Ova objava je satiričnog karaktera i služi kao ogledalo društvu koje plaća sistem koji mu ne služi.