svabo
U Kozarcu su dani uglavnom slični, osim četvrtka, i on nije običan dan, to je dan kada čaršija diše punim plućima, kad iz svake avlije neko krene „na pazar“, kad se više svijeta vidi nego petkom na džumi.
Četvrtak, dan koji nas još uvijek, bez obzira na sve, okuplja. Dan sa mirisom mladog luka, domaće maslenice i svježih tračeva.
Dugo godina Kozarac je imao problem. Pijaca je bila simbol onoga što nije bilo riješeno – ruinirana, zapuštena, bez domaćina.
A onda se pojavio Nurhudin Turkanović – Nurko, čovjek kojeg se mnogi sjećaju iz zlatnih osamdesetih kada je zajedno sa rahmetli bratom gradio Restoran Gold, tada jedno od najreprezentativnijih mjesta u regiji.
Danas, nakon povratka iz Švicarske, ponovo gradi, ali više od zgrada, gradi povjerenje.
Nurko nije došao po profit. Došao je s idejom da riješi u to vrijeme jedan najvećih problema čaršije.
Pijaca je uzeta u koncesiju, uređena, oživljena, više iz patriotske potrebe nego poslovne računice. Jer prava računica se ne mjeri samo novcem.
I imamo danas pijacu. Modernu, prozračnu, urednu. Imamo prostor za red i za razvoj.
Ali još nemamo, red.
Jer četvrtkom, uprkos svemu, glavna ulica postaje improvizovana tržnica. Tezge i kojekakvi štandovi bez dozvola, roba na klupama, prolazi zakrčeni.
Niko ne krivi prodavače nafaka je nafaka, ali zar stvarno ne možemo organizovati prodaju tako da ne pravimo ruglo od onoga što bi trebalo biti lice Kozarca?
Pijaca ne može opstati sama od sebe. Ona mora biti rentabilna da bi bila održiva. To znači da i mi kao zajednica moramo stati iza nje i kupci, i prodavači, i gradske službe, i inspekcija.
Ako već postoje potrebe da se prodaje i izvan pijace, hajde da to uredimo.
Postavimo ukusno dizajnirane štandove, osmislimo urbani identitet, napravimo da Kozarac izgleda kao mjesto koje zna šta nudi i kako se predstavlja.
Jer Kozarac nije samo mjesto povratka, Kozarac je i potencijalna turistička destinacija.
Ne pišemo ovo da hvalimo našeg Nurhudina, on će i bez hvale raditi što mu savjest nalaže.
Pišemo jer znamo da Kozarac može bolje. I hoće, ako nađemo malo više mudrosti i nešto više reda.
I da, ne zaboravimo: sutra je četvrtak naš pazarni dan!
Dočekajmo ga kao što dolikuje, s ponosom, redom i osmijehom.
Redakcija & Fifi & Žućo – između štanda i savjesti.
