Čari ramazanskog iftara osvojile UNESCO-vu listu nematerijalne kulturne baštine

Kada čaršijom zamirišu lepine, na trotoarima oko pekare se stvori gužva, dok majke užurbano oblijeću oko sofre  iskupljajući pribor za ručavanje. Onim najmlađima je zadatak da prate kandilje na munarama. Range, šerpe, tepsije, čaše i kašike kvrckaju jedni o druge u vrijednim rukama ukućana, stvarajući nešto nalik na muziku simfonijskog orkestra. Ta muzika je sve glasnija, duše sve ispunjenije, a postač sve nestrpljiviji. I tako, iftar je spreman, a kroz nekoliko minuta začut će se ezan sa munare, a slatka hurma i gutljaj vode prekinut će post onoga koji se u ime svoga Gospodara u toku dana ustezao ne samo od hrane i pića, nego i svega drugog što truje dušu. Ova atmosfera prisutna je kod svih muslimana širom svijeta u toku svetog mjeseca Ramazana. Njegove čari dotakle su i UNESCO, pa je tako iftar ove godine uvršten na listu nematerijalne kulturne baštine.

Ramazan, sveti mjesec muslimanskog kalendara, predstavlja vrijeme duhovne obnove, samoproučavanja i posvećenosti vjerskim vrijednostima. Ovaj mjesec ima posebno značenje za muslimane širom svijeta, obilježavajući period u kojem su prema vjerovanju islamske tradicije, prvi put objavljene stihovi Kur'ana, Poslaniku Muhammedu a.s. za vrijeme njegovog osamljivanja u pećini Hira.

Vjernici praktikuju suzdržavanje od hrane, pića, pušenja, alkohola i loših navika od izlaska  do zalaska Sunca. Time žele postići dublje duhovno razumijevanje, suosjećanje prema onima u potrebi i jačanje svoje povezanosti sa Bogom. Osim toga, ramazanski post simbolizira solidarnost s onima koji gladuju i podsjeća vjernike na važnost zahvalnosti za blagodati koje imaju. Iftar, s trenucima kada Sunce klizi iza horizonta, nosi sa sobom  magiju koja dodiruje srca vjernika širom svijeta. Miris ukusnih jela miješa se s nježnim zvukom molitvi, stvarajući ugodnu toplinu koja grije dušu vjernika.

Prijavu za uvrštavanje iftara na listu UNESCO-ve nematerijalne kulturne baštine podnijeli su Iran, Turska, Azerbejdžan i Uzbekistan.

„Ceremonije i rituale vezane za iftar praktikuju i ljudi koji ne poste  tokom mjeseca Ramazana. Znanja i vještine se obično prenose unutar porodice kroz usmeno podučavanje, posmatranje i učešće, a djeci i mladima se često povjerava priprema  tradicionalnih jela. Roditelji tokom ovog procesa prenose i znanja o dobrobitima posta i društvenim vrijednostima. Iftar često podržavaju vladini subjekti, nevladine organizacije i dobrotvorne organizacije, kao i televizije, štampe i društveni mediji“, naveo je UNESCO u svom obrazloženju.