svaboPrije nego što sam, početkom septembra, krenuo na put u Francusku krenuo sam sa ponovnim pisanjem Jutarnjih tračeva i evo stidljivo pokušavam da se vratim u formu i češće pišem na stranici.
Razlog i motiv za to, kao što sam naveo, bili su međusobni razgovori koje smo ljetos vodili i gdje se osjetila potreba za ponovnom okupljanju Optimista na kozarac.ba i na jačanju same stranice kao medija.
Kozarac.ba bio bi baza putem koje bi se okupljali, zajednički planirali aktivnosti koje bi opet zajednički sprovodili i realizovali u Kozarcu.
Prije dvadeset godina u prvim godinama povratka pokrenula se inicijativa za izgradnju školskog košarkaškog igrališta. Inicijatori su bili uglavnom ‘68. godišta rođenja a bilo je i nas mlađih. Kako to kod nas biva, pokrenuta je blic akcija i prikupljena su, donacijama naši građana, prva sredstva za nove konstrukcije koševa, table i obruče te se, na još uvijek starom i izrovanom asvaltu, početkom ljeta 2004. godine organizovao i prvi poslijeratni turnir u basketu.
Ovaj događaj dodatno nas je stimulisao za daljnu obnovu igrališta i najveći izazov bio je postavljanje novog asvalta zašto su trebala veća sredstva.
Satko Mujagić uspio je izlobirati prvu veću donaciju kod Nizozemske ambasade u Sarajevu i tad se ukazala potreba za osnivanjem fondacije preko koje bi mogli aplicirati i dobijati donacije.
9. jula 2004.godine osnovana je Fondacija “Optimisti 2004” sa misijom rekonstrukcije i obnove kuća i infrastrukture u Kozarcu gdje je, zbog rata, sve bilo uništeno.
Pored obnove Optimisti su radili na poboljšanju uslova života stanovnika Kozarca u najširem smislu riječi. Fondacija je, sa Satkom na čelu bila u potrazi za fondovima, donacijama i poklonima kako (prijeratnih) stanovnika Kozarca, tako i ostalih privatnih lica i organizacija.
Iste godine igralište je bilo završeno ali nažalost na kraju iste godine 27. decembra nakon kraće ali teške bolesti koja je bila posljedica ranjavanja, na ahiret je preselio Amir Ključanin, veteran rata i povratnik koji je također bio jedan od aktivnih članova u realizaciji obnove igrališta.
Njegov iznenadni odlazak pogodio nas je sviju tako da je donešena odluka da se naredni turnir u košarci nazove po njemu i da postane tradicionalan u znak i sjećanje na sve naše sportiste, košarkaše koji nisu više s nama a koji su ostavili trag u sportskom životu Kozarca.
Treba istaći da su se sve ove aktivnosti vodile i realizovale putem interneta odnosno web stranice www.bihcom.com koja je ubrzo promjenila ime u www.kozarac.ba.
Kada smo tek počeli surfati po internetu, zahvaljujući ponajviše Dževadu Hadžiću Zexu, koji je u Kozarac, u to vrijeme uveo revolucionarnu tehnologiju wierlessa. Dok se u Bosni i Hercegovini o bežičnom internetu pričalo futuristički u domenu naučne fantastike, mi smo u Kozarcu igrali Ghost recon, bezično umreženi od Hadžića do Kozaruše, od Trnopolja do Softića i Bešića…
Pojavom “domorodaca” na internetu i pokretanjem prve stranice koja se počela uređivati svakodnevno direktno iz Kozarca, i sami smo napravili revoluciju na netu, i vjerujte da je Kozarac bio tih godina virtualno jedan od jačih gradova iz Bosne i Hercegovine.
Sa ovog igrališta, putem stranice krenuli su i Dani Kozarca i razna druga društveno korisna dešavanja koja su bogatila kulturno sportski život u Kozarcu i stvarali uslovi za bolji život.
Prva omladinska radna akcija nazvana je po rhm. Ismaru Bahonjiću koji nas je nakon Amira također šokirao ranim i iznenadnim odlaskom.
Ismar je također bio aktivan i borio se da krene život u Kozarcu, prve zglobne obruče za koševe je on donirao .
Osim renoviranja školskog igrališta, Optimisti su u narednim godinama obnovili i školsku fiskulturnu salu i svlačionice, postavili reflektore i pokrenuli mnoge druge aktivnosti i ovo je zaista malo prostora da se navede šta se sve postiglo.
U 2010. godini fondacija se preselila iz Nizozemske u Bosnu i Hercegovinu gdje registrovana kao udruženje građana sa misijom rada sa mladima na procesu suočavanja sa prošlosću, očuvanja sjećanja i pomirenjem.
I tu su Optimisti u deset i više godina uradili dosta projekata i akcija i vjerujem da se to manje više zna, možda se nekad zaboravi pa vrijedi i podsjetiti a trudili smo se da održimo i očuvamo neke aktivnosti koje su godinama postali tradicija. A to je svakako turnir u basketu “Amir Ključanin” koji je ove godine imao svoje 18. izdanje, s tim da smo imali dvije godine pauze zbog pandemije.
Uz sve izazove koje smo vremenom imali, uz dobre i loše godine uspjeli smo održati ovaj turnir i nakon dvogodišnje pauze zbog Covida ponovo oživjeti.
Neki novi klinci su došli na teren, smjena je generacija i vrijeme za otvaranje novih poglavlja u našoj budućoj prošlosti.
Iduće godine Optimisti2004 trebaju obilježiti 20 godina svoga postojanja i djelovanja i želja nam je da se pripremimo i iduće godine okupimo povodom ovog jubileja.
Cilj okupljanja bio bi da vidimo kako poboljšati i ojačati ovu stranicu putem koje bi nastavili dalje i o tome ćemo manje više i dalje pisati.
Zadnjih mjesec dana radili smo na pripremi projekta ponovne obnove košarkaškog igrališta sa željom izgradnje novog modernog košarkaškog terena. Smatramo da Kozarac to zaslužuje i da bi se kroz jednu ovakvu aktivnost mogli ponovo okupiti i zajednički djelovati u budućim projektima.
Tek smo na početku i radimo na projektovanju, identifikaciji i formulaciji i nadamo se da ćemo u skorije vrijeme imati konkretan prijedlog projekta koji bi mogli prezentirati.
Imali smo nekoliko sastanaka sa direktoricom škole i za sad sve ide planiranom dinamikom. Početkom oktobra krenuće i Škola košarke za djecu ali o tome ću u narednom jutarnjem, dosta istorije za danas, gledajmo naprijed.
Budimo optimisti, pridružite nam se…
Add comment