svabo
Ovih dana navršava se 31. godišnjica strašnih zločina koje su srpske snage počinila nad prijedorskim Bošnjacima i Hrvatima. Prijedor je općina u kojoj je stradalo najviše Hrvata, no mnogi to i ne znaju, “zahvaljujući” licemjernoj politici.
Nakon genocida u Srebrenici, u Prijedoru je počinjen drugi najveći masovni zločin počinjen tokom agresije na BiH. Ubijeno je ukupno 3.176 civila od kojih je njih 166 bilo hrvatske nacionalnosti.
Samo u selu Briševo koje je potpuno sravnjeno napadom vojske VRS 24. jula 1992. godine na najmonstruoznije načine ubijeno je 67 civila.
Historičar Jasmin Medić, koji je i sam iz Prijedora, te je autor brojnih radova koji se tiču stradanja i zločina u ovoj općini, ističe da ne postoji niti jedno mjesto u BiH gdje toliko Hrvata pobijeno koliko u prijedorskom selu Biševo.
“Da, činjenica je da niti u jednoj opštini u Bosni i Hercegovini nije bilo toliko ubijenih civila hrvatske nacionalnosti koliko u Prijedoru. Tako da ne postoji niti jedno selo u Bosni i Hercegovini u kojem je toliki broj Hrvata ubijeno koliko u prijedorskom selu Briševo. Kada govorimo o hrvatskoj politici prema prijedorskoj regiji, moramo imati u vidu da ta regija nikada nije bila među prioritetima te politike. U međusobnim dogovorima hrvatske i srpske (odnosno srbijanske) strane u Karađorđevu i Tikvešu u prvoj polovini 1991. kao i u pregovorima u Grazu u maju 1992. godine između Radovana Karadžića i Mate Bobana o podjeli Bosne i Hercegovine – prijedorska regija trebala je pripasti Srbima”, ističe Medić.
Medić smatra da postoji nekoliko razloga zašto hrvatsku politiku ne zanimju žrtve Prijedora.
“Mišljenja sam da se radi o najmanje dva razloga takve politike hrvatske strane. Prvi je da je broj Hrvata u prijedorskoj opštini iznosio svega 5,6% prema popisu 1991. godine i zbog toga, u to vrijeme, niti Tuđmanu niti Bobanu ona nije bila važna. Drugi je taj da je Srbima iz strateških razloga bio značajan Prijedor radi povezivanja Krajine i Semberije. Dakle, cijela sjeverna Bosna (izuzev Cazinske krajine i malog dijela Posavine) pripala je srpskoj strani. Sve govori u prilog tome da je hrvatska strana odustala od sjeverne Bosne da bi na koncu rata zauzvrat dobila Kninsku krajinu i dijelove Slavonije – one dijelove Hrvatske koje su činile Republiku Srpsku Krajinu. Daytonskim mirovnim sporazumom Prijedor je pripao Republici Srpskoj, a hrvatska politika kako ona u Bosni i Hercegovini tako i ona iz zvaničnog Zagreba fokusirala se na Federaciju Bosne i Hercegovinu, odnosno zapadnu Hercegovinu i dijelove srednje Bosne u kojima su Hrvati značajan udio stanovništva”, kazao je Medić.
Dodaje da je jedan od razloga za ignoriranje žrtava Prijedora i politička situacija nastala nakon rata u Bosni i Hercegovini.
“U cjelokupnom ‘postdejtonskom’ periodu na sceni je politički savez srpskih i hrvatskih nacionalista u Bosni i Hercegovini. Radi politike nezamjeranja se ne govori o zločinima srpskih vojnih i političkih struktura nad hrvatskim civilima. Fokus političke borbe tog saveza je protiv probosanskih političkih partija i tome svjedočimo cijelo ovo vrijeme. Dakle, da su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine negdje počinili tako monstruozan zločin nad Hrvatima kao što su srpske snage to učinile u Briševu, o tome bi se itekako govorilo u hrvatskim medijima”, ističe Medić.
Na kraju je dodao kako se ne smiju praviti nacionalne razlike kada je riječ o žrtvama.
“I na kraju nešto moram posebno istaći. Prijedorski Hrvati doživjelu su istu sudbinu kao i prijedorski Bošnjaci i svi oni koji su žrtve zločina. U kulturi pamćenja, u svim obilježavanjima se ne pravi i nikada ne smije biti pravljena razlika na nacionalnoj osnovi među civilnim žrtvama u Prijedoru. Tako da, pamćenje na ubijene prijedorske Hrvate ćemo čuvati mi kad ih je već hrvatska politika zapostavila”, zaključuje Medić.
Za zločine nad hrvatskim civilima u Briševu 1992. nikada niko nije osuđen ni pred međunarodnim ni pred sudovima na prostoru bivše Jugoslavije. Jedan od rijetkih osumnjičenih za zločine počinjene nad bošnjačkim i hrvatskim civilima u Bosanskoj krajini, uključujući i zločine u Briševu, bio je komandant 6. bataljuna 6. sanske brigade VRS-a Mićo Praštalo. Praštalo je počinio samoubistvo u toku procesa 2018. godine.
(klix)
Add comment