svabo
U godini kada pojačava svoje napore da pomogne domovini, bh dijaspora čini se nikad jača i brojnija.
Veliki broj mladih, koji su rođeni izvan BiH ili su kao djeca morali otići u izbjeglištvo, na različite način pokušava skrenuti pažnju na sigurnost domovine, posebno nakon intenziviranja secesionističke politike iz Banja Luke i početka rata u Ukrajini. Prijedorčanka Ajla Kuduzović iz Ženeve jedna je od njih.
Bijeli kamion
Rođena je u Prijedoru 26. juna 1992. godine, a s porodicom je 1994. izbjegla u Švicarsku.
– Dugo smo imali bijeli kamion. Babo je to kupio za dan kad bismo se vratili u Bosnu. Sjećam se da smo ga često molili da uđemo, da budemo šoferi i da se u toj dječijoj igri vraćamo kući, ne znajući ni šta je Bosna, ni šta je kuća – kaže Ajla.
Tokom studija šest mjeseci provela je na praksi u Sarajevu, gdje je pronašla odgovor na pitanje koje je dugo mučilo.
– Ko sam, šta sam, gdje pripadam … a onda sam skontala da sam Švicarka, ali i Bosanka. Ajla, udrobila si, nešto si između i to je sasvim ok. Dolazim na vrijeme, odgovorno radim svaki posao i to je ono što me veže sa Švicarskom – pojašnjava Kuduzović.
Da nije prognana iz Prijedora kaže da bi završila veterinarski fakultet, ali ovako je i sudbina njene zemlje uticala da upiše studij međunarodnih odnosa, magistrira političke nauke, s fokusom na rat u BiH i genocid. Željela je, kaže, shvatiti zašto su se ljudi ubijali na taj način ali još uvijek nema odgovor. Aktivna i u nevladinom sektoru, organizira događaje koji su posvećeni promociji BiH, ali i Srebrenici, Prijedoru, kulturi sjećanja. Predsjednica je udruženja Komisija bijelih traka, koje je osnovano zbog sjećanja na 3.176 ubijenih Prijedorčana.
Borba za istinu
– Naš cilj je imati utjecaj u mjestima gdje mi živimo, u Švicarskoj i Francuskoj. Borimo se protiv negiranja. Kad naš ambasador BiH Boro Bonza negira neke činjenice i promoviše neku politiku, mi smo tu da kažemo istinu. Širimo informaciju o onome što se desilo u BiH. Moj lični interes je da se fokusiram na Švicarce, obrazovane ljude, studente … U Ženevi su važni diplomatski krugovi. Na kraju, borimo se protiv svih oblika diskiriminacije, jer bijela traka je simbol diskriminacije na osnovu etničke i vjerske pripadnosti – ističe Ajla Kuduzović.
Mladi su dugo razmišljali imaju li pravo govoriti o situaciji u BiH, o događajima koje nisu zapamtili i uticati na sudbinu zemlje u kojoj ne žive. Tokom boravka u BiH shvatila je koliko je apsurdan sistem i koliko je težak život u BiH.
– Ne plašim se da ću izgubiti posao, da ću biti gladna ili da će izbiti rat. Lakše mi je pričati jer nisam tu. Odrasla sam ovamo pa bi mi još lakše zaboraviti da sam iz Bosne, da se ne mučim, ali nemoguće je. Zašto, ne znam još – kaže Ajla.
Dug prema domovini
Za razliku od ranijih godina, kada su se upravo zbog toga što ne osjećaju direktno posljedice domaće politike suzdržavali da aktivnije učestvuju u izbornom procesu, Ajla kaže da je ove godine situacija drugačija.
– Htjeli vi to ili ne, mi smo vaša dijaspora, vaši ljudi, volimo tu državu i imamo obavezu i dug prema Bosni. Naš je cilj dobrobit BiH i naših ljudi tamo. Imam osjećaj da se dijaspora budi, posebno mlađa generacija. Mnogi pričaju da žele da se vrate, da otvore firme. Problem je nesloga među nama koji imamo isti cilj. Koristite nas, naše pozicije, mreže, novac. Tu smo na raspolaganju – kaže Ajla.
Avaz / Foto: Facebook
Add comment