Kozarački jacijski ezani
Noć je tiha na čaršiju pala,
Sve ljepote u tami nestale,
Zlatno sunce ode na počinak,
I zvijezde se ko fenjeri pale.
Prekri tama Kozarački kamen,
Prekri bašte i prekri bunare,
Kad odjednom iz te sve tišine,
Oglasi se se ezan sa munare.
I sa druge već se ezan čuje,
I sa treće evo sad se javlja,
Došlo vrijeme za jacijski namaz,
Ne smije islam da se zaboravlja.
Burno vrijeme prošlo kroz čaršiju,
Širom svijeta sad smo razbacani,
Al se opet sa munara čuju,
Kozarački jacijski ezani.
Denijal D.
Add comment